Kategorije Sport

Poljudska svetinja kontra “struke”: Rečenica iz Petog dana protiv zdravog razuma

Širi dalje

U HRT-ovoj emisiji Peti dan raspravljalo se o tome treba li srušiti stadion na Poljudu, a uvodničarka je bila arhitektica i novinarka Ena Katarina Haler.

U izlaganju naglasila je kako je riječ o iznimno vrijednoj građevini koja i danas, barem u hrvatskom kontekstu, predstavlja vrhunsko inženjersko i arhitektonsko dostignuće. Posebno je istaknula da je projekt pažljivo osmišljen ne samo tehnički, nego i u odnosu na okoliš te iskustvo korisnika.

Haler je pritom izjavila da je Poljud „najvrjednije arhitektonsko djelo koje imamo na području Hrvatske“ usprotivivši se ideji njegova rušenja. Takav stav dodatno podupire argumentacijom da je stadion zaštićen kao pojedinačno kulturno dobro, pa bi za bilo kakvu odluku o uklanjanju bilo potrebno mišljenje Vijeća za kulturna dobra.

Kolporterska je tvrdnja da je Poljud najvrjednije arhitektonsko djelo u Hrvatskoj Dovoljno je pogledati razmjere i značaj hrvatske baštine da bi takva izjava zvučala neozbiljno. Šibenska katedrala sv. Jakova jedinstveno je renesansno remek-djelo svjetske vrijednosti, a Dioklecijanova palača jedan od ključnih spomenika kasnoantičke arhitekture uopće.

Poljud jest impresivan primjer moderne arhitekture ali teško može konkurirati njihovoj povijesnoj, kulturnoj i civilizacijskoj težini. Proglašavati ga „najvrjednijim” više govori o ograničenoj perspektivi nego o ozbiljnoj i uravnoteženoj procjeni hrvatske arhitektonske baštine.

Unatoč tome, većina sudionika, uključujući Matiju Štahana i Mariju Bijelića, zauzela je sličan stav kao i Haler, naglašavajući važnost očuvanja takvog objekta. Izdvojio se tek Erik Brezovac stavom da je potrebno je realno sagledati stanje i razmotriti temeljitu rekonstrukciju ili novo rješenje. Zanimljivo je i da je sama Haler priznala kako nikada nije bila na nogometnoj utakmici.

Na izjave u emisiji Peti dan reagirao je sportski novinar Bernard Jurišić.

“Gledam jedno od milijun mudrovanja na temu stadiona Poljud na HTV-u u emisiji Peti dan. Mudruju, filozofiraju, drljaju, vrteljaju floskule koje slušamo iz dana u dan i koje naravno ne nude nikakvo konkretno rješenje.

I onda neka gospođa/ica koja je sve izmudrovala i koja kaže doslovno “travnjak je travnjak, tribine su tribine, što tu trebaju neke VIP lože”, dobije pitanje kad je zadnji put bila na stadionu.

“Nikad u životu”.

Ali samo struka. Dajte još uzvišenog filozofiranja i dociranja nama barbarima i debilima koji smo stalno na njemu i čekamo da nam se sruši na glavu”, objavio je Jurišić koji je posjetio brojne svjetske stadione.

“Stadioni su moja strast. Stadioni su moji muzeji i inspiracija. Obilazim ih više od 30 godina i proučavam njihovu dušu, arhitekturu, akustiku, funkcionalnost, ekonomiju, prostorni i emotivni utjecaj na zajednicu, njihov otisak u prostoru i vremenu.

Zadnjih se dana u kontekstu Poljuda jako puno priča o “struci”. Ali što je uopće “struka” kad su stadioni u pitanju?

Arhitekti? Da, za jedan aspekt. Građevinari? Da, za jedan aspekt. Urbanisti? Da, za jedan aspekt. Korisnici i sportski radnici? Da, za jedan aspekt. Ekonomisti? Da, za jedan aspekt.

Ne postoji isključiva i jednoobrazna “struka” kad su stadioni u pitanju. Stadioni su izuzetno kompleksno i višedimenzionalno pitanje u kojem se moraju pomiriti brojni kompromisi i u kojem ni jedan aspekt ne smije biti dominantan i pregaziti sve ostale.

Jebeš lijep stadion koji je nefunkcionalan. Jebeš funkcionalan stadion koji je u prometnom kaosu. Jebeš lijep i funkcionalan stadion koji je prazan. O svim komponentama se mora promišljati. I svaka komponenta mora biti spremna slušati drugu. Jer je svaka bitna.

Ne pada mi na pamet miješati se u posao arhitektima, urbanistima, kulturnjacima. Nemam tu aroganciju za osporavati brojke statičara, građevinara ili ekonomista temeljem toga sviđaju li mi se ili ne.

Ali o stadionima generalno znam više nego 98% onih koji po meni zadnjih dana seru jer “nisam struka” i o onome u što se razumijem neću nikad prestati pričati ni pisati. Na Poljudu sam kao navijač ili novinar odradio više od 700 utakmica. Vidio sam ili koristio svaki njegov metar i prostor jer me sve oko tog stadiona zanimalo do u detalj.

Svake godine pokušam obići neki novi stadion, vidjeti nešto što nisam vidio, naučiti nešto što nisam znao i shvatiti kako pristupaju i razmišljaju o stadionima diljem Europe. Bio sam na stadionima koji su rušeni, rekonstruirani, prenamijenjeni, novoizgrađeni.”

Kao prilog objavio je stadione koje je posjetio “kao gledatelj, novinar, stadionskim turama ili privatnim obilascima”: