Predsjednik Republike Hrvatske, Zoran Milanović, na poštenim je izborima u okvirima nedostatnog izbornog zakonodavstva stekao nacionalni legitimitet odlučivati na radnom mjestu predsjednika Republike Hrvatske.
Milanović je u svojim govorima isticao pojam republika, uočljivo zapostavljajući pojam Hrvatska.
Iako je to bilo indikativno, čak i nakon ceremonije ustoličenja i primopredaje funkcije, kojom je Republiku Hrvatsku vizualno i ceremonijalno sveo na svoj promovirani politički stav o maloj državi, još manjega naroda, nismo htjeli reagirati, prvenstveno očekujući ispunjavanje političkih obećanja o karakternom i znatiželjnom političaru na toj funkciji.
Žestoke sumnje nam je poticao njegov ustavni patriotizam i to upravo u kontekstu izostavljanja iz naziva funkcije i institucije ono – Hrvatska.
Ustavni patriotizam je bezlični patriotizam, a kad je patriotizam bezličan, nema ga. Jer, ništa se na svijetu ne može držati karakternim i izrazom znatiželje odgovornog čovjeka, ako nema realno i konkretno izvorište i uporište.
Ceremonija ustoličenja nije smjela biti izraz Milanovićeve projekcije male države, jer svim narodima svijeta, velikim i malim, njihova sloboda i državnost, njihova država je najveća. Pogotovo je ranjenim i malobrojnim narodima njihova državnost neusporediva dragocjenost, koja ne smije i ne može biti mala.
Hrvatskom je narodu Republika Hrvatska najveća država i najveća vrijednost, jer država postoji i služi očuvanju i razvoju nacionalne slobode. Bez te slobode nema ni Milanovićeve građanske emancipacije.
Uklanjanjem bista hrvatskih velikana predsjednik Republike Milanović je iskazao težak nedostatak političke kulture, svijesti i odgovornosti prema instituciji na čije je čelo legitimno došao. Povijest nacija, povijest naroda u civilizaciji kojoj pripadamo, čitamo i baštinimo poviješću njihove vizualne simboličke baštine.
Ured predsjednika Republike stoga nije samo kancelarija, skup soba, prostora niti lokacija. Dio je to hrvatske nacionalne povijesti, kao što je sastavnica te povijesti i ceremonija ustoličenja. Tu nema previše prostora za osobne preferencije ljudi koji dolaze na funkciju predsjednika Republike Hrvatske. Čak i ako će biti samo bezlični ustavni patriot, predsjednik Milanović mora iskazivati svijest u svakom svom postupku, da je predsjednik ustavno definirane nacionalne države hrvatskog naroda.
Uklanjanjem bista Strossmayera, Starčevića, Radića, Tuđmana i Stepinca, predsjednik Republike Hrvatske pokazao je da se drži predsjednikom Republike, ali ne i Hrvatske. To je izravno neustavan akt samovolje i duboko nepoštovanje hrvatskog naroda, poziv na unutarnacionalni sukob i nastavak politike paralize nacije.
Neusporediv je ovaj čin s činom bivše predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, koja je uklonila bistu Tita, jer se u ovom slučaju radi o uklanjanju najvažnijih nacionalnih simbola, a uklanjanjem Tita, uklonjena je negacija hrvatske nacionalne državnosti. Tito je bio uljez u Uredu predsjednika Republike, negacija, okupator, diktator i zločinac.
A ljudi čije je biste uklonio Milanović iz Ureda, time i nacionalne vizure, bili su i jesu stupovi hrvatske nacije.
Zato pozivam hrvatski narod, sve organizacije i institucije, svaku Hrvaticu i Hrvata da se usprotive ovom krajnje nedržavničkom i nepromišljenom činu, jer nema naše Republike ako nije Republika Hrvatska.
Predsjednik stranke DESNO Anto Đapić
Novinar N1 Mladen Savatović najavio je da će podnijeti tužbu protiv predsjednika Srbije Aleksandar Vučića,…
Zbog kvara na proizvodnom dijelu centralnog toplinskog sustava grada Zagreba jutros je došlo do obustave…
Ukrajinsko Ministarstvo vanjskih poslova reagiralo je na izjavu srbijanskog ministra informiranja Borisa Bratine. On je…
Komentiraj