Iako se većinom misli da su partizanski ratni zločini činjeni samo nakon Drugog svjetskog rata, događaji u mjestima poput Zrina i Španovice, ukazuju na dublju ideološku indoktrinaciju pripadnika ove skupine.
Zločin u Zrinu obilježili smo u rujnu, a listopad je mjesec posvećen komemoraciji u Španovici. Naime, tamo se dogodio zločin koji su počinili jugoslavenski partizani pod rukovodstvom III. operativne zone (III. OZ) Glavnog štaba Hrvatske.
Isti se realizirao prilikom napada na Španovicu od 4. do 6. listopada 1942. godine. U napadu su sudjelovali Prvi i Drugi slavonski NOP odred i priključeni bataljuni iz Banovine i Moslavine. U napadu je sudjelovalo oko 2000 partizanskih vojnika.
Napad je bio dio ciljane strategije pojačanog djelovanja partizana na području Slavonije radi stvaranja većih područja pod kontrolom partizana. U Španovici je ubijeno oko 100 vojnika i oko 200 Španovčana, među kojima je bilo i pripadnika Pripremne bojne.
Na spomeniku žrtvama partizanskog zločina u Španovici popisane su 142 žrtve. Poginulo je i 12 partizana, a ranjeno je njih 44.
Korištenje prekomjerne sile nad Španovčanima uslijedilo je nakon partizanskog odustajanja od napada na Daruvar, nakon zaprimljenih vijesti o osnaženju vojnih snaga NDH i njemačkih vojnika u tom gradu. Partizansko je vodstvo odlučilo iskoristiti već okupljenu vojnu snagu, distancirati se od vojno potentnog neprijatelja i napasti Španovicu.
Spalili su selo i crkvu
Također, radi geografske usječenosti Španovica je remetila ideju cjelovitog partizanskog osvojenog teritorija. Pored navedenoga, potreba partizana za opskrbom u hrani za nadolazeću zimu bila je konstantna, a što se vidi i iz posljedica napada na selo Španovicu koje je temeljito opljačkano. Eliminacija za partizane nepodobnog stanovništva predstavljalo je sustav koji se manifestirao kroz ubojstva civila, progon mještana i zabranu povratka u selo.
Po završetku napada partizanske postrojbe izvršile su masovno ubojstvo zarobljenih vojnika i civila starce, žene i djecu. Spalili su gotovo cijelo selo i crkvu. Selo je opljačkano te je prema partizanskim izvješćima iz sela odvezeno od 450 do 600 kola hrane, raznih predmeta i mnoštvo stoke.
Posljedice partizanskog napada su prošireni i zaokruženi teritorij pod kontrolom partizana u Slavoniji, širenje partizanskog pokreta (osobito među srpskim stanovništvom) i lakša komunikacija slavonskih partizana.
Nakon Drugog svjetskog rata imovina Španovčana je konfiscirana, selu je promijenjeno ime u Novo Selo, a u španovačke kuće je naseljeno komunistima lojalno stanovništvo, većinski srpske nacionalnosti.
Odgovorni za zločin u Španovici nikad nisu odgovarali za počinjeni zločin. Vraćanjem izvornog imena selu u Domovinskom ratu i podizanjem spomenika 1999. godine nije izvršena potpuna zadovoljština preživjelima i njihovim potomcima, jer imovina vlasnicima zemljišta nikada nije vraćena.
Zločini na Zrinu i u Španovici jasan su pokazatelj sustava koji vlast nad nekim područjem manifestira primjenom sile i počinjenjem ratnih zločina. Dakle, nije riječ o sporadičnim osvetničkim pohodima, već sustavu koji je svoj zločinački karakter pokazao već tijekom Drugog svjetskog rata.
Dr. Vlatka Vukelić/Foto: YT
Ministarstvo turizma i sporta objavilo je dva javna poziva za promociju zanimanja u turizmu i…
U svijetu postjugoslavenskog novinarstva postoji posebna kasta ljudi koji su svojevremeno naučili kako misliti iznad…
Zastupnica u Europskom parlamentu i članica Odbora za vanjske poslove Željana Zovko sudjelovala je na plenarnoj sjednici…
Komentiraj