Umro je Zlajo, legenda Crnih mambi. Znala ga je cijela Hrvatska po ‘isprici’ za Oluju

Preminuo je Zlatko Ivić, dragovoljac Domovinskog rata, pripadnik 1. pješačke bojne Crne mambe i 2. gardijske brigade Gromovi. Bio je stopostotni hrvatski ratni vojni invalid koji je posljedice teškog ranjavanja iz 1992. nosio cijeli život.

Ivić je u Dubrovniku preživio ranjavanje u kojem je zadobio 47 gelera, uključujući i jedan u glavu. Oštećeni su mu desni bubreg i plućno krilo, jedna noga ostala mu je kraća, a s kroničnim bolovima i posljedicama borio se do posljednjeg dana. Unatoč svemu, ostao je vedar, izravan i osebujan čovjek, poznat po rečenici:

“Navikao sam na bol… navikao sam i na zgražavanje na plaži jer me zbog rana i rezova gledaju kao Frankensteina. Navikao sam i na nemirne snove, na povremeno nerazumijevanje okoline i sve me to više uopće ne boli.”

Šira javnost upoznala ga je kada je odgovorio Inicijativi mladih za ljudska prava, koja je peticijom tražila da se Hrvatska ispriča žrtvama stradalima u Oluji. Njegov odgovor “da se ispričam za Oluju…” postao je viralan i čitao se i na obljetnici u Kninu.

Tzv. ‘hrvatskim” ljevičarima je odgovorio:

“Priznajem da sam sa svojom braćom uzeo oružje da zaustavimo srpsko‑četničke horde koje su napale našu domovinu. Priznajem da bih to ponovio i opet, s još većim žarom nego prije. Danas niču nekakvi plakati u mom gradu Zagrebu s napisima kako bi se trebao nekome za nešto ispričati i priznati, pa eto da dadem svoj doprinos – priznajem sve…”, napisao je.

A potom je dodao svoju “ispriku”:

“Ispričavam se svima onima kojima nismo bili u mogućnosti pomoći u obrani od srpsko četničkih hordi i kome nismo uspjeli spasiti živote riskirajući vlastite jer nam okolnosti to nisu dozvoljavale. Najviše se ispričavam Teb,i moj narode, što nismo odradili posao do kraja pa sad moraš trpjeti ovakva sranja i uvrede u vlastitoj zemlji. Da, ispričavam se…”

Zlatko Ivić bio je čovjek koji je rat nosio na tijelu i u sebi, ali nikada nije odustao od borbe, ni od života. Od „Zlaje“, kako su ga zvali, danas se opraštaju brojni prijatelji i suborci. Otišao je tiho, ali ostavio trag koji se ne briše.

D.M. /Foto: PA