U SAD-u preminuo bivši premijer Jugoslavije

Bivši premijer Savezne Republike Jugoslavije, Milan Panić, preminuo je u SAD-u u dobi od 97 godina, objavljeno je na njegovoj službenoj stranici 

Pamti se kao prvi premijer Savezne Republike Jugoslavije. Na toj dužnosti bio je od srpnja 1992. do veljače 1993.  Istodobno je bio i ministar obrane SR Jugoslavije.

Savezna Republika Jugoslavija (skraćeno SRJ) kao zajednička država Srbije i Crne Gore, formirana u 27. travnja 1992. nakon raspada SFRJ i agresije Srbije i JNA na Hrvatsku.

Nova država željela je naslijediti sva prava sljednikom SFRJ – pa i članstvo u Ujedinjenim narodima. No Sjedinjene Američke Države su 21. svibnja 1992. godine objavile svoje službeno stajalište da SRJ nije univerzalni pravni sljednik SFRJ, nego da se ta država raspala i  prestala postojati. Značilo je to da novonastale države nisu odcijepile od SFRJ, nego je nastupio raspad SFRJ.

Vijeća sigurnosti UN-a 19. rujna 1992. objavilo da Savezna Republika Jugoslavija ne može automatski nastaviti članstvo bivše SFRJ u Ujedinjenim narodima pa je ta država tek 2000. godine primljena u UN.

Osim što je bio predsjednik Vlade države SRJ Panić se u tom razdoblju kandidirao i za predsjednika Srbije protiv Slobodana Miloševića, osvojivši 32 posto glasova. 

Nakon poraza na izborima ubrzo se vratio svom poslu u Sjedinjenim Državama, ali je često javno kritizirao Miloševića. “U Srbiji sam izgubio više od Karađorđevića, ali još uvijek sam u poslu, što znači da ono što sam izgubio nije toliko važno. Važno je da dobiješ više nego što izgubiš.”

Panić je rođen 20. prosinca 1929. u Beogradu, a preminuo u  Pasadeni u Kaliforniji 24. rujna 2026.

U svojoj biografiji je naveo da se borio protiv nacističkih okupatora te da je 1950-ih uspješno organizirao bijeg svoje obitelji iz komunističke Jugoslavije u Sjedinjene Države, gdje je stvorio farmaceutski konglomerat u okrugu Orange u jugozapadnoj Kaliforniji. Tada je osnovan ICN Pharmaceuticals, koji će kasnije postati Valeant Pharmaceuticals, a na kraju Bausch Health.

Iako uspješan poslovni čovjek u SAD-u, na poziv Dobrice Ćosića, književnika i tadašnjeg predsjednika SRJ, vratio se u zemlju svog rođenja i prihvatio mjesto premijera.

To, međutim, nije bio njegov prvi izlet u politiku. Los Angeles Times pisao je da je velikodušno donirao svoje vrijeme i novac brojnim američkim političarima — guvernerima, senatorima, pa čak i predsjedniku Jimmyju Carteru.

“Želim donijeti demokraciju američkog stila i tržišno gospodarstvo u zemlju svog rođenja i mladosti”, rekao je američkim medijima 1992. Na ekonomskom planu najavio je ubrzanu politiku privatizacije, rekao je za Los Angeles Times Syndicate.

Upitan tko treba snositi krivnju za ubijanja na Balkanu, odgovorio je: “Nema nikakve sumnje da krivnju snose svi. Najvažnije je da ljudi tamo prestanu pucati jedni na druge. Ekstremiste koji ne žele prestati pucati treba strpati u zatvor, bez obzira na to jesu li Srbi, muslimani ili Hrvati.”

Biografski materijali koje je Panić dostavio LA Timesu navode da je imao samo tri godine kada mu je otac umro. Kao dječak u Beogradu tijekom 1930-ih uzgajao je povrće kako bi uzdržavao majku i dvije sestre.

“Budio sam se dok je još bio mrak i sjedio na stepenicama ispred kuće”, ispričao je jednom novinaru. “Majka bi izašla i pitala me: ‘Što radiš?’ Rekao bih joj da čekam da izađe sunce kako bih mogao krenuti na posao.”

U biografiji navodi da se partizanskim gerilcima priključio 1944., kada je imao tek 15 godina.

Nakon Drugog svjetskog rata upisao je Medicinski fakultet Sveučilišta u Beogradu, a kasnije prešao na biokemiju. Slobodno vrijeme provodio je vozeći bicikl. Na kraju je postao jugoslavenski prvak i bio dio jugoslavenske olimpijske reprezentacije.

Prebjegao je tijekom putovanja s reprezentacijom 1955. u Austriju, a kasnije je dobio azil u Zapadnoj Njemačkoj. S njim je bila i supruga Jelica. Obitelj Panić stigla je u Sjedinjene Države 1956. godine, noseći dva kofera i 20 dolara.

Kontroverza oko liječenja AIDS-a

Krajem 1950-ih radio je kao istraživački asistent na kemijskom odjelu Sveučilišta Južne Kalifornije (USC), prije nego što je 1960. osnovao ICN “s 200 dolara i perilicom rublja”.

Osim što je ICN pretvorio u tvrtku koja posluje u brojnim zemljama, konglomerat se našao u središtu kontroverzi — velikim dijelom zbog Panićevih preuranjenih tvrdnji početkom 1987. da je jedan od lijekova tvrtke, ribavirin, učinkovit u liječenju AIDS-a.

Te je godine Panić nazvao čelnika američke Uprave za hranu i lijekove (FDA) “idiotom povjerenikom” i tvrdio da ga savezne agencije progone.

“Sve svoje odrasle godine pokušavao sam pronaći lijekove koji će pomoći ljudima”, rekao je za The Times u intervjuu objavljenom te godine. “Raspinju me i ne mogu vjerovati… Sve što mogu reći je: ‘Bože, oprosti im, jer ne znaju što čine.’”

Neki oboljeli od AIDS-a u to vrijeme vidjeli su ga kao heroja jer se borio da im ribavirin bude dostupan, dok su se drugi osjećali prevarenima.

Komisija za vrijednosne papire i burze (SEC) tužila je Panića 1991. zbog prijevare s vrijednosnim papirima, tvrdeći da je svjesno obmanuo javnost o ribavirinu. Tri godine ranije savezna velika porota otvorila je istragu o navodima da je ICN ilegalno nudio ribavirin kao lijek protiv AIDS-a bez odobrenja vlade.

Kaznena istraga dovršena je 1991. nagodbom od 600.000 dolara, pisao je LA Times.

M.M. /Foto: