Sin ribara iz Komiže dobitnik je Nobelove nagrade. Grci ga žele preoteti

John Matthew Martinis  dobitnik je Nobelove nagrade za fiziku 2025. godine. Nagradu je podijelio  s Johnom Clarkeom i Michelom Devoretom za pionirski rad na makroskopskim kvantnim fenomenima u supravodičima.

John Matthew Martinis rođen je 1958. u Kaliforniji, ali korijeni mu duboko sežu u Dalmaciju. Njegov otac Ivan Martinis, sin ribara iz Komiže, emigrirao je u SAD. John je odrastao u San Pedru, lučkom kvartu Los Angelesa s jakom hrvatskom zajednicom.

Studirao je fiziku na Sveučilištu Kalifornije u Berkeleyu, gdje je 1987. doktorirao pod mentorstvom Johna Clarkea. Tijekom doktorata surađivao je s Michelom Devoretom, a njihova istraživanja Josephsonovih spojeva postavila su temelje za supravodljivo kvantno računarstvo.

Martinis je karijeru gradio u NIST-u i UC Santa Barbari, gdje je osnovao laboratorij za supravodljive kvantne krugove. Godine 2014. Google ga je angažirao da vodi njihov Quantum AI Lab. Pod njegovim vodstvom, tim je 2019. razvio kvantni procesor Sycamore s 53 kubita i demonstrirao kvantnu nadmoć — trenutak kada kvantno računalo nadmašuje klasično.

No, 2020. napustio je Google nakon što je premješten u savjetničku ulogu. Preselio se u Australiju i pridružio startupu Silicon Quantum Computing, koji vodi profesorica Michelle Simmons.

John Clarke (83) porijeklom Britanac, profesor je na Kalifornijskom sveučilištu u Berkeleyju, a Michel Devoret (72), koji je rođen u Parizu profesor je na Sveučilištu Yale. Trojica laureata nagrađena su za svoje eksperimente koje su proveli tijekom 1984. i 1985. godine, a podijelit će oko milijun eura nagrade. Martinis je dobitnik i nagrada Friz London Memorial Prize i John Stewart Bell Prize.

John Martinis je sin Ive Martinisa, a unuk Matta (vjerojatno Mate) Martinisa, ribara iz Komiže na otoku Visu. Njegov djed Mate emigrirao je u SAD prije Drugog svjetskog rata, a za njim je otišao i Ivan, Johnov otac, bježeći od nenarodnog režima. Obitelj se nastanila u San Pedru, kalifornijskoj luci s jakom hrvatskom dijasporom.

Članovi Facebook grupe Volim Komižu odmah su objavili: “John Martinis je sin Ive i unuka Matta Martinisa. Prije će biti da je ovaj Matt zapravo Mate, ali s Komižanima nikad ne znaš…”

Kad su grčki mediji pokušali predstaviti John Martinisa kao “grčko-američkog fizičara”, pozivajući se na prezime koje zvuči helensko, Martinis je uz osmijeh odgovorio:

“Vidio sam sve te e-mailove iz Grčke. I pomislio sam: jesam li nešto krivo napravio? Ja nisam grčko-američkog podrijetla, nego hrvatskog. Martinis? Da, zvuči grčki. Ali znate što još zvuči grčki? Plagijat. Ja sam iz Komiže. Moj otac je ribar s Visa, ne filozof s Pireja.”  Zatim je dodao:

“Ako već tražite Nobelovce, pogledajte u vlastiti dvorište. Ili još bolje — u hrvatsko. Mi ne moramo helenizirati prezimena da bismo dobili priznanje. Mi ih pišemo kako ih je zapisao matičar u Splitu, a ne Sofoklo u drami.”

Na konferenciji u Zürichu, kad su ga pitali o grčkom doprinosu kvantnoj fizici, Martinis je uz smiješak rekao:

“Grci su dali Pitagoru. Mi smo dali kvantnu nadmoć. Neka oni računaju hipotenuzu, mi računamo kubite.”

Kad su ga pitali kako se nosi s pokušajima prisvajanja, Martinis je u intervjuu za HRT rekao:

“Ma neka uzmu prezime ako im treba. Ali neka znaju — iza tog prezimena stoji komiška pakost, a ne grčka mitologija. I kad moj kvantni procesor proradi, neće se zvati ‘Zeus’. Zvat će se ‘Falkuša’.”

Obitelj Martinis se iz Komiže rasula po svijetu — neki su završili u Americi, neki u Australiji, ali prezime je ostalo kao znak i zvuči  zapravo dalmatinski. I kad se dijeli Nobelova nagrada, zna se odakle je čovik.

O svom porijeklu za Jutarnji list je ispričao:

“Djed Matt (rođen 1900. godine) bio je peti od osmero djece Vinke Mardešić i Pavla Martinisa. Najstariji sin Paul (Pavao) otišao je 1913. godine u SAD, gdje je u Everettu u državi Washington postao jedan od najistaknutijih članova ribarske zajednice te stekao ugled “kralja ribara” (Kingfish) među kolegama.  Njemu su se kasnije pridružili braća Vince, Tony i Matt koji je u SAD došao 1937. godine.

Matt (Mate) Martinis, djed nobelovca Johna, oženio se u Komiži Ivkom Žuanić s kojom je imao četvero djece. Sin Ivan, otac ovogodišnjeg nobelovca, rođen je 1929. godine.

“Moja majka Eva je rođena u Americi. Njezin otac bio je siroče i došao je u Ameriku preko nekih rođaka kad je bio vrlo mlad. I to je vrlo tipična priča o američkom snu: djed je bio jako siromašan i odrastao je kao siroče, a u Americi je mogao napraviti nešto sa svojim životom.

Meni su rekli da sam po majčinoj strani u dalekom srodstvu s Nikolom Teslom. Jako volim i cijenim Teslu, on je bio sjajan znanstvenik i izumitelj svoga doba. I nekako je taj njegov stil blizak mome načinu rada u fizici – ispričao mi je Martinis.

Nobelovac je kao student posjetio Hrvatsku. O tome je ispričao:

“Posjetio sam Hrvatsku dok sam bio na fakultetu i bili smo u Komiži na Visu, gdje smo boravili u nekoj vrsti naše obiteljske kuće. Vis je prekrasan otok i zaista sam uživao u rodnom gradu moga oca. Posjetio sam i rodni grad majčina oca, ali se ne sjećam imena. Bilo mi je jako lijepo u Hrvatskoj, ali nisam se uspio vratiti od onda – prisjetio se Martinis.

Martinis je četvrti nobelovac hrvatskog podrijetla, nakon Lavoslava Ružičke, Vladimira Preloga i Ive Andrića. Njegova priča spaja vrhunsku znanost s dalmatinskim korijenima, a Komiža ga s ponosom slavi kao svog.

M. Marković /Foto: University Califorina/Santa Barbara