Bivši premijer otkrio nepoznate detalje iz ’91.: “Ovo je bilo ključno za uspjeh”

Velik doprinos međunarodnom priznanju hrvatske države 1992. dali su njezini iseljenici, složili su se danas u Zagrebu sudionici panela u povodu obilježavanja Dana međunarodnog priznanja Republike Hrvatske i Dana mirne reintegracije hrvatskoga Podunavlja.

“Velik doprinos dali su naši iseljenici. Nikada ne mogu podcijeniti njihov doprinos. Nemjerljiv je i u smislu diplomatskog djelovanja i materijalne pomoći. Toliko da hrvatska vlast nikada ne može biti dovoljno zahvalna”, rekao je Franjo Gregurić, premijer 1991.-1992.

Gregurić je na panelu “Međunarodna perspektiva Republike Hrvatske jučer – danas – sutra” u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova izjavio da je podrška većine zemalja dobivena stručnom diplomacijom, koja ne bi bila učinkovita bez dobro organiziranog gospodarstva, policije, Zbora narodne garde i kasnije hrvatske vojske.

“Za razliku od Slovenije i nekih drugih zemalja, kod nas se transformacija odvijala u krvi i znoju hrvatskih ljudi – u borbi za samostalnost i slobodu, uz velike ljudske i materijalne žrtve.

To je bilo vrijeme koje je tražilo veliko jedinstvo hrvatskog naroda. U toj velikoj koaliciji redovito smo se sastajali i dogovarali oko temeljnih pitanja – sa svim koalicijskim partnerima, uključujući SDP, HNS, Hrvatsku seljačku stranku i kršćanske demokrate.”

U teškim okolnostima 1991. kada nam međunarodna zajednica nije bila sklona, štoviše uvodila je i sankcije, tek rođena Hrvatska uspjela je izboriti monetarnu samostalnost.

“Mnogi se sjećaju da smo u bivšoj Jugoslaviji imali sustav „par–nepar“ i nestašice goriva, ali takvo što tijekom cijelog rata nije nam se dogodilo. Uspjeli smo izbalansirati gospodarsku aktivnost tako da prijeđemo u ratnu ekonomiju, a da pritom osiguramo dovoljno za normalan život i obranu”, kazao je Gregurić.

Otežavajuća okolnost bila je što se zemlja nije mogla naoružavati legalnim putem, rekao je. “Nema dobre ni jake diplomacije bez dobre i jake ekonomije, vojske i policije, to je jedini temelj na osnovi kojeg možeš argumentima nastupati na terenu. Ako toga nemaš, u podređenom si položaju i puno ti je teže”, rekao je.

Posebno ističe ulogu hrvatskog iseljeništva u stvaranju samostalne i suverene Hrvatske, a posebno se prisjeća i žrtve branitelja koji su obranili teritorij.

“Da nije bilo hrvatskog iseljeništva, ne bismo mogli izdržati”

Ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman je uoči panela rekao da su Hrvatska vojska i diplomacija radile “paralelno”.

“Svi smo bili tamo i radili zajedno za dobrobit buduće hrvatske države koja više od tisućljeća njeguje tradiciju samobitnosti”, izjavio je.

Zdravka Bušić, pročelnica kabineta predsjednika Franje Tuđmana 1991.-1995., složila se s tvrdnjom o značaju hrvatskog iseljeništva. “Vjerujte mi, da nije bilo hrvatskog iseljeništva, to je predsjednik Tuđman stalno naglašavao, ne bismo mogli izdržati”, rekla je Bušić.

Također je istaknula da nije bilo Tuđmana i hrvatskih branitelja u tim, po Hrvatsku nesklonim međunarodnim odnosima,”Hrvatske ne bi bilo”.

“Svijet se nakon ruske agresije na Ukrajinu promijenio”

Mate Granić, potpredsjednik vlade 1991.-2000. i ministar vanjskih poslova 1993.-2000., rekao je da Hrvatsku na početku 90-ih osim malog broja ljudi poput pape Ivana Pavla II. i austrijskog ministra vanjskih poslova Aloisa Mocka “nitko nije podržavao”.

“Margaret Thatcher (bivša britanska premijerka) da, ali nije bila na vlasti. U tom trenutku Europska zajednica je željela demokratizaciju Jugoslavije, tržišno gospodarstvo i ne više od toga”, kazao je Granić.

Složio se s Bušić da cilj Hrvatske da se obrani i postane međunarodno priznata država članica Ujedinjenih naroda ne bi mogao biti ostvaren bez branitelja, koje “ne smijemo zaboraviti”. Granić je kazao da se svijet nakon ruske agresije na Ukrajinu tektonski promijenio te da je srušen međunarodni poredak stvoren nakon Drugog svjetskog rata u kojem danas više nema multilateralizma.

Istaknuli su primjer povratka poljskih iseljenika

“I u tim i takvim okolnostima Hrvatska je pozicionirana gdje joj je jedino i mjesto, a to znači u obitelj Europske unije. Izašli smo iz bivše države i hrvatska vlada je sasvim sigurno poštovana i cijenjena”, kazao je Granić. Bušić je ponovila da je Hrvatska u posljednjih 13 godina sa 61 posto prosjeka razvijenosti po kriteriju BDP-a po glavi stanovnika unutar Europske unije došla na 78 posto.

Velik broj Poljaka otišao je u Veliku Britaniju, a počeli su se vraćati u svoju domovinu kada je Poljska dosegnula oko 80 posto razvijenosti po kriteriju BDP-a, rekla je Bušić, dodajući da je normalno da su neki Hrvati napustili zemlju kada je postala članica Unije s obzirom na to da imaju slobodu kretanja.

“Gospodarska situacija nije bila ni blizu onako (dobra) kao što je danas. Zato se nadam da će se vratiti”, poručila je.

Gregurić se složio da je Hrvatska “svakim danom sve bolja” i da je ekonomska stabilnost zemlje na višoj razini nego na početku.

“Odnos Plenkovića i Milanovića dugoročno nije dobar za Hrvatsku”

Međutim, istaknuo je da bi mogla biti još kvalitetnija kada bi postojalo više sloge između premijera Andreja Plenkovića i predsjednika Zorana Milanovića, za čiji odnos je rekao da nije dugoročno dobar za Hrvatsku.

Predsjednik i vlada, koji suodlučuju o imenovanju veleposlanika, međusobno se optužuju što su već duže vrijeme upražnjena neka veleposlanička mjesta, uključujući u Francuskoj, Velikoj Britaniji i Vatikanu.

“Sve ovo ne vodi bržem razvoju zemlje. Nije normalno da u jednoj velikoj zemlji nemate veleposlanika pet, šest godina”, rekao je Gregurić.

Hina/Foto: pxll