Pretkampanja: Mogu li izazivači ugroziti Josipovića čiji je mandat u znaku zmije

Možete li zamisliti predsjedničke kandidate Kolindu Grabar-Kitarović i dr. Milana Kujundžića da u izraelskom Knessetu, ili parlamentu bilo koje druge države, kažu kako 'u srcima Hrvata još uvijek spavaju ustaške zmije' Piše Klara Neral Predsjednik Ivo Josipović i predsjednička kandidatkinja Kolinda Grabar-Kitarović, za razliku od kandidata dr. Milana Kujundžića, pretkampanju su odradili s podosta grešaka u koracima. Usprkos prednosti aktualne pozicije, neograničenih resursa i većine medija pod njegovom kontrolom predsjednik Josipović nije uspio sačuvati svoj donedavni 'kim-jong-unovski' rejting od klizanja na dolje. S druge strane, kandidatkinja Grabar-Kitarović, nakon odlično predstavljenog programa i staloženih ali promptnih reakcija na nekoliko nes(p)retnih provokacija iz PR laboratorija s Pantovčaka zaustavila je klizanje visokog startnog rejtinga do kojeg je došlo zbog nesnalaženja izbornog stožera i on sad pokazuje uzlaznu tendenciju. Najnovije ankete pokazuju da kandidatkinja Grabar-Kitarović predsjedniku Josipoviću 'puše za vrat' više od dr. Kujundžića te je za očekivati da, ne uspije li u prvom krugu, ide s njim u drugi krug. Od trenutka kad je predsjednik Josipović sazvao hitnu presicu kako bi javnosti obznanio 'plan Barbika' uz optužbu kako je to proizvod iz HDZ kuhinje izbornom stožeru gđe Kolinde Grabar-Kitarović moralo je biti jasno da predsjednik Josipović igra 'va banque' te da neće voditi negativnu nego prljavu kampanju. Takve kampanje nisu rijetkost i u kampanjama u drugim državama no 'balkansko-udbaški' stil garniran s 'bizantinskom' prijetvornošću je nešto posebno. Na sve predsjedničke kampanje od 2000. godine naovamo obavještajno podzemlje ili krugovi njemu bliski stavljali su svoj potpis. Tako su u predsjedničkoj kampanji 2009. nekolicini kandidata s 'liste A' - mediji su već u prvim danima kampanje formirali tzv. listu A i B odnosno tko po njima spada u ozbiljne a tko u 'neozbiljne' predsjedničke kandidate - navodno iz tih krugova poslana nekakva kompromitirajuća pisma. Jedno takvo dobio je i tadašnji predsjednički kandidat Ivo Josipović koji je, umjesto da se obrati službenim tijelima pomoć zatražio od tadašnjeg predsjednika Stjepana Mesića i njegovih 'momaka iz sjene' ili su mu oni sami ponudili pomoć, to će ostati vječna enigma. Ostali kandidati ocijenili su da su pisma obična bedastoća - prema izjavama nekih od njih pisma su bila otprilike na razini plana Barbika - i bacili ih u smeće. Mediji koji prate aktualnu predsjedničku kampanju ne žele hrvatsku javnost podsjetiti na te detalje iz predsjedničke kampanje iz 2009. Za razliku od predsjednika Josipovića kandidatkinja Grabar Kitarović nema nikakvih dugova prema obavještajnom podzemlju ili krugovima oko njega. Ne treba valjda objašnjavati da samo onaj koji nema takve ozbiljno kompromitirajuće 'repove' može učiniti zaokret ka novom, boljem i drugačijem. Od prvog dana najavljene kandidature izborni stožer kandidatkinje Grabar-Kitarović i ona sama izloženi su prekomjernom granatiranju s Pantovčaka. Vjerojatno je i to razlog da izborni stožer kandidatkinje nije jasno objasnio njen status u NATO-u pogrešno procijenivši da će hrvatska javnost - ukoliko bi se saznalo da se ona može vratiti u NATO, ako tako odluči - kandidatkinju proglasiti 'ziherašicom' zanemarujući pritom činjenicu da sve predsjedničke kandidate njihova radna mjesta čekaju do završetka kampanje. Tako je izborni stožer propustio priliku da činjenicu da Grabar-Kitarović i dalje može raditi u jednom respektabilnom međunarodnom tijelu upiše njoj u plus. Za razliku od nje predsjednik Josipović svoju ambiciju da karijeru nastavi u međunarodnim vodama, konkretno kao sudac međunarodnog kaznenog suda u Hagu, nije uspio realizirati. Nakon što su taj nesretni faux pas izbornog stožera u svezi sa statusom kandidatkinje Grabar Kitarović u NATO-u mediji maksimalno eksploatirali, čak su i kandidatkinju proglasili lažljivicom ona je, kao što se to i očekuje od ozbiljnog predsjedničkog kandidata, u intervjuu za Novu TV kod 'strašnog' Mislava Bage još jednom pojasnila svoj aranžman s poslodavcem. Osim smirenosti - što pred Bagom koji sugovornika non-stop prekida, nije lako zadržati – Grabar Kitarović pokazala je da ima smisla za humor i finu ironiju te je na pitanje novinara hoće li u kampanji skrenuti u desno, odgovorila: „Namjeravam se boriti za gospodarski rast i protiv siromaštva. Ne znam u koju bi to ideologiju spadalo?“ Temu ideologije Bago ni mrtav nije htio ispustiti iz ruku – za razumjeti jer to je jedino čime se ova Vlada bavi – pa ju je upitao bi li proglašavanje Tita zločincem spadalo u nekakvu ideologiju na što mu je ona odgovorila baš kako bi to učinio svaki normalan hrvatski građanin: „U ovoj zemlji previše se govori o ideološkim pitanjima a to je distrakcija.