Velika Evakuacija! Kako je JRM iz Hrvatske odvukla sve – od flote do ratnih zaliha

Izradi ovog serijala od nekoliko tekstova na temu sukcesije vojne imovine i hrvatskih potraživanja prema Crnoj Gori pristupio sam prvenstveno iz razloga što crnogorska strana u potpunosti ignorira ovu materiju, a slijedom toga i argumentirana hrvatska potraživanja veća od 2,5 milijarde US dolara (procijenjeno na dan 31. 12. 1990.).

Sve prijepore koje ima s Republikom Hrvatskom crnogorska strana svodi na samo jednu diobenu stavku – školski brod „Jadran“. Iz takovog crnogorskog stava proizlazi kako u diobenoj masi vojne imovine koju potražuje Republika Hrvatska ne postoji ništa drugo i ništa sporno osim š/b „Jadran“.

Stoga sam, u prvom tekstu iz serijala, ukazao na kompleksnost cjelokupne diobene mase koju potražuje Hrvatska te sam posebno naglasio raspored, strukturu i sastav Flote Jugoslavenske ratne mornarice (JRM), pobrojavši gotovo 200 brodova koje je crnogorska strana protupravno prisvojila iz akvatorija Republike Hrvatske u razdoblju od kasne jeseni 1991. do kraja svibnja 1992. godine.

Tekst je dostupan na stranici: https://morskivuk.substack.com/p/na-znanje-svim-klasicima-jadran-nije

Potom sam, u drugom tekstu iz ovog serijala, ukazao na sva ostala materijalno-tehnička sredstva naoružanja i vojne opreme (MTS NVO) koja su bila zastupljena u JRM-u i na prostoru pod nadležnošću Vojnopomorske oblasti (VPO). Tu sam pobrojao brojna raketna, torpedna, minska, topnička, protuzračna, intendantska, sanitetska sredstva, sredstva veze i brojna druga MTS NVO-a iz sastava JRM-a, ali i iz sastava drugih vidova/grana Oružanih snaga SFRJ (OS SFRJ) koja su bila formacijski zastupljena na teritoriju VPO-a te su, povlačenjem u Crnu Goru, bila protupravno oduzeta Republici Hrvatskoj.

Ovaj tekst dostupan je na stranici: https://morskivuk.substack.com/p/jrm-1989-materijalna-struktura-borbene

Pred čitateljima je treći tekst iz spomenutog serijala, koji sam posvetio načinu i tehnologiji masovnog povlačenja komandi, jedinica i ustanova JNA / JRM-a s teritorija i akvatorija Republike Hrvatske pod nadležnošću VPO-a. Zbog obimnosti i složenosti ove materije tekst sam podijelio u dva nastavka:

• • u prvom nastavku, koji objavljujem sada, naveo sam sve komande, jedinice i ustanove JNA /JRM-a na teritoriju RH, pod nadležnošću VPO-a, a koje su se povlačile s teritorija i akvatorija RH u razdoblju od kraja jeseni 1991. do kraja svibnja 1992. godine;
  • u drugom nastavku, koji objavljujem za 10-ak dana, biti će opisana tehnologija izvlačenja i prevoženja ogromnih količina MTS NVO-a te procjena približnih količina iste.

Time bih završio ovu pisanu trilogiju o: otetim plovnim sredstvima JRM-a (brodovima, podmornicama, …), otetom naoružanju i vojnoj opremi JNA /JRM-a te opisu metodologije protupravnog otimanja diobene mase MTS NVO-a s teritorija i akvatorija RH, a na koju pravo vlasništva polaže RH.

Evakuacija JRM-a iz Hrvatske

Jugoslavenska ratna mornarica bila je jedna od najznačajnijih komponenti (vidova / grana) OS SFRJ, koja je štitila jadransku obalu, ključne pomorske pravce i strateške luke. Preko 90 % svih MTS NVO-a JRM-a bilo je stacionirano ili bazirano na teritoriju / akvatoriju Republike Hrvatske. Raspadom Jugoslavije došlo je do dramatičnih promjena u položaju, strukturi i funkciji JRM-a.

