Talijani dolaze po HRM: FCx30 nije brod, nego ponuda za novu strategiju Jadrana

Kad talijanski veleposlanik osobno otvara prezentaciju jednog ratnog broda, jasno je da se ne prodaje samo čelik. U zagrebačkom Sheratonu neće se sutra predstavljati tek još jedna korveta iz kataloga europske vojne industrije. Predstavlja se vizija buduće Hrvatske ratne mornarice, a možda i novi odnos snaga na Jadranu.

Institucionalni pozdrav održat će veleposlanik Italije Paolo Trichilo. Slijede čelnici Fincantierija zaduženi za međunarodne odnose, prodaju i razvoj ratnih brodova, a središnje mjesto zauzima predstavljanje korvete FCx30.

Na kraju dolazi prezentacija podvodnih sustava, danas možda i najvažnijeg segmenta pomorskog ratovanja. Takva delegacija ne dolazi u Zagreb kako bi održala akademsko predavanje. Dolazi ponuditi posao koji se mjeri stotinama milijuna, možda i milijardama eura.

To nije slučajnost. Hrvatska upravo ulazi u najveći ciklus vojne modernizacije od osamostaljenja. Rafalei su stigli, Leopardi 2A8 tek dolaze, nabavljaju se raketni sustavi, besposadne letjelice i nova sredstva protuzračne obrane. Samo je Hrvatska ratna mornarica ostala gotovo zamrznuta u vremenu.

Raketne topovnjače stare su desetljećima, protupodmorničke sposobnosti praktički ne postoje, a protuzračna obrana brodova svodi se na ono što bi danas jedva zadovoljilo zahtjeve obalne straže. Talijani očito procjenjuju da je upravo sada trenutak za ulazak na hrvatsko tržište.

FCx30 nije klasična korveta kakvu mnogi zamišljaju. Riječ je o brodu dugom nešto više od stotinu metara, deplasmana oko tri tisuće tona, razvijenom na iskustvima klase Doha koju je Fincantieri izgradio za Katar. Premda ga proizvođač naziva korvetom, po dimenzijama, autonomiji i borbenim sposobnostima bliži je manjim fregatama nego tradicionalnim korvetama.

Takav brod može nositi suvremeni višefunkcionalni radar, vertikalne lansere za protuzračne projektile srednjeg dometa, protubrodske projektile, top kalibra 76 milimetara, bliske obrambene sustave, lake torpede, sonar trupa, tegljeni sonar i protupodmornički helikopter. Drugim riječima, riječ je o platformi sposobnoj voditi protuzračnu, protubrodsku i protupodmorničku borbu istodobno.

Upravo je to ono što Hrvatska danas nema. Posljednjih godina hrvatska obrambena politika bila je usmjerena na kopnenu vojsku i ratno zrakoplovstvo. Mornarica je ostala u drugom planu. To nije bilo posve nerazumno jer se procjenjivalo da je najveća prijetnja na kopnu ili u zraku.

Međutim, sigurnosna situacija na Mediteranu dramatično se promijenila. Ruske podmornice ponovno djeluju u Sredozemlju, istočni Mediteran postao je prostor intenzivnog nadmetanja, a zaštita podmorskih energetskih i komunikacijskih kabela više nije teorijska tema nego svakodnevna zadaća NATO-a.

Hrvatska pritom raspolaže s više od tisuću otoka, jednim od najrazvedenijih obalnih područja na svijetu i gotovo cijelim istočnim Jadranom. Država koja tvrdi da joj je more strateški resurs teško može dugoročno računati na mornaricu čiji su glavni borbeni brodovi projektirani još u prošlom stoljeću.

U tom smislu FCx30 predstavlja ozbiljan kvalitativni skok. Takav brod mogao bi samostalno nadzirati velik dio Jadrana, pratiti podmornice, štititi pomorske komunikacije, sudjelovati u NATO skupinama i osiguravati protuzračnu zaštitu vlastitim snagama. Hrvatska bi prvi put nakon raspada Jugoslavije raspolagala ratnim brodom koji nije ograničen samo na obalno djelovanje. No upravo ondje gdje završava marketinška prezentacija počinje stvarnost.

