Tadić podučio Kekin: Zaboravljaš da su i partizani vješali i strijeljali

Sablažnjiv govor Mostova zastupnika Marina Miletića u Hrvatskom saboru otvorio je žestoku političku raspravu o korupciji, pravosuđu i granicama političkog govora. Njegove radikalne izjave o “vješanju korumpiranih da ih ptice žive kljucaju”, izazvale su oštre reakcije zastupnice Ivane Kekin, ali i bivšeg pravaškog zastupnika Tončija Tadića, koji je u raspravu unio povijesni kontekst poslijeratnih pogubljenja. Rasprava se tako pretvorila u sudar političkih vizija, retorike i povijesnih trauma.

Saborski zastupnik Mosta Marin Miletić u petak je u Hrvatskom saboru uvodno poručio da će govoriti „jednostavnim i svima razumljivim jezikom“, nakon čega je iznio niz radikalnih poruka o borbi protiv korupcije i promjenama koje bi Most proveo kada bi došao na vlast.

„Želim da naši ljudi znaju što ćemo mi napraviti ako narod bude htio da Most bude u vlasti i da sudjelujemo u vođenju Hrvatske. Polit ćemo benzinom, zapaliti sve da bi nanovo gradili. Politi benzinom, bagerom sravnati sve, da bi nanovo gradili. A znate li zašto? Zato što oni farbaju kuću u koju gljivice ulaze iz zemlje jer nema nikakvu fasadu, nema izolacije i temelji nisu dobri. I gljivice truju ljude u toj kući“, poručio je Miletić.

Nastavio je još žešće:

“Uzeti bager, srušiti pravosuđe jer je rak‑rana hrvatske države, srušiti do temelja pa sve dobro iskopati jer je u zemlji koruptivni gnoj. I onda kad Hidri odsiječeš glavu, možeš graditi poštene institucije. Umjesto da takve ljude koji su se toliko ogriješili o državu objesite da vise na trgu, da ih ptice jedu, za primjer svakome – ne možeš krasti svoju državu, ne možeš otrovati svoju državu i proći lišo. Za noge te treba objesiti da što duže bude živ i da te jedu ptice na trgu, i da svi koji te gledaju kažu: ‘Frende, ovaj nije samo ukrao, već i izdao svoj narod’.“

Na Miletićev govor reagirala je saborska zastupnica Možemo Ivana Kekin, koja je poruke Mostova zastupnika nazvala opasnim fantazijama.

„Most sanja Hrvatsku u kojoj će se javno vješati ljude. Javna pogubljenja? Znate di tog ima – u talibanskom Afganistanu“, rekla je Kekin, podsjećajući na vješanja na zagrebačkim trgovima za vrijeme NDH.

„U vrijeme najmračnije epizode hrvatske povijesti, za vrijeme NDH, tad su ljudi vješani i ostavljani da vise danima, tako da ih svi gledaju i da se svi boje. To nije pravda, to je teror. Takvu budućnost nama Mostovci crtaju“, poručila je Kekin.

U videu koji je objavila na Facebooku zaključila je:

„E pa neće ići. Hrvatska ne sanja budućnost u kojoj se ljude vješa po banderama. A korupcija se ne rješava vješalima, nego neovisnim pravosuđem, visokim kaznama, oduzimanjem nezakonito stečene imovine. Ne vješalima. Oni sanjaju vješala, mi ćemo izgraditi pravnu državu.“

Na raspravu se nadovezao i nekadašnji pravaški saborski zastupnik dr. Tonči Tadić, koji je reagirao kratko, ali precizno:

„Na znanje gđi. Kekin i svim njenim štovateljima: vješanje kao oblik pogubljenja (uz strijeljanje) primjenjivalo se i nakon 1945. u DFJ/FNRJ/SFRJ. Navodim ovo kao činjenicu. A o istupu Miletića (i to u Hrvatskom saboru) mislim sve najgore.“

Ivanu Kekin treba podsjetiti da su vješanja i strijeljanja nastavljena i nakon 1945.,  kad je rat završio, da su ih brutalno činili partizani, sa sudom ili bez suda, i u mnogo većem obimu nego su to činile ustaše. Ubijanje i bacanje u jame da i ne spominjemo.

Vlado Ranogajec, tada kapetan JNA i predsjednik Vojnog suda Komande grada Zagreba, je u prvih nekoliko mjeseci nakon ulaska partizana u Zagreb potpisao 748 smrtnih presuda. Nekad i po desetak dnevno. Većina je izvršena isti dan ili dan poslije. Među osuđenima i streljanima bilo je 15 maloljetnika.

Prvi osuđenik na smrt u Zagrebu bio je Nikola Sorić, osuđen 5. svibnja, a strijeljan 12. svibnja 1945.

Najstariji osuđenik bio je Germogen Maksimov (84), mitropolit Hrvatske pravoslavne crkve. Smrtnu kaznu mu je 29. lipnja 1945. potpisao Ranogajec, tada kapetan JNA i predsjednik suda. Strijeljan je dan poslije, 30. lipnja 1945.

Na smrtnu kaznu osuđene su tri osobe koje su imale samo 17 godina: Božidar Čuković, trgovački pomoćnik, te činovnice Ankica Paša i Anica Prša.

Među brojnim nevino osuđenim i pogubljenim bili su i svećenici iz samostana i župe Majke Božje Lurdske u Zagrebu – župnik fra Matej Vodanović i kapelan fra Serafin Rajić. U montiranom političkom procesu lažno su optuženi, nepravedno osuđeni na smrt strijeljanjem i pogubljeni na Mirogoju 4. rujna 1947.

Jedan od najtežih slučajeva partizanskih zločina jest sudbina svećenika Josipa Astaloša, kojeg su partizani objesili u Dalju 5. kolovoza 1945. godine.

M. Marković/Foto: Press