Evakuacijom iz hrvatskih luka 1991./1992. godine nastao je prijelomni trenutak koji je označio početak ubrzanog propadanja JRM-a. Dio flote selio se u Boku kotorsku, a dio je ostao na teritoriju RH kako bi napadao hrvatsku obalu i gradove. Tijekom 1991. godine, JRM je sudjelovala u blokadama luka uzduž cijele hrvatske obale.

Međutim, nakon potpisivanja Sarajevskog primirja (siječanj 1992.) i pod pritiskom pravnih mišljenja Badinterove komisije, opstanak JRM-a u bazama na teritoriju RH te na otocima Vis i Lastovo postao je neodrživ. JRM se transformirala iz jugoslavenske u silu koja brani samo granice buduće Savezne Republike Jugoslavije.

Evakuacija komandi, jedinica i ustanova VPO-a provodila se na temelju naredbi Štaba Vrhovne komande i Komande VPO-a (od 21. listopada 1991.) te parcijalnih sporazuma (poput Žitničkog sporazuma od 21. studenoga 1991. potpisanog u selu Žitnić kod Drniša).

Evakuacija JRM-a iz hrvatskog dijela Jadrana nije bila planirani logistički proces, već izravna posljedica eskalacije rata i međunarodnog pritiska na JNA da napusti teritorij Republike Hrvatske. Tako da nije ni postojao jedinstveni plan evakuacije, već su garnizoni iseljavali sukcesivno, što je ovisilo od sigurnosne situacije i stanja na terenu. Glavni pomorski pravci izvlačenja vodili su prema Boki kotorskoj (Zelenika, Meljine, Kumbor) i Baru u Crnoj Gori, dok su se pojedine kopnene jedinice, stacionirane u priobalju, povlačile prema Kninu ili Podgorici.

Završetkom ratnih sukoba na moru JRM je odvukla sve što je mogla odvući, a što nije mogla to je uglavnom uništavala, ili onesposobljavala iz razloga da ne padne u hrvatske ruke. Do konačnog napuštanja otoka Visa i Lastova 31. svibnja 1992. godine, najveći dio vojne imovine evakuiran je u Boku kotorsku. Boka kotorska postala je “parking baza” za čitavu JRM.

Međutim, Boka je bila premala da bi mogla primiti ovoliku flotu brodova zbog nedostatka vezova pa su brodovi, naslagani kao sardine, bili neprikladno vezani duž cijele obale od Tivta do Kumbora. Ogromne količine MTS NVO-a (od brodskih topova, stacionarnih i mobilnih raketnih sustava te torpeda, morskih mina i brojne druge tehnike) prebačene su u razna crnogorska skladišta poput onih u Sasovićima i na poluotoku Luštica.

Evakuacija JRM-a često se svodi na jednostavnu formulaciju da se JRM povukla u Boku kotorsku. Takav opis jest točan u osnovnom smislu, ali iz vojne perspektive ne govori gotovo ništa o samoj operaciji. Ne govori kako je povlačenje izvedeno, što je tijekom njega premješteno, kako i kojim je brodovima obavljen transport, koje su luke bile uključene, kao ni koliki je logistički napor bio potreban da se jedna ogromna vojna organizacija premjesti iz prostora koji je izgubila.

Vojnopomorska oblast – što je ulazilo u njen sastav?

Da bi čitateljima, koji nisu u dovoljnoj mjeri upoznati s problematikom JRM-a, olakšao praćenje ovog teksta, prikazat ću od čega se sastojala ta velika vojna organizacija, njezin geografski raspored te komande, jedinice i ustanove koje su joj pripadale. Ujedno će to olakšati i praćenje strukture i vrste MTS NVO-a koje se odvozila iz hrvatskog dijela Jadrana.