“ Bio je to jedan pravi diplomatski 'šamar' aktualnoj političkoj sceni u Hrvata. Mediji uopće ne ističu jednu činjenicu koja dosta toga govori o kandidatima; naime, kandidatkinja Grabar-Kitarović i predsjednik Ivo Josipović dolaze iz dva različita svijeta: predsjednik Josipović porijeklom je iz privilegirane, dobrostojeće obitelji što mu je u startu osiguralo lagodan život i karijeru bez prepreka dok kandidatkinja Grabar-Kitarović potječe iz skromne obitelji obrtnika iz provincijskog mjesta pa je taj put - od kćeri obrtnika do vrha u sjedištu NATO-a - tim više fascinantan. Njena biografija dokaz je da svatko, uz mnogo truda i malo sreće, može visoko dospjeti čak i ako njegova ili njezina startna pozicija nije nimalo glamurozna. I to je ono što bi trebao biti leitmotiv tijekom njene kampanje za predsjednicu Hrvatske. Mnogi se pitaju zbog čega se gđa Grabar-Kitarović odlučila kandidirati za predsjednicu države pred bankrotom, zašto s top pozicije ići na lošiju? Nema tu nikakve misterije: gđa Grabar-Kitarović, kao i mnogi koji dugo žive i rade u inozemstvu želi se vratiti jer u stranoj zemlji, čak i kad ste vrlo uspješni, uvijek ste stranac. Zovimo to domoljubljem ili nostalgijom, svejedno, ali to je jak motiv. Osim toga, 'rasni' menadžer koji se želi profesionalno dokazati uvijek će 'u obradu' uzeti neku manje uspješnu tvrtku ili gubitaša – a to je Hrvatska danas - i pokušati ju izvući iz gliba. Gđa Grabar-Kitarović želi bolju Hrvatsku a isto želi i velika većina hrvatskih građana jer vide, osjećaju na svojem džepu a mnogi i na svojem zdravlju da Hrvatska danas stoji mnogo lošije nego prije pet ili deset godina. U borbi za drugi mandat predsjednik Josipović odustao je od mudre preporuke Sun-Tzu-a da 'mirno čeka uz rijeku da tijela njegovih neprijatelja proplutaju njome' pa sumanuto jurca diljem zemlje, nabija kilometražu i niže grešku za greškom. Teško je iz podužeg niza izdvojiti najveću: je li to ona 'ima slike, nema tona', etiketiranje dr. Tomca i dr. Jurčevića 'luđacima i budalama' ili kada je kandidatkinji na kritiku kako je u pet godina mandata puno potrošio a malo učinio za Hrvatsku, cinično otpovrgnuo da nije znao da pohađa 'tečaj računovodstva'. Možda je ipak najveći gaf onaj kada je kandidatkinji, kako je to prenio tjednik Globus, prilikom jednog susreta u sklopu kampanje šapnuo na uho: „Hej, budi dobra!“. Je li predsjednik htio biti duhovit ili demonstrirati 'mačistički' gard ne znamo ali taj omalovažavajući nastup prema jednoj ženi pokazuje da mu rodna jednakost i nije nešto važno. Ne treba sumnjati da će ovaj ružan incident ženski dio birača na izborima znati adekvatno honorirati. A njegova podcjenjivačka izjava u svezi s programom kandidatkinje Grabar-Kitarović da ona „ne može, ne zna i neće“ raditi to što stoji u njenom programu vraća nas na prošlogodišnja događanja oko slučaja tzv. Lex Perković. Naime, predsjednik Josipović nije tada Ustavnom sudu poslao izmijenjeni zakon o europskom uhidbenom nalogu na ocjenu ustavnosti iako je znao da u takvoj formi nije u skladu s potpisanim Ugovorom o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj Uniji i da ga Europska komisija neće prihvatiti. Predsjednik Josipović pokazao je tada hrvatskoj javnosti da i kada nešto zna i može - neće, samo ako njemu i vladajućima tako odgovara. Pa makar vjerodostojnost i ugled države bili u pitanju. U kolumni za jedan portal dr. Slaven Letica napisao je da predsjednički kandidati moraju napraviti: „.. jasnu, svakom shvatljivu razliku između antifašizma i komunističkog režima i njegovih zločina i jasno osuditi ustaške i četničke zločine.“ To je jedini ispravan način na koji predsjednički kandidati trebaju parirati autoru floskula kao što su 'nova pravednost', 'ili plati ili vrati' i suptilnih revizionizama poput 'konglomerat pogrešnih politika' i 'partizani su donijeli demokraciju'. Na kraju, možete li uopće zamisliti predsjedničke kandidate Kolindu Grabar-Kitarović i dr. Milana Kujundžića da u izraelskom Knessetu ili parlamentu bilo koje druge države kažu kako 'u srcima Hrvata još uvijek spavaju ustaške zmije'?

Pretkampanja: Mogu li izazivači ugroziti Josipovića čiji je mandat u znaku zmije

Komentiraj

Najnovije

Kuda plovi HRM? Zaludu na bedemu stražar bdi, ako gospodar ne čuva grada!

Bonnie i Clyde sindrom: Što je Tereza govorila o Srbima 1996. godine

Širi se nova SMS prijevara. Vozačima stižu lažne poruke o prometnim kaznama

Pretkampanja: Mogu li izazivači ugroziti Josipovića čiji je mandat u znaku zmije

Komentiraj

Vezane vijesti

Najnovije

Kuda plovi HRM? Zaludu na bedemu stražar bdi, ako gospodar ne čuva grada!

Bonnie i Clyde sindrom: Što je Tereza govorila o Srbima 1996. godine

Širi se nova SMS prijevara. Vozačima stižu lažne poruke o prometnim kaznama