Mijo Drvarić (Kutina, 1914. – 24. travnja 1944.) bio je jedan od najdarovitijih boksača koje je Hrvatska imala, a kojem se najmanje zna. Bio je prvak Kraljevine Jugoslavije, potom i prvak NDH, a svijet je priča o njegovoj borbi u Parizu kad je iz publike ušao u ring.
Politika ga nije zanimala, zanimao ga je samo boks. Upravo zato njegova sudbina danas zvuči još tragičnije: Ubili su ga partizani na kućnom pragu. Iz zasjede, s leđa – jer im se nije želio pridružiti.
Rođen u Kutini, odrastao je u polju i šumi, gdje je stekao snagu koja će ga kasnije proslaviti. Njegov talent prepoznao je trener Ivan Kovačević, koji ga je doveo u boksačku dvoranu i otvorio mu vrata u svijet sporta. Već u prvom nastupu, kao član Concordije, pobjeđuje Župančića iz Herkulesa i najavljuje karijeru koja će obilježiti hrvatski boks.
Na prvenstvu Kraljevine Jugoslavije 1933. osvaja naslov u srednjoj kategoriji. Tijekom amaterske karijere nanizao je 38 pobjeda prekidom – brojka koja mu donosi nadimak Moslavački drvosječa.
Nakon što je 1935. osvojio naslov prvaka u kategoriji 72,6 kg boksajući za zagrebačku Croatiju, koja je te godine dala četvoricu državna prvaka od ukupno osmorice, odlučio otići u profesionalce.
Pariz: grad koji ga je pretvorio u legendu
U Parizu ga preuzimaju francuski profesionalni treneri, a ondje se odvija jedna od najdramatičnijih epizoda njegove karijere. U dvorani Central ring 28. prosinca 1935. godine, usred večeri koja je trebala proći rutinski, afroamerički boksač Benett otkazuje meč protiv engleskog protivnika. Publika negoduje, organizatori paničare – a u ring iz publike ulazi Drvarić kao zamjena.
Slijedi deset rundi brutalne i iscrpljujuće borbe. Engleski prvak je fizički moćan i boksački iskusniji, udara bez milosti. Drvarić uzvraća jednako snažno. Borba završava neriješeno, a Drvarić nakon meča izjavljuje: “Crnac je bio bijel, a ja crn od udaraca.”
Nakon te večeri priča o nepoznatom boksaču iz Kutine koji je iz publike ušao u ring i izdržao paklenu bitku protiv favorita, širi se Parizom.Drvarić postaje ime koje se spominje u europskim boksačkim krugovima i sportaš kojeg više nitko ne podcjenjuje.
Beograd i Zagreb: dva naslova, dvije države
U Beogradu 1940. osvaja naslov profesionalnog prvaka Kraljevine Jugoslavije nokautiravši Žuću Pavlovića u trećoj rundi. Nakon toga se vraća u Kutinu i dvije godine trenira mlade sportaše, uvjeren da je njegova boksačka priča još daleko od kraja.
Bio je jedini profesionalni boksač koji je nastupio na humanitarnim priredbama “Pomoći”, što mu je donijelo dodatno poštovanje među sportašima.
U ring se vraća 27. srpnja 1943. godine u borbi za naslov prvaka Nezavisne Države Hrvatske.U Zagrebu, na igralištu Concordije, pred pet tisuća gledatelja, ulazi u ring protiv Josipa Jose Župana – boksača koji je bio 16 kilograma teži, viši i snažniji na papiru. Atmosfera je bila nabijena, publika podijeljena, a očekivanja jasna: Župan je favorit.
Drvarić ruši sva očekivanja. Četiri puta baca Župana na pod, kontrolira ritam borbe, udara brže i preciznije. U desetoj rundi nokautom osvaja naslov prvaka NDH i trobojnicu Hrvatskog šakačkog saveza.
Titula prvaka NDH učinila ga je metom partizana. Pokušavali su ga pridobiti u svoje redove, ali Drvarić ih je odbijao. Nije želio rat, nije želio politiku, želio je samo boks.
“Ubijen od partizana”
Ubijen je dana 24. travnja 1944. godine nadomak kućnog praga, na prijevaru. Navedenog dana u kući Drvarića došao je naoružani čovjek tražeći razgovor s Mijom. Na rastanku Mijo je zamoljen ispratiti gosta preko voćnjaka.
Drvarić pristaje ne sluteći da mu je pripremljena zasjeda. U voćnjaku ga je dočekala nekolicina naoružanih SKOJ-evaca koji su na njega otvorili vatru. Izrešetan pao je na zemlju i preminuo.
Pokopan je na groblju u Kutini, uz suprugu Maricu. U kutinskoj matičnoj knjizi umrlih stoji “ubijen od partizana”.
Drvarić je bio najuspješniji hrvatski boksač 1940‑ih, sportaš koji je inzistirao na pravednoj borbi i sudjelovao u humanitarnim priredbama. U komunističkoj Jugoslaviji njegovi uspjesi bili su izbrisani, jer je boksao u vrijeme NDH. U jugoslavenskim almanasima njegovo ime i okolnosti smrti potpuno zatajene.
Njegov životopis donosi Dragutin Pasarić u monografiji Kutina – prešućivane žrtve Drugoga svjetskog rata i poraća. Boksački klub Kutina danas organizira Memorijalni turnir u njegovu čast, a jedna mala ulica nosi njegovo ime.
M.M. /Foto: hrt/YT