U ovom tekstu neću ulaziti u detaljne analize plovnih sredstava, naoružanja i vojne opreme kojom je JRM raspolagala. To je obrađeno u prva dva teksta koji govore o toj problematici, a čitatelji ih mogu pronaći na prethodno spomenutim linkovima.

Vojnopomorska oblast bila je intervidovska strategijska grupacija snaga JNA (sastavljena od Ratne mornarice, Kopnene vojske te Ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane), namijenjena za obranu Jadranskog pomorskog bojišta. Zona odgovornosti VPO-a obuhvaćala je akvatorij od Ankarana, na slovensko-talijanskoj granici, do ušća Bojane na crnogorsko-albanskoj granici. U organskom sastavu VPO-a i pod izravnim zapovjedništvom Komande VPO-a sa sjedištem u Splitu nalazile su se brojne ustrojstvene cjeline, sačinjene od komandi, jedinica i ustanova:

Zapovjedna i operativna središta:

Komanda VPO-a – Split (s Isturenim komandnim mjestom na otoku Visu od kolovoza 1991.) te 182. operativni centar (smješten u potkopu Žrnovnica).

Pomorske snage – Ratna mornarica (RM):

Flota RM-a (sjedište u ratnoj luci Lora, Split) bila je udarna snaga na moru, koja je u svom sastavu imala slijedeće jedinice: 4. brigadu velikih patrolnih brodova, 18. brigadu raketnih čamaca i raketnih topovnjača, 17. brigadu torpednih čamaca, 88. brigadu podmornica, Pomorski odred za spašavanje (Divulje), 16. divizion minolovaca (Ploče), mješovite divizione minopolagača i desantnih brodova (Šibenik i Boka) i 82. pomorski centar (pomorski diverzanti, Divulje).

Vojnopomorski sektori (VPS):

VPO se prostorno i operativno dijelila na tri VPS-a, koji su objedinjavali obalnu obranu i pripadajuće jedinice:

• • 5. VPS – Pula, u svom sastavu imao je: Vojnopomorsko uporište (VPU) Lošinj; 139. motoriziranu brigadu (Pula); 4. partizansku brigadu (Pula); 2. partizansku brigadu (Pazin) i oklopno-mehanizirani bataljun (Pazin); obalne baterije (Ilovik, Barbariga, Molat); pomorske snage (Granični mornarički odred, Odred desantno-jurišnih čamaca, Četu plovnih sredstava) i 657. mornaričko-pozadinsku bazu (Pula) s Vojnom bolnicom;
  • 8. VPS – Šibenik, u svom sastavu imao je: vojnopomorska uporišta: Vis, Lastovo, Korčulu i Molat; 11. mornaričku desantnu brigadu (Šibenik); 404. odred pomoćnih brodova (Šibenik) i Mješoviti divizion desantnih brodova; obalne baterije (Zečevo, Žirje, Šoltu, Rogoznicu, Kruščicu); obalne snage u garnizonu Ploče: (158. mornaričko-pozadinsku bazu i 270. laki artiljerijski divizion PVO) te 602. mornaričko-pozadinsku bazu (Šibenik);
  • 9. VPS – Kumbor / Boka Kotorska, u svom sastavu imao je: 472. motoriziranu brigadu (Trebinje) i 220. bataljun mornaričke pješadije (Radovići); artiljerijske divizione: 204. pokretni obalni artiljerijski divizion (Radovići) i 214. pokretni artiljerijski divizion (Trebinje, s baterijama na Mljetu, Šipanu i kod Cavtata); 86. laki artiljerijski divizion PVO (Prevlaka); Inženjerijski bataljun; Bataljun veze; Bataljun Vojne policije; Bataljun OSOJ-a; Bateriju raketa obala-more (BROM); 9. mornarički odred za podvodna djelovanja; 16. granični mješoviti odred (Zoganj); 367. mornaričko-pozadinsku bazu (Kumbor) i Centar za medicinsku rehabilitaciju (Meljine).

