Vođa Nove ljevice Dragan Markovina napao Brunu Esih zbog Vukovara i Ovčare

Povjesničar Dragan Markovina, čelnik  prokomunističke Nove ljevice, u časopisu SKD Prosvjeta napao je saborsku zastupnicu Brunu Esih jer je u intervjuu za Slobodnu Dalmaciju kazala da bi “u slučaju poraza u proteklom ratu čitava zemlja bila pretvorena u Ovčaru, jednako kao i 1945. godine, nakon čega je poželjela kadrovirati po sveučilištu, ističući da je skandalozno to da na sveučilištu predaju osobe koje opravdavaju komunističke zločin”.

 

“Najveći problem s ovakvom vrstom izvrnute logike imamo zbog činjenice da je Bruna Esih tek glasnogovornica jednog raširenog stanja svijesti na desnici, koja je tim agresivnija, što je logički neutemeljenija. Uvjerenje koje iza ovakve vrste razmišljanja stoji je u potpunosti totalitarno, pa je tim čudnije da oni koji ga javno iznose, nisu svjesni te činjenice”, piše Markovina.

“Teza koju Esih i slični pokušavaju nametnuti kao općeprihvaćenu, o tome da je 1945. bio obračun s Hrvatima je toliko lažna, da je nevjerovatno da još uvijek opstaje u javnom prostoru. Tvrditi kako je 1945. označila obračun s Hrvatima i potezati paralelu s Ovčarom je prije svega glupo. No, potezanje paralele između Ovčare i partizanske borbe, nije samo glupo, nego i amoralno”, navodi Markovina

“S obzirom da je ovo jasno i samoj Esih, koliko god šutjela o tome, izvjesno je kako se ovdje radi o nečemu potpuno drugačijem. Nju zapravo nervira simbolika, s tim da joj se mora priznati kako na tom polju ne pravi razliku. Slijedimo li njezinu logiku, zločinci s Ovčare nosili su na kapama petokrake i samim tim ih možemo smatrati nasljednicima partizana u svakom pogledu.

S druge pak strane ljudi koji su branili Vukovar su na kapama imali šahovnicu pa im samim tim trebamo smatrati nasljednicima ustaške države. Dosljednom primjenom ovakve logike Esih je u prvom redu besramno uvrijedila sve ljude koji su stradali u Vukovaru, izjednačivši ih s ustašama. No, pored toga, što nam je ovdje puno zanimljivije, ona koristi istu argumentaciju i retoriku kojoj su koristili Šljivančanin i slični.

Drugim riječima, i za Esih i za Šljivančanina tamošnji ljudi su ustaše, s tim da im kao takvima drukčije pristupaju. Ovakva poražavajuća logika, podržana od nezanemarivog dijela mainstream medija i šire javnosti, proizvela je potpunu marginalizaciju antifašističkih vrijednosti i totalnu relativizaciju kriterija i činjenica, po kojima u prvoj fazi diplomirana povjesničarka može voditi kompetentan razgovor s redovitim profesorima, da bi u sljedećoj fazi, nakon što se podijele potrebni otkazi na sceni ostali samo nesvršeni studenti koji bi današnju Hrvatsku proglašavali ustaškom državom. Ako je i od Brune Esih, previše je

”, zaključuje Markovina o Esih.