Veterani HDZ-a: Prisjetimo se Brune Bušića i Đure Perice koji znaju što je petokraka

Na Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih i autokratskih režima Zajednica utemeljitelja je položila vijence na grobovima Đure Perice i Brune Bušića koji su na svojoj koži osjetili totalitarnu “konotaciju” petokrake. Jedan je bez ikakvog stvarnog razloga odrobijao više od četrnaest godina u komunističkim kazamatima a drugi nije bio te “sreće”, nego je ubijen na asfaltu Pariza ne tako davne 1978. godine.

Hrvatsku danas ne grade djeca i unuci “ustaša i partizana” nego hrvatski branitelji  – pobjednici Domovinskog rata i njihova djeca!

Prisjećamo se žrtava svih totalitarnih režima čije žrtve, i zato ih se moramo trajno sjećati, daju više nego jasan odgovor na pitanje o njihovom karakteru. Na današnji Dan sjećanja na te žrtve Zajednica utemeljitelja Hrvatske demokratske zajednice poziva na održavanje sjećanja i pijetet prema svim nevinim žrtvama, privrženost demokraciji i osudu svakog totalitarizma. Oko toga ne bi trebalo biti „različitih konotacija“ kao što ih ima u aktualnim raspravama o „različitim konotacijama“ simbola korištenih u pojedinim režimima.

Tako je i sa sintagmom „Za dom spremni“ (koju danas ama baš nitko ne koristi kao pozdrav – to je valjda jasno) jer jedna je konotacija SDP-ovog svojevremenog legaliziranja te krilatice,  druga je konotacija kada Zoran Milanović za ploču s imenima poginulih HOS-ovaca kaže da ju treba „baciti u smeće“ jer ima na sebi taj isti natpis, a treća u traženju Socijaldemokratske partije da se kazneno progone svi oni koji se ne slažu sa Milanovićevim „bacanjem u smeće“ svega, pa i ploče sa imenima poginulih mladića ako na njima stoji ono što stoji na od SDP-a legaliziranom pečatu.

Postoje i višestruke konotacije zvijezde petokrake i pozdrava „Smrt fašizmu“, pod kojima se jedan totalitarizam suprotstavljao drugome. Unatoč tome što su konotacije petokrake u komunističkoj diktaturi, brojnim pogromima i političkim likvidacijama te u agresiji na Hrvatsku devedesetih više nego jasne. Zajednica utemeljitelja danas je na grobovima dvojice ljudi koji su na svojoj koži osjetili totalitarnu  „konotaciju“ petokrake, Đure Perice i Brune Bušića,

položila vijence.

Jedan je bez ikakvog stvarnog razloga odrobijao više od četrnaest godina u komunističkim kazamatima a drugi nije bio te „sreće“, nego je ubijen na asfaltu Pariza ne tako davne 1978. godine. Bilo je to u vrijeme kada su zastave i simboli bez socijalističkih oznaka bili „ustaški“, a čak je i hrvatska himna tretirana kao „ustaška pesma“, baš kao što su danas svi Hrvati bez iznimke – pa i lider Socijaldemokratske partije Hajdaš Dončić i Kosor za Vučiča ustaše.

Nije dobro da se pod plaštom tobožnjeg otpora prema izmišljenom „novorađajućem totalitarizmu“ kao što to, prestrašen masovnim okupljanjem hrvatskih građana na koncertima s kojih nisu upućeni nikakvi politički zahtjevi, radi lider SDP-a, Hrvatska lažno i zlonamjerno „ustašizira“ te istovremeno uporno pokušava izjednačiti sa Vučićevom Srbijom kako bi se pronašao smisao vlastitog političkog postojanja. Ako nisi u stanju pronaći smisao svog djelovanja ni u čemu drugome ima i drugih zanimanja osim politike.

Sigurni smo da ono što Hajdaš Dončić govori i traži – poput kaznenih progona, revizije Vatikanskih ugovora i prozivanja katoličke crkve – proizlazi iz njegova shvaćanja domoljublja, baš kao i pozivi Sandre Benčić, koja je uvjerena da se „temeljne vrijednosti zemlje“  brane mahanjem komunističkim simbolima u Kumrovcu.

Većina od 700 tisuća ljudi koji su uredno platili ulaznice za Thompsonove koncerte misli da je značenje i isticanje zvijezde petokrake jasno i nedvosmisleno te da ne postoji prostor za dvojbu oko njenog tumačenja. Hajdaš Dončić, Sandra Benčić, Dalija Orešković isto to misle za krilaticu „Za dom spremni!“ pa bila ona na ploči poginulih branitelja ili unutar teksta Thompsonove pjesme.  Očito je da u Hrvatskoj žive ljudi različitih uvjerenja, ali niti jedni nemaju monopol nad istinom niti pravo progoniti i zatvarati one s kojima se vjerojatno nikada neće ni složiti.

Banalna i jednostavna „rješenja“ tih proturječja u totalitarnim su vremenima propisivali nedemokratski režimi kojima je na hrvatskom tlu davno istekao rok trajanja. Zagovornici tih režima u demokratskoj Hrvatskoj, čak i ako se probiju u javnost,  nikada neće biti prevladavajući a kamo li „jedini glas nacije“, dok će pravna država i sudovi (a ne političari) i ubuduće procjenjivati krši li tko javni red i mir, poziva li i potiče na mržnju i ugrožava li drugoga.  Radikalizacija ili demokracija? Demokracija, naravno, jer Hrvatska se sasvim sigurno ne vraća u „fašističku prošlost“ nego živi svoju demokratsku sadašnjost. Zaključno, zajednica utemeljitelja poručuje:

Nismo se borili i izborili samo za Hrvatsku samostalnost nego i za slobodu i demokraciju. U ustavu jasno piše da je ova Hrvatska nastala „nasuprot proglašenja NDH“, ali i nakon što je „odbacila komunistički sustav“. Ona se ne temelji, niti baštini išta od nedemokratskih, totalitarnih režima iz prošlosti. U njezinim temeljima nema fašističkih niti boljševičkih ideologija, niti su joj potrebni simboli totalitarnih režima.

Ideja nacionalne samobitnosti i iz nje izvedena želja za državnom samostalnošću ostvareni su pobjedom u pravednom, legitimnom, obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu (1991-1995.). Kao utemeljitelji Hrvatske demokratske zajednice uz isticanje ovih činjenica s ponosom ističemo da hrvatski Ustav uključuje i poštivanje prava manjina, kao i slobode i prava čovjeka i državljanina, te odbacuje svaki oblik  nasilja i nesnošljivosti. Ne prihvaćamo totalitarne simbole, ali ćemo biti protiv sužavanja okvira slobode bilo kome na temelju neobjektivnih procjena o „neprihvatljivosti“ koje dolaze iz suprotstavljenog tabora.

Sve hrvatske zastave i svi hrvatski grbovi, osim onih označenih ustaškim i komunističkim oznakama, su naši i dobro su došli u našoj Domovini. Sve je to dio naše povijesti, dio našega identiteta, svejedno je li prvo polje crveno ili je bijelo, je li grb okićen krunom ili nije. Iskazivanje hrvatskog domoljublja i rodoljublja odlučno ćemo braniti od nametanja bilo kakve sumnje. Dosta je bilo propisanog i doziranog hrvatstva, zarobljenog u paragrafe i kontroliranog od tuđih režima, političkih policija i ideoloških komisija.

Naša je mladost ponosna, slobodna i prkosna, pa ako je ponekad znala i spaliti tuđinske zastave (od mađarskih do srpskih) imala je za to razloge, a o njima treba javno i otvoreno govoriti, kao uostalom o svim značajkama naše povijesti iz koje trebamo učiti da bi bili korisniji svom narodu i svojoj jedinoj domovini”, navodi se u priopćenju koje potpisuje Ivica Tafra, predsjednik Zajednice utemeljitelja HDZ-a „Dr. Franjo Tuđman“

M.M. /Foto: Press