Kopnene snage:

• • 9. korpus (Knin / Kinski korpus) – obuhvaćao je unutrašnjost Dalmacije i zaleđe u čijem sastavu su bile slijedeće jedinice: 221. motorizirana brigada (Knin), 180. motorizirana brigada (Benkovac), 316. motorizirana brigada (Sinj – rasformirana do prve polovice 1991.), 9. mješoviti artiljerijsko-raketni puk (Knin), 557. mješoviti protuoklopni artiljerijski puk (Benkovac) te prištapske i prateće jedinice (Inženjerijski puk, Bataljun Vojne policije, Bataljun veze, Automobilski bataljun, Izviđačku četu, ABHO četu, Sanitetski bataljun, 569. dopunski bataljun, 244. artiljerijski divizion višecijevnih bacača raketa “Plamen” koje su bile stacionirane u Kninu).

Raketne i pozadinske baze VPO-a:

Mornaričko-tehničke raketne baze: Trbounje kod Drniša (nakon izbijanja rata prebačena/fuzionirana na Prevlaku), Žrnovnica kod Splita, Prevlaka (69. MTRB).

Centralne pozadinske baze: 404. mornaričko-pozadinska baza – Split (skladišta i radionice u Lori, Segetu, Solinu i Visokoj) i 405. pozadinska baza – Knin (u kojoj se nalazilo preko 60 % svih ratnih materijalnih rezervi VPO-a).

Ostale samostalne i prištabne jedinice VPO-a: 86. zaštitni puk (Dračevac, Split), 332. puk veze (Sinj / dio u Splitu), 594. inženjerijski puk (Sinj), 272. auto-transportni bataljun (Split, k. Visoka / Lora), Mornarički nastavni centar (Pula), Centar medicinskih ustanova Split (Vojna bolnica Split, skladišta i ljekarne, Viša vojno-liječnička komisija, 471. sanitetski odred) te 519. sanitetski centar Trebinje i Vojnograđevinska direkcija Split (s radnim jedinicama u Puli, Zadru, Šibeniku, Kumboru, Kuparima i Kninu).

Ustanove i jedinice na teritoriju VPO-a pod zapovijedanjem Saveznog sekretarijata za narodnu obranu (SSNO)

Iako su bile smještene u zoni VPO-a, ustanove poput Mornaričko-tehničkih remontnih zavoda (“Velimir Škorpik” u Šibeniku i “Sava Kovačević” u Tivtu), Brodarskog instituta u Zagrebu, Mornaričkog elektronskog zavoda, Školskog i Opitnog centra u Lori, Instituta za pomorsku medicinu i Hidrografskog instituta u Splitu bile su pod izravnom nadležnošću SSNO-a. Jedinice RV-a i PVO-a u Zadru i Zemuniku (Školski centar RV i PVO, Vazduhoplovna baza, rakete “KUB”) također su odgovarale nadležnim upravama SSNO-a.

Evakuacija po sektorima i garnizonima

Upravo u ovakvoj složenoj organizacijskoj strukturi nalazi se ključ razumijevanja cjelokupne operacije evakuacije. JRM je u kratkom vremenskom roku trebala napustiti prostor sukladno potpisanim sporazumima, ali su pritom htjeli evakuirati sve što se nalazilo u hrvatskim lukama, otocima i bazama.

Ratni brodovi bili su samo jedan manji dio problema jer su oni već krajem kolovoza i početkom rujna napustili svoje ranije mirnodopske luke. Najsloženiji dio problema predstavljala je evakuacija / dislokacija svega onog što se nalazilo u bazama, skladištima i lukama, osobito ako se radilo o teškoj tehnici, streljivu, rezervnim dijelovima ili plovilima koja nisu mogla samostalno napustiti određenu lokaciju.