Prvi problem zove se cijena. Nitko iz Fincantierija neće sutra izgovoriti konačan iznos jer on ovisi o konfiguraciji, odabranim radarima, projektilima, sonarima i drugim sustavima. Međutim, iskustva sličnih europskih programa pokazuju da potpuno opremljena korveta ove klase teško može stajati manje od 650 do 800 milijuna eura. Kada se pribroje pričuvni dijelovi, logistika, simulatori, obuka posada i početne zalihe streljiva, cijena lako prelazi 900 milijuna eura po brodu.

Dvije takve korvete značile bi ulaganje između 1,6 i gotovo 2 milijarde eura. Drugim riječima, gotovo cijeli iznos hrvatskog SAFE zajma mogao bi nestati na samo dva broda.

Drugi problem nije novac nego ljudi. Suvremena korveta ove veličine traži između devedeset i stotinjak članova posade, uz dodatno osoblje za obuku, održavanje i logistiku. Hrvatska vojska već danas osjeća posljedice manjka stručnog kadra. Kupiti brod relativno je lako. Popuniti ga obučenim časnicima, inženjerima, tehničarima i specijalistima znatno je teže.

Treći problem skriva se u infrastrukturi. Lora bi morala proći ozbiljna ulaganja kako bi dugoročno održavala ovako složene brodove. Potrebni su novi kapaciteti za servis senzora, raketnih sustava, elektroničkog ratovanja i podvodnih sustava. Troškovi takvih ulaganja rijetko ulaze u naslovne brojke, ali tijekom četrdeset godina uporabe mogu dosegnuti stotine milijuna eura.

Postavlja se i pitanje odgovara li FCx30 stvarnim potrebama Hrvatske. Ako je cilj isključivo nadzor teritorijalnog mora, borba protiv krijumčarenja i zaštita ribarstva, ovakav je brod preskup i prevelik. Za takve zadaće dovoljno je nekoliko kvalitetnih ophodnih brodova i obalni raketni sustavi.

Ali ako Hrvatska želi imati mornaricu sposobnu djelovati zajedno s talijanskom, francuskom ili španjolskom ratnom mornaricom u NATO operacijama, štititi podmorsku infrastrukturu, pratiti savezničke skupine i razviti ozbiljne protupodmorničke sposobnosti, tada FCx30 postaje logičan kandidat.

U toj dilemi zapravo se skriva pravo pitanje koje će ostati i nakon što se ugase projektori u Sheratonu. Ne odlučuje se samo o jednom brodu.

Odlučuje se kakvu mornaricu Hrvatska želi imati tijekom sljedećih četrdeset godina. Talijani to vrlo dobro razumiju. Fincantieri ne prodaje samo platformu nego cijeli industrijski i sigurnosni koncept. U idealnom scenariju ponudio bi dugoročnu logistiku, modernizacije, obuku, integraciju novih sustava pa možda i uključivanje hrvatske industrije u pojedine segmente održavanja. Za brodograditelja to nije jednokratna prodaja nego partnerstvo koje traje desetljećima.

Zato sutrašnja prezentacija nije običan marketinški događaj. Ona je svojevrsni test hrvatskih ambicija.

Ako Hrvatska želi ostati država koja more promatra uglavnom kroz turizam i trajektne linije, FCx30 će ostati lijep render na konferencijskom platnu. Ako, međutim, želi postati ozbiljna pomorska država koja može samostalno štititi vlastite interese na Jadranu i ravnopravno sudjelovati u savezničkim operacijama na Mediteranu, onda će se o ovakvim brodovima morati ozbiljno razgovarati.

Jer na kraju priče ne kupuje se korveta. Kupuje se odluka o tome želi li Hrvatska imati mornaricu ili tek flotu koja će simbolično čuvati uspomenu na nekadašnju pomorsku silu.

M. Marković/Foto: Fincantieri