Srbi tvrde: Lažno je oproštajno pismo admirala Barovića

Pojedini desničarski mediji i vojni krugovi u Srbiji povremeno plasirajui teze kako je Barovićevo pismo navodno “lažirano” od strane kasnijih crnogorskih vlasti radi političkih poena.

“Oproštajno pismo admirala JNA Vladimira Barovića iz rujna 1991, koje je poslužilo crnogorskim vlastima da se u posljednjem trenutku distanciraju od teških zločina bivše JNA i približe Zapadu, čist je falsifikat”, pišu srpske Novosti,a vijest je preuzela većina medija u toj zemlji i provladini i oporbeni, kao što je Nova.rs. 

Srpski autori tvrde da u pismu spomena o “agresiji JNA na Hrvatsku protivno časti Crnogorca” ili o “prljavom ratu”.  Dokaze za te tvrdnje ne nude, pozivaju se na anonimni izvor za kojeg navode da na Visu je bio bliski kolega admirala Barovića:

“Lažno pismo objavila je u to vrijeme Slobodna Dalmacija i odmah je zdušno preuzeto u Podgorici radi manipulacije i admiralom i povijesnom istinom. Nesretni Barović je iza sebe ostavio dvije prosto proširene rečenice na papiru – osobne prirode, a od kolega je tražio da ga pokopaju  na otoku Visu, za časnike Jugoslavenske ratne mornarice simbol obrane Jadrana i slobode.

Prije nego što je povukao okidač, admiral je sat i četrdeset pet minuta razgovarao telefonom sa suprugom Radmilom i ona je to zapisala u svoju bilježnicu.

U srpnju 2016. godine, kada je Filip Vujanović posmrtno odlikovao admirala Barovića, na prijedlog NVO “Građanska alijansa” i SUBNOR-a i Antifašista Crne Gore, obrazložen citatima iz Slobodne Dalmacije, supruga Radmila orden za hrabrost nije htjela prihvatiti”, piše srbijanski novinar.

Visoki časnik JNA u mirovini, ogorčen je što se zloupotrebom imena pokojnog admirala prekraja i suvremena povijest Crne Gore. On je u rukama držao sporno pismo i tvrdi da u dvije rečenice autentičnog pisma pokojnog admirala ne stoji da je agresija JNA na Hrvatsku za njega bila čin protivan časti Crnogorca i da neće da se bori da bi uništio ljude i narod koji mu ništa zlo nisu učinili , kako se danas navodi.

Nije točan ni navodni drugi razlog zašto je digao ruku na sebe – da “ne može podnijeti okolnosti da ne može ništa učiniti da spasi časnike i mornare u Puli od angažiranja protiv hrvatskog naroda i prljavog rata”, kako je prenijela “Slobodna Dalmacija”, i “da je duboko protivan ratnim planovima generala Veljka Kadijevića i generala Blagoja Adžića”

Ti navodi prvo su se pojavili krajem rujna 1991. u Hrvatskoj a potom su korišteni u obrazloženju “Montenegrina” koji su još od 1996. “crnogorsko čojstvo” tražili u admiralovoj krvi. Original pisma je s Visa prebačen u Beograd u arhivu i našem sugovorniku nije jasno zašto nije pokazan kada je njegova zloupotreba bila u punom zamahu.

– Barović je tražio da ga sahranimo na Visu, što smo i učinili. Ipak, posljednji brod kojim je JRM napustila Vis 1. lipnja 1992. ponio je i njegovo ekshumirano tijelo – kaže naš izvor.

Smrt visokog časnika JRM ne prestaje dijeli Crnu Goru. Poslije retuširanje biografije časnog časnika strahuju sve njegove kolege koje su ratovale 1991.-1995. a danas žive ili dolaze u državu pod Lovćenom. Kako kažu, sudbine generala Borislava Đukića i kapetana bojnog broda Pavla Pantića, koji su uhićeni i ove godine izručeni Hrvatskoj, ne slute na dobro.

– Stav crnogorske službene politike danas je da je “jedini metak ispaljen u ovom ratu na koji Crna Gora može biti ponosna” onaj hitac admirala Vladimira Barovića kojim je on sebi na Visu prekratio život – nastavlja sagovornik “Novosti”.

– Jedno je sigurno, admiral Vladimir Barović je bio častan čovjek i časnik JNA!