5. VPS (garnizoni Pula, Pazin, Mali Lošinj) – evakuacija je započela 25. 10. 1991., a službeno je završena 16. 12. 1991.

Jedinice i ustanove koje su evakuirane:

• • Vojna bolnica Pula: izmještena u razdoblju od 25. 10. do 6. 11. 1991. u Boku kotorsku (Meljine). Izvukla je oko 95 % svoje opreme, Garnizonsku ambulantu i ljekarnu,
  • Mornarički nastavni centar (MNC): (kasarne „Karlo Rojc”, „Sergej Mašera” na poluotoku Muzil i uvala Fizela). Ljudstvo i sredstva prebacivani su na Muzil kao glavnu otpornu točku. Muzil, Pulu i Istru napustili su 16. prosinca 1991.,
  • Pazin i ostale jedinice: 2. partizanska brigada i oklopni bataljun iz Pazina prebačeni su u Pulu, pa brodovima za Bar i Boku. Jedinice 139. motorizirane brigade evakuirane su za Bar (oklopni bataljun u Podgoricu). Sredstva 657. mornaričke pozadinske baze (skladišta Duga Uvala, Fizela, Zonki, Muzil, Velatina) prebačena su u Boku/Bar,
  • Vojnopomorsko uporište Mali Lošinj: kasarne „Kovčanje” (smješten obalski raketni divizijun BROM), „Tovar” i „Veleopin” (skladište municije i pomorskih mina). Ljudstvo i mornaričko-tehnička oprema iseljeni su 18. prosinca 1991., a u Boku kotorsku i Bar uplovili su 19. prosinca 1991. godine.

Ukupno iz 5. VPS-a odvezeno je preko 90 % materijalnih sredstava, a sve je prevezeno morskim putem za Boku kotorsku.

8. VPS (Šibenik i Ploče) – nakon potpisanog Žitničkog sporazuma (21. 11. 1991.), evakuacija iz Šibenika započela je 25. studenoga, a završila 24. prosinca 1991. godine. Jedan dio jedinica i opreme evakuiran je pomorskim putem od Šibenika prema Boki kotorskoj, a drugi dio kopnenim putem prema Kninu uz prisutnost promatračkih timova EZ-a.

Komande, jedinice i ustanove koje su evakuirane:

• • Komanda 8. VPS-a,
  • jedinice iz kasarne “Rade Končar” i kasarne “Ante Jonić”,
  • skladišta pogonskog goriva “Duboka” na poluotoku Mandalina,
  • skladište minsko-eksplozivnih sredstava „Minerska“, te
  • posade s otoka Smokvice i obalnih točaka.

Iz područja Šibenika evakuirano je kompletno pješačko naoružanje, artiljerija, municija, pogonsko gorivo iz skladišta “Duboka”, vojna oprema i vozila. Evakuacija kopnenim putem odvijala se cestovnim pravcima Šibenik – Tromilja – Biljane – Knin i Šibenik – Biljane – Benkovac. Za prijevoz kopnenim putem korišteno je preko 2.000 kamiona da bi se navedena oprema prebacila na nova odredišta.

Morskim putem prevožen je dio vojne opreme, goriva i ljudstva za Boku kotorsku. Najveći dio MTS NVO-a prevezen je unajmljenim civilnim brodovima Frauke, Alba, Maria S i Atlantic Trader te manji dio pomoćnim transportnim brodovima JRM-a tipa PO (minsko-eksplozivna sredstva) i PN (gorivo i mazivo iz „Duboke“).

Evakuacija Vojnopomorskih uporišta Vis i Lastovo provedena je 30. svibnja 1992. godine, a sve komande i jedinice te njihova MTS NVO-a odvezena su u Boku kotorsku. Za razliku od drugih jedinica na kopnu, ratne rezerve i materijalna sredstva na otocima bila su tri do četiri puta veća u odnosu na standardne jedinice na kopnu kako bi se osigurala dugotrajna samostalnost u kriznim situacijama.

