Treba li knjiga “Mama, ne vidim nebo” biti u školskoj lektiri

Kad je raspravlja o zastupljneosti tema iz Domovinskog rata u obrazovanju učenika u Hrvatskoj česta tema su i knjige iz  lektire koje tematiziraju taj presudan dio hrvatske povijesti.

Jedan od zapaženijih knjiga koja govori o stradanju u Domovinskom ratu je knjiga “Mama, ne vdim nebo“, s podnaslovom “Prekinuta vukovarska djetinjstva 1991.-1992.” , autorice Ani Galović. Na temu treba li njena knjiga biti u lektiri očitovala se sama autorica knjige:

“Novinari me često pitaju smatram li kako bi knjiga „Mama, ne vidim nebo” trebala biti u školskoj lektiri. Odgovor je uvijek isti
– ne smatram, ne mislim i ne bi.

Školska lektira ima svoju svrhu; razvijati učenikovu kulturu čitanja, književni ukus, čitalačke sposobnosti, jezična i stilska prepoznavanja u tekstu, upoznavanje književne umjetnosti. Za sve navedeno postoje autori koje smo i sami čitali za vrijeme obrazovanja.

Većina nas nije voljela lektiru, pa tako i sama jer sam smatrala kako sam prisiljena čitati ono što ne razumijem dok nisam shvatila da je i to – učenje. Netko je imao sreću i profesore koji su objasnili, a oni koji nisu i danas imaju negativan stav prema lektiri.

No, ovih dana, razveselile su me brojne fotografije i javljanja škola koje su same uključile knjigu u nastavu van ideje o lektiri.
Tako je „Mama, ne vidim nebo” dobila svoje minute u sklopu sata povijesti, ali i psihologije, etike i vjeronauka – naglasila bih i katoličkog i pravoslavnog na što sam neizmjerno ponosna.

Nikada mi, niti u jednom trenu u primisli nije palo na um kako bi se takvo što moglo ostvariti. I za mene, to je jedini ispravan put jer tema je ovo kojoj treba timski rad i podrška.

Hvala svim ravnateljima, odgojiteljima, učiteljima i profesorima, velečasnom Hrvoju, proti Peđi, a najviše učenicima”, napisla je Ani Galović i navela škole po Hrvatskoj koje su odgojno obrazovni proces uključile i njenu knjigu “Mama, ne vidim nebo”.

U vrijeme agresije na Vukovar ubijeno je 34 djece.

M.M./Foto: GlasKoncila