Na današnji, 4. kolovoza 1995., oko pet sati ujutro zazvonio je telefon. Uzeo sam aparat i otrčao u kuhinju da se ne probude jednogodišnji sin i trudna supruga.
– Markane, što se događa, pitao je Goran Milić.
– Ništa ne znam, ali nakon jučerašnjih izjava iz Ženeve spreman za akciju. Bosansko Grahovo smo uzeli prije par dana, Knin gledamo s visoka…
Nakon neuspješnih pregovora u Ženevi i izjava naše delegacije (Pašalić, Reljić) osjetio se miris baruta. Uvečer sam napunio tank goriva, kupio dodatne filmove i baterije za foto opremu.
Goran je ispričao da su ga zvali iz veleposlanstva SAD-a, (kći je i američka državljanka) i savjetovali da bude pri telefonu u slučaju bilo kakve potrebe. Zezamo se da ćemo zvati Šuška ili Tuđmana – oni sigurno znaju. Goran je to doba bio član šireg sastava VONS-a.
Nekoliko minuta kasnije opet je zazvonio telefon. Poziv iz Bjelovara.
– Gospodine, mi smo krenuli. Zapovjednik (Žgela?) nam je ostavio Vaš broj javimo kad krenemo. Ako želite s nama zborno mjesto je naplatna kućica kraj Novske.
Za desetak minuta bio sam na autocesti. S radija je išao Thompson pa Josipa Lisac i Guido Mineo – Sloboda i mir... Oko osam sati s Bjelovarcima u amfibijama forsiramo Savu kraj Jasenovca.
Zezamo se da smo mi sad agresori, idemo preko granice. Ne, pojašnjava upućeni lik, preko Save je 15 tisuća kvadrata i par sela koja su hrvatski teritorij…
Iz kućerka uz Savu istrčao je muškarac 50-ih godina. Neuredan, i likom i odjećom, s rukama u zraku vikao da se predaje. Među vojskom je vidio civile i trčao prema nama. Snimila ga je ekipa HTV-a, prilog emitiran u podnevnim vijestima.
– Stari, otkud ovdje, što nisi bježao?
– Kud ću bježati? Kad sam se probudio vidim vojsku… Šta ću sad.
– Nisu čuo topove, tenkove…
– Bem li ga, napio sam se i zaspao. Maloprije se probudio
– Snimljen si za televiziju, znači glava ostaje na ramenu. Je l’ dobra rakija?
– Nema loše rakije…
Ispričao je da je bio učitelj u Jasenovcu i predsjednik neke srpske stranke u tom kraju. Ali nije bio radikalan pa ga su smijenili. Dobio je otkaz u školi. Žena ga ostavila, ostao bez kuće pa je uzgajao svinje uz Savu. I živo s njima i od njih. I pekao rakiju.
Bjelovarci su od početka agresije na Hrvatsku dali su neizmjeran doprinos obrani i oslobođenju zemlje. Mnogo veći nego je njihova nazočnost u medijima i javnom životu. Od bitke za Pakrac 2. ožujka 1991., kasnije za Lipik i Kusonje, osvajanja vojarne u Bjelovaru do Oluje u kolovozu 1995. Posebno impresivni bili su u akciji “Bljesak”. Mladi momci iz matematičke gimnazije, redovna vojska, topnici, ratni heroji prve kategorije.
O Bjelovarcima smo snimili film “Broj 55” (Kristijan Milić) prvi od 12 planiranih igranih filmova o Domovinskom ratu koje je naručio HRT. Šest scenarija je napisano i odobreno za snimanje. Onaj posvećen “Oluji” zove se “Zastava”.
Povijesnu fotografiju forsiranja Save snimio je Željko Gašparović, fotograf iz Novske, dragovoljac Domovinskog rata. Autor je više kultnih fotki iz 90-ih među kojima je najpoznatija Guns N’ Roses Tigar.
Marko Marković/Foto: Željko Gašparović
Nakon što je sinoć 50-ak muškaraca prekinulo program Dana srpske kulture, danas se oglasio i…
Država koju vlastiti narod ne voli, čiji građani prosvjeduju gotovo godinu dana na ulicama ide…
Menadžerski tim Marka Perkovića Thompsona odgovorio je na izjave gradonačelnika Zagreba Tomislava Tomaševića. (više…)
Komentiraj