Đorđe Pražić, kapetan bojnog broda u mirovini, kaže:

– Čitao sam navodno pismo pokojnog admirala dok sam bio u okruženju ZNG u vojarni u Divuljama 1991. Porazno je djelovalo na naš moral. Admiral Barović na službi u Puli bio je od srpnja do rujna 1991. Kako se sjeća admiral Boško Antić, točno je da je vodio razgovore o napuštanju ljudstva i tehnike vojnopomorskog sektora s gradonačelnikom Pule, ali nije bio taj koji je, kako se tvrdi danas u Crnoj Gori i Hrvatskoj, “bez ijednog incidenta iselio ogroman Pulski garnizon”.

To je učinjeno dosta kasnije pod zapovjedništvom admirala Dušana Rakića, koji je zamijenio Barovića u rujnu iste godine. Barović je bio opozvan s dužnosti zapovjednika vojnopomorske oblasti Pula jer je topove obalne artiljerije uništio tako što ih je gurnuo u more. To se Beogradu nije dopalo i naređeno je vađenje oruđa iz mora. Topovi su izvađeni, a Barović je pozvan na “ribanje” u Beograd. Kako se sjećaju njegovi prijatelji, osjećao se osramoćeno. Admiralu Rakiću, koji je došao da ga zamijeni, povjerio se da razmišlja o suicidu.

– Sreo sam Barovića u Generalštabu, dva dana prije njegove smrti, odmah poslije sastanka kod načelnika Blagoja Adžića, i djelovao je prilično rezignirano – svjedoči Antić.

– Znalo se zašto je kritiziran kod načelnika Generalštaba i to mu je očito teško palo, mada ga je Adžić bukvalno unaprijedio poslije tog sastanka – postavio ga je na dužnost načelnika stožera Komande vojnopomorske oblasti na Visu. To je pozicija koja pripada činu viceadmirala. Adžić ne bi unaprijedio časnika u čiju odanost je sumnjao, ali je poznato i da Adžić nije bio previše taktičan u komunikaciji.

Ubojstvo admirala Krste Đurovića

Ove godine pokušano je s krivotvorenjem smrti i drugog crnogorskog admirala Krste Đurovića, koji je poginuo u helikopteru početkom listopada 1991. u blizini Dubrovnika.

Prema svjedočenju Nojka Marinovića, umirovljenog generala Hrvatske vojske, Đurović je zatražio da ga smijene i otpuste iz JNA. Tih je (pred)ratnih dana Đurović je pozvao Marinovića na razgovor i tom mu je prigodom rekao da je on (Đurović) u Hrvatskoj proveo radni vijek, oženio Hrvaticu, te da njegova dva sina s obiteljima žive u Hrvatskoj i da dok on bude zapovjednik Hrvatska neće biti napadnuta.

Jedan je od crnogorskih visokih pomorskih časnika koji je u Domovinskom ratu stao u zaštitu hrvatskih građana. Odbio je plan JNA o frontalnom napadu na Dubrovnik.

Uslijedio je tragičan ishod. Tijekom izviđačkog leta helikopterom iznad Konavala 5. listopada 1991., nedugo nakon Barovićeve smrti, njegov je helikopter oboren u operaciji KOS‑a. Crnogorski novinar Veseljko Koprivica bio je svjedok i opisao događaj u knjizi „Operacija Dubrovnik: Sve je bilo meta“.

SSNO je o tome objavio: “U 15.15 sati 5. listopada 1991. pogođen je i oboren helikopter gazela u kojem su se nalazili general-potpukovnik Jevrem Cokić i kapetan bojnog broda Krsto Đurović. Tom prilikom teško je ozlijeđen kapetan bojnog broda Krsto Đurović koji je od zadobivenih rana preminuo.

General-potpukovnik Jevrem Cokić i članovi posade kapetan Nervin Tobunčić, pilot i vodnik prve klase, i Ilija Radulović, kopilot, ozlijeđeni su i izvan su životne opasnosti.“

Predsjedništvo SFRJ unaprijedilo je Đurovića u čin kontraadmirala 4. listopada 1991., dan prije pogibije. Nikada nije saznao za unapređenje.

Danas je postalo izvjesno da je Đurović ubijen u po nalogu vrha JNA što je kasnije posvjedočio crnogorski ministar vanjskih poslova Nikola J. Samardžić u razgovoru s hrvatskim diplomatom Hrvojem Kačićem, Samardžić je informirao Kačića da su pripadnici JNA smaknuli admirala Đurovića, pri čemu ga je upozorio da “u javnosti ne smijemo to spominjati jer da su neki neposredni svjedoci tog događaja, već nasilno ubijeni“.

Zaključno, srpski autori ne nude nikakve dokaze za svoje tvrdnje, pozivaju se na anonimne izvore pa njihovi tekstovi izgledaju “rekla-kazala”, a sve u cilju da pokušali uniziti admirala Vladimira Barovića i omalovažiti njegov čin.

M. Marković/Foto: Press