Zločin bez kazne: 27 godina suđenja za ubojstvo Mirka Rimca završilo zastarom

Jedan od najdugovječnijih kaznenih postupaka u Hrvatskoj završio je bez presude. Dvadeset i sedam godina nakon pucnjave ispred u kojoj je ubijen Mirko Rimac, slučaj protiv Krešimira Gilje otišao je u zastaru.

Time je okončan proces koji je godinama mijenjao suce, odvjetnike, optužnice, vještačenja i sudnice, ali nikada nije došao do pravne istine.

Mirko Rimac (33), Hrvat iz Kanade, doputovao je u Zagreb zbog utakmice Hrvatske protiv SR Jugoslavije. Noć prije utakmice proveo je u Star’s Caffeu, tadašnjem središtu zagrebačkog noćnog života, gdje je prema iskazima svjedoka izbila tučnjava nakon banalnog incidenta oko prolivenog piva.

Naguravanje se pretvorilo u fizički sukob, a sukob u pucnjavu. Rimac je pogođen i preminuo na pločniku Savske ceste. Dvoje prolaznika, Berigoj Vukojević i Iva Jurić, ranjeni su.

Njegova djeca tada su bila tek djeca. Jedno je imalo dvije godine, drugo četiri mjeseca. Odrasli su bez oca, bez uspomena, bez prilike da ga upoznaju. Njegova supruga Lori godinama je slala pisma hrvatskim institucijama, upozoravajući na sporost postupka i na činjenicu da je obitelj ostala bez ikakve pravne zaštite.

U jednom od pisama napisala je da sinovima govori kako je ubojica njihova oca u zatvoru, jer im nije mogla objasniti da postupak stoji, odgađa se i vraća na početak.

Postupak je od početka bio opterećen kontradikcijama. Krešimir Gilja je nestao nakon pucnjave, a tadašnji ministar policije javno ga je prozvao kao počinitelja. Dvije godine kasnije, njegov prijatelj Domagoj Novak prijavio se policiji i predao pištolj, tvrdeći da je on pucao.

Balističko vještačenje potvrdilo je da je iz tog oružja ispaljen smrtonosni hitac. Unatoč tome, Novak nikada nije procesuiran, a tužiteljstvo je njegov iskaz smatralo pokušajem preuzimanja krivnje.

Gilja se predao 2001. godine i iznio vlastitu verziju događaja, tvrdeći da se otimao za pištolj i da se ne sjeća je li pucao. Suđenje je počelo tek 2006. godine, a od tada je postupak prolazio kroz pet sudaca, desetke odgoda, zahtjeve za izuzećem, promjene odvjetnika i medicinsku dokumentaciju iz Banje Luke kojom je obrana tvrdila da je optuženi raspravno nesposoban. U jednom trenutku sud je odredio suđenje u odsutnosti, no postupak se ponovno zaustavio.

Gilja je 2009. nepravomoćno osuđen na sedam godina zatvora, a presudu je potvrdio Vrhovni sud. Ustavni sud je 2011. ukinuo i nepravomoćnu i pravomoćnu presudu zbog povrede prava na obranu, nakon čega je postupak vraćen na početak.

Od tada je sud zakazao gotovo sedamdeset ročišta, od kojih se velik broj nije održao zbog opstrukcija, nedolazaka, otkazivanja punomoći i spornih medicinskih nalaza.

U rujnu ove godine, sedam dana prije zastare, dvije odvjetnice koje su zastupale Gilju otkazale su punomoć, a odvjetnik po službenoj dužnosti nije se pojavio na ročištu. Sud nije mogao nastaviti postupak. Zastara je nastupila 9. listopada.

Time je okončan proces koji nije donio odgovor ni obitelji Rimac ni optuženom. Sud nije utvrdio tko je pucao. Sud nije utvrdio tko je odgovoran. Sud nije utvrdio istinu. Sud nije utvrdio ništa.

Dvadeset i sedam godina nakon ubojstva Mirka Rimca, hrvatsko pravosuđe nije utvrdilo tko je odgovoran za smrt hrvatskog Kanađanina. Obitelj Rimac ostala je bez pravne istine, a optuženi bez presude koja bi potvrdila ili odbacila optužbe.

Krešimir Gilja je oslobođen jer postupak nije dovršen. Obitelj ubijenog ostala je bez pravne satisfakcije, a hrvatska država, društvo i pravosuđe potučeni do nogu i posramljeni.

M. Marković/Foto: obiteljski album