Ima li imalo istine u izjavi Vlatke Pokos o Katoličkoj Crkvi i NDH?!

Izjavu Vlatke Pokos o odnosu Katoličke Crkve i NDH analizirao je prof. dr. sc. Gordan Akrap i objavio na portalu Točno tako, mediju specijaliziranom za provjeru činjenica.

Dana 18. kolovoza 2025. pojedini su mediji u Hrvatskoj prenijeli objavu Vlatke Pokos koje je objavila na svom Instagram profilu gdje tvrdi sljedeće:

“Crkva u Hrvata je u NDH bila u sprezi sa zločinačkim, ustaškim režimom i čini se nastavlja tu lijepu tradiciju. Već sutra bi nas ovi “kršćani” i “domoljubi” ubijali, da mogu.“

Tvrdnju Vlatke Pokos analizirao je prof. dr. sc. Gordan Akrap i objavio na portalu Točno tako, mediju specijaliziranom za provjeru činjenica:

Potrebno je provjeriti njene tvrdnje koje ukazuju na zločinačku bit Katoličke Crkve kako tada (u doba Drugog svjetskog rata) pa tako i danas. Nećemo ulaziti u procjenu tko bi koga ubijao jer se radi o slobodno iznesenom mišljenju.

Prvo što je potrebno utvrditi je: na koju je vjersku zajednicu, a koja djeluje u Hrvatskoj, uistinu mislila Vlatka Pokos? Naime, u Hrvatskoj djeluje veći broj vjerskih zajednica. S obzirom na sadržaj njenih drugih objava pretpostavljamo da je mislila na Katoličku Crkvu u Hrvatskoj.

Postoji znatan broj relevantnih povijesnih izvora nastalih, manjim dijelom tijekom postojanja SFRJ, a većim dijelom nakon ukidanja zabrana pisanja o stvarnim odnosima između Katoličke Crkve s jedne strane te zločinačkih režima koji su djelovali na području tadašnje NDH: ustaškom, nacističkom, fašističkom.

Autor ove analize autor je jedne od tih knjiga koja je nastala analizom osobnih dosjea koje su o kardinalu blaženom Alojziju Viktoru Stepincu vodile tajne službe tri zločinačka režima; nacističkog djelovanjem RSHA (GESTAPO), ustaškog djelovanjem UNS-a te komunističkog djelovanjem OZNE/UDB-a.

Na temelju tog istraživanja, zajedno s kolegom iz Poljske, isti je autor objavio i znanstveni članak koji dokazuje kako su tajne službe komunističkih država Jugoslavije i Poljske konstruirale optužnice protiv Katoličke Crkve tijekom Hladnog rata.

U tom je radu dokazano da je knjiga autora Carla Falconi „Šutnja pape Pia XII“, koja je jedan od glavnih izvora takvih tvrdnji kojima se Katolička Crkva (na razini Vatikana i Zagreba) optužuje za suradnju s nacističkim i ustaškim režimom nastala na temelju krivotvorenih i tendenciozno mijenjanih dokumenata u komunističkoj Poljskoj i Jugoslaviji od strane pripadnika njihovih tajnih službi.

Posebno o tome piše i Ive Mihovilović, tadašnji suradnik tajnih službi Jugoslavije u pismu koje se nalazi u Hrvatskom državnom arhivu (HDA, spis Alojzije Stepinac, 1561, kutija 4, omot 63, 11 stranica) kao i analiza tadašnjeg voditelja Referade za kler u UDB-i Hrvatske Srećka Šimurine napisana na 3 stranice (nastala u Zagrebu 27.XI.1964, potpisana: I/2-SŠ).

U Hrvatskom državnom arhivu, u spisu A. Stepinca OZN-e i UDB-e (f.1561.sds-rsup-srh) koji je preostao nakon najmanje dva kruga uništenja dokumenata, mogu se pronaći i sljedeći dokumenti koji bacaju potpuno drugačije svjetlo na stavove o odnosima Katoličke Crkve u Hrvata za vrijeme NDH i zločinačkih režima.

U ovom se dosjeu nalaze brojni dokumenti koji dokazuju da Katolička Crkva u Hrvata za vrijeme postojanja NDH nije bila povezana sa zločinačkim režimima. To pokazuje i zabrana koju je tadašnji nadbiskup Stepinac uputio svom kleru o zabrani sudjelovanja svećenika u političkim izborima, kako 1938. tako i kasnije:

U spisu se nalaze i svjedočenja osoba kao što je bio Slavko Kvaternik koji je iznosio činjenice i tvrdnje koje je nadbiskup Stepinac iznosio o svim zločinačkim režimima pa i njihovim vodećim osobama.

 

U spisu se nalazi i dokument napisan u UDB-i godine 1952. u kojem autori donose ozbiljnije i politički manje ostrašćene (u odnosu na analize pisane neposredno nakon završetka Drugog svjetskog rata) procjene o djelovanju nadbiskupa Stepinca (izvor HR-HDA-1561 SDS RSUP SRH, 063.1 osobni spis Alojzije Stepinac, šifra 001, red. Broj 1: Katolička Crkva kao ideološki i politički protivnik FNR Jugoslavije)):

Stepinac osobno nije nikako bio germanofilski nastrojen i odbijao je nacionalsocijalizam u kojem je gledao neprijatelja Crkve. Njegova politika bila je jedino i isključivo usmjerena na čuvanje interesa i jačanja Katoličke Crkve, kako u ovim kritičnim danima, tako i ranije. Važno je imati ovu činjenicu pred očima, jer inače nije moguće pravilno ocijeniti Stepinčevo držanje za vrijeme okupacije

U ovom se spisu dokazuje i da je knjiga autora Viktora Novaka: Magnum Crimen (na poveznici je njeno drugo izdanje) nastala u autorskim radionicama OZN-e te je kao takva dana autoru da je potpiše (priznaje mu se autorstvo kraćih dijelova navedene knjige). Znatno veći broj činjenica potkrijepljenih izvornim dokumentima nalazi se u radovima autora ove analize.

O temi djelovanja nadbiskupa Stepinca za vrijeme NDH, je i provjeravatelj Glas-istine, objavio pojedine analize koje dodatno negiraju tvrdnje Vlatke Pokos:

1. Stepinac je dizao glas protiv planskog uništenja Židova i drugih skupina

2. Stepinac je aktivno sudjelovao u spašavanju Židova od progona

3. Nema izvora koji može potvrditi da je Draganović bio kapelan u Jasenovcu

4. Blaženi Alojzije Stepinac nije ubojica niti je proglašen svetim

Slika 6-8:Izviješće i prijedlozi Srećka Šimurine (kasnijeg šefa UDB-e za Hrvatsku) – izvor HDA: HR-HDA-1561 SDS RSUP SRH, 063.1 osobni spis Alojzije Stepinac, Kutija 4