Prosrpski portal Borba objavio je još jedan tekst u kojem tvrdi da školski brod Jadran “više pripada Srbiji nego Hrvatskoj”, pozivajući se na selektivno tumačenje povijesti, manipulaciju financijskim podacima iz 1930-ih i političke konstrukcije.
No kada se usporede njihove tvrdnje s međunarodnim pravom, flotnim dokumentima i povijesnim činjenicama, postaje jasno da je riječ o propagandnom mitu, a ne o argumentiranoj analizi. I želji da se oteža rješavanje otvorenih pitanja Hrvatske i Crne Gore.
Portal Borba (Borba.me), koji sjedište ima u Podgorici u Crnoj Gori, u javnosti se uvelike prepoznaje po svojoj izrazito prosrpskoj uređivačkoj politici.
Zbog naglašavanja srpskih nacionalnih interesa, čestog prenošenja stavova prosrpskih političkih stranaka i zagovaranja tzv. “srpskog sveta”, kritičari i politički neistomišljenici u Crnoj Gori često ga u kolokvijalnom govoru pejorativno nazivaju “četničkim portalom”.
Njihov tekst – Što ako zvanični Beograd položi pravo na brod Jadran i suprotstavi se Zagrebu? – očito je reakcija na izjavu hrvatskog premijera Andreja Plenkovića u Tivtu gdje je spomenuo osam otvorenih pitanja u odnosima s Crnom Gorom, među kojima je i povratak školskog broda Jadran.
Izjednačavanje Jugoslavije sa Srbijom
U svom tekstu Borba tvrdi da je brod “80% financirala Srbija”. To je povijesno netočno. Brod je izgrađen za Kraljevinu Jugoslaviju, ne za Srbiju. Proračun je bio državni, ne “srpski”. Ratne reparacije bile su jugoslavenske, ne “srpske”. Donacije građana iz Beograda i Novog Sada ne čine brod “srpskim”.
Ovo je tipična zamjena teza: Borba izjednačava Jugoslaviju sa Srbijom, što je povijesno i pravno neodrživo.
Ukupna cijena broda iznosila je oko 8,4 milijuna dinara. Pomorska organizacija „Jadranska straža“ iz Splita pokrenula je 1926. godine akciju prikupljanja donacija za izgradnju borda. Kroz lutrije, koncerte i dobrovoljne uplate građana diljem tadašnje države (najviše na području Hrvatske) prikupljeno je nešto više od milijun dinara
Preostalih 7,3 milijuna dinara namireno je iz državnog proračuna Ministarstva vojske i mornarice te iz Fonda ratnih reparacija
“Što ako Beograd otvori karte?”
Borba dodatno gradi narativ prema kojem bi “hipotetičko uključivanje Srbije” u spor navodno “razotkrilo hrvatsko licemjerje” i “šah-matiralo Zagreb”. To je politička konstrukcija bez ikakvog pravnog temelja. Činjenice su sljedeće:
Tvrdnja da bi Beograd mogao “srušiti hrvatsku poziciju pred međunarodnim sudovima” je čista fikcija. Srbija bi takvim potezom mogla samo otvoriti spor koji je već riješen — i koji bi unaprijed izgubila.
Crna Gora prisvojila 84 posto brodovlja
Iako je u savezni proračun uplaćivala samo 1,9 posto, u agresiji na Hrvatsku, Crna Gora je prisvojila više od 84 posto ratne flote i do danas je smatra svojim vlasništvom, iako je to u suprotnosti sa Sporazumom o pitanjima sukcesije, potpisanim u Beču 2001. godine.
Taj sporazum jasno propisuje da svaka država nasljeđuje vojnu imovinu koja se u trenutku raspada SFRJ nalazila na njezinu teritoriju.
Po protokolima o sukcesiji Crnoj Gori pripada brodovlje koje je bilo stacionirano u lukama Crne Gore, a to je bilo tek 11 posto. Sve ostalo, točno 200 plovila – razarači, fregate, korvete, topovnjače, patrolni brodovi, vodonosci, podmornice(…) JNA je otela Hrvatskoj i odvezla u Boku kotorsku.
Borba tu činjenicu potpuno ignorira jer im ruši konstrukciju o “srpskom povijesnom pravu”.
Oteto brodovlje, kao zajedničku sukcesivnu imovinu Crna Gora je (najčešće) prodavala na crnom tržištu i prema procjenama analitičara uprihodovala 300 do 500 milijuna eura.
Sukcesijski dokumenti: “Jadran” je 1991. bio u Hrvatskoj
Prema istom sporazumu, nedvojbeno je dokazano da je školski brod Jadran bio upisan u Flotnu listu JRM u ratnoj luci Lora u Splitu kao školski brod i nastavno sredstvo vojnopomorske škole.
To je jedini kriterij koji međunarodno pravo priznaje. Sve ostalo su političke interpretacije bez pravne težine.
Danas se brod nalazi u Crnoj Gori, državi bez ikakve pomorske akademije što dodatno naglašava apsurdnost propagandnih narativa.
Ne da nema vojnu akademiju, Crna Gora danas nema ni jednu vojnu školu – ni mornaričku, ni kopnenu, ni zrakoplovnu. Svi crnogorski kadeti školuju se u inozemstvu, najčešće u Austriji, Italiji, SAD-u, Turskoj, Grčkoj, Srbiji i Hrvatskoj. Crna Gora ima Centar za obuku Vojske Crne Gore u Danilovgradu, ali to nije vojna škola, nego obučni centar za vojnike i dočasnike.
(Oglas za izbor kadeta za školovanje na vojnim akademijama u Hrvatskoj upravo je raspisan)
Borba pokušava stvoriti dojam da je Jadran “crnogorski” jer je 1991. zatečen u Tivtu na remontu i od tada se nalazi u Boki, ne zato što je “crnogorski”, nego zato što je zadržan protivno sukcesijskom pravu. Remont ili održavanje broda ne određuje pravni status.
Ni automobil, kad ga odvezete na servis, ne postaje vlasništvo servisa.
Propaganda protiv činjenica
Tekstovi Borbe nisu analize, nego politički narativi koji ignoriraju sukcesijski sporazum, prešućuju flotne dokumente, manipuliraju povijesnim činjenicama, izjednačavaju Jugoslaviju sa Srbijom, pokušavaju delegitimirati hrvatske zahtjeve i stvaraju iluziju “srpskog povijesnog prava”.
Činjenice su jasne: Jadran je bio upisan u Flotnu listu u ratnoj luci Lora u Splitu, 1991. pravno se nalazio u Hrvatskoj i po sukcesijskom pravu i popratnim ugovorima koji su usvojeni u svim parlamentima država nastalih raspadom Jugoslavije – pripada Hrvatskoj.
Sve ostalo ostalo je politička fikcija. Ili je posrijedi zazivanje “majčice Srbije” da spasi Crnu Goru slično kako su češki komunisti pozvali Rusku vojsku 1968. da tenkovima uđu u Prag i spasi Čehoslovačku.
M. Marković/Foto: Press
Europske kompanije sve više smanjuju ulaganja zbog geopolitičke nestabilnosti, slabe potražnje i regulatorne neizvjesnosti, dok…
Mladi vjernici iz cijele Hrvatske i šire, sudionici 8. Antunovskog hoda mladih, pjesmom su i…
Potpredsjednica Narodne skupštine Republike Srpske Anja Ljubojević priznala je da je bila pod utjecajem alkohola…
Komentiraj