Vojnopomorsko uporište Vis – evakuirane komande i jedinice:

• • Komanda VPU Vis
  • Komanda stana
  • Četa veze
  • Pješački bataljun B-klasifikacije
  • Artiljerijski divizion
  • Inženjerijska četa
  • ABKO vod
  • Vod za opskrbu
  • Intendantski vod (pekara, krojačka i obućarska radionica)
  • Skladište za smještaj materijalnih sredstava
  • Vod za tehničko održavanje (radionica) i skladište goriva i maziva (iz Stonca)
  • Skladište mornaričkih ubojnih sredstava i vod vojnika-mornara (iz Kuta)
  • Dom JNA
  • Laki protuzrakoplovni divizion (iz Stončice)
  • Tenkovska četa (iz Stončice)
  • Skladišta pješačke i artiljerijske municije, minsko-eksplozivnih i ABKO sredstava (iz Korita)
  • Obalna baterija 127 mm (iz Smokova)
  • Obalna baterija 88/90 mm (iz Stupišća)
  • Baterija ZIS 76 mm (s Biševa)
  • Baterija Raketa Obala – More (BROM)
  • Radarska stanica i ljudstvo za osiguranje Obalne službe osmatranja i javljanja (s brda Hum).

Oprema i naoružanje povučeni s Visa – evakuirano je kompletno naoružanje i vojna oprema koja se nalazila na otoku, kao i cjelokupna ostala sredstva s kojima je JRM raspolagala:

• • Artiljerijsko i protuzrakoplovno naoružanje: baterija topova 20 mm, baterija topova Bofors 40 mm, obalna baterija 127 mm, obalna baterija 88/90 mm te topovi ZIS 76 mm,
  • Oklopništvo: tenkovi T-34 (tenkovska četa),
  • Municija i MES: sva pješačka i artiljerijska municija, minsko-eksplozivna sredstva (uključujući velike količine morskih mina) i ABKO sredstva,
  • Tehnička sredstva: radarska oprema (OSOJ), oprema čete veze, radionički alati i strojevi za tehničko održavanje,
  • Intendantska i pogonska oprema: sva oprema intendantskog voda te cjelokupne zalihe pogonskog goriva i maziva.

Vojnopomorsko uporište Lastovo – evakuirane komande i jedinice:

• • Komanda VPU Lastovo
  • Vod veze
  • dvije aktivne čete (1. i 2.) i jedna rezervna četa mornaričkog pješaštva
  • jedna baterija sa sredstvima u ratnoj rezervi
  • Baterija Raketa Obala – More (BROM)
  • Laki artiljerijski divizion PVO 20/3 mm
  • Obalna baterija 88 mm (u mjestu Velje more)
  • Obalna baterija 88 mm (na otoku Mrčara)
  • Skladište pogonskog goriva „Jurjeva luka“
  • Inženjerijski vod
  • Tehnički vod
  • Intendantski vod
  • Skladište minsko-eksplozivnih sredstava (u mjestu Nižino polje)
  • Garnizonska ambulanta
  • Obalna služba osmatranja i javljanja (na brdu Hum).

Oprema i naoružanje povučeni s Lastova – evakuirano je kompletno naoružanje i vojna oprema koja se nalazila na otoku, kao i cjelokupna ostala sredstva s kojim je JRM raspolagala:

Artiljerija i PVO: topovi lakog artiljerijskog diviziona PVO 20/3 mm, dvije obalne baterije 88 mm (s Veljeg mora i Mrčare) te kompletno naoružanje baterije u ratnoj rezervi,

• • Minsko-eksplozivna i borbena sredstva: sva minsko-eksplozivna sredstva iz skladišta u Nižinom polju te pješačko naoružanje triju četa mornaričkog pješaštva,
  • Pogonska i sanitetska oprema: kompletne zalihe goriva iz skladišta „Jurjeva luka“, oprema tehničkog, inženjerijskog i intendantskog voda te oprema garnizonske ambulante.

Ukupna borbena moć MTS NVO-a koja su se nalazila na Lastovu odgovarala su ekvivalentu jednog ojačanog pješačkog puka.

Komanda VPO-a i garnizon Split (Lora, Divulje, Žrnovnica, Dračevac) – pripreme za evakuaciju započele su 27. studenoga 1991., a službeno je završena 4. siječnja 1992. godine. Sve komande i jedinice iz okolice Splita najprije su prebačene u Loru, a zatim su sukladno planovima i dogovoru s kriznim štabom evakuirane u Boku kotorsku.

Postupak po objektima / jedinicama:

• • Kasarna Dračevac: iseljena u prvoj fazi (25. 11. 1991.) u Loru kako bi se vojnici angažirali na utovaru. Nakon napuštanja obavljeno je razminiranje,
  • 92. operativni centar (Objekt 182 – Žrnovnica): ljudstvo koje je boravilo u potkopu prebačeno je 7. prosinca 1991. sa 60 motornih vozila u kompleks Lora. Nakon toga uslijedilo je razminiranje objekta,
  • Komanda VPO-a: preseljenje iz zgrade u gradu u kompleks Lora započelo je 10. prosinca 1991. Zgrada je konačno napuštena i predana Kriznom štabu 15. prosinca 1991.,
  • Garnizon Divulje: sadržavao je 350. centar za elektronsko izviđanje, 82. pomorski centar, 410. laki artiljerijski divizijun PVO, 205. obalski raketni divizijun i 500. zrakoplovnu bazu. Predviđeno je prebacivanje pomorskim putem u Boku kotorsku,
  • Kompleks Lora: služio je kao glavna prijemna točka i luka za utovar komandi, jedinica i ustanova koje su se nalazile na području Splita te obitelji vojnih osoba.

Iz Lore i Divulja evakuirana su sva MTS NVO (preostali brodovi Flote JRM-a, školski i pomoćni brodovi, lučki remorkeri, zrakoplovi i helikopteri iz baze Divulje, tenkovi i druga oklopna vozila, artiljerija, vojna motorna vozila, municija, radionička oprema MŠC-a, nastavna sredstva te cjelokupna imovina i inventar iz vojnih objekata i stanova).

Iz Ratne luke „Lora“ i Divulja najveći dio NVO-a evakuiran je morskim putem (civilni i vojni brodovi) prema otocima Vis i Lastovo te dalje prema Boki kotorskoj.

Garnizoni Sinj i Zadar (kopneni dio pod zonom odgovornosti VPO-a)

Garnizon Sinj – komande i jedinice s područja grada Sinja evakuirane su 26. kolovoza 1991. godine.

• • 332. puk veze
  • 594. inženjerijski puk
  • Poligon Kukuzovac (u kojem se nalazilo skladište i vojna oprema).

Garnizon Zadar – evakuirane komande, jedinice i ustanove:

• • Komanda garnizona Zadar
  • Školski centar Protuvazdušne obrane (ŠC PVO)
  • Artiljerijski školski centar (AŠC)
  • Školski borbeno-artiljerijski divizion
  • 271. laki artiljerijski raketni puk PVO (271. larp PVO)
  • 60. srednji samohodni raketni puk PVO (60. ssrp PVO)
  • Garnizonska ambulanta.

Gotovo sva MTS NVO-a su evakuirana (raketni sustavi KUB-M iz Šepurina, gotovo cjelokupna municija i minsko-eksplozivna sredstava (MES), intendantska, logistička i građevinska oprema). Cjelokupna evakuacija odvijala se kopnenim putem na ruti Zadar – Benkovac i dalje prema planu JNA.

Sukladno potpisanom sporazumu od 9. listopada 1991. u Zemuniku Donjem, evakuacija komandi, jedinica i ustanova koje su se nalazile na zadarskom području trajala je od 11. do 21. listopada 1991. godine.

U idućem nastavku ovog serijala (za 10-ak dana) biti će obrađen ukupno prevezeni teret (MTS NVO-a) JRM-a koji se prevozio morskim putem prema Boki kotorskoj civilnim i ratnim brodovima. Komande i jedinice koje su evakuirane kopnenim putem (primjerice, dijelovi 9. kninskog korpusa) nisu dio ove obrade.

Morski Vuk/Foto: Arhivske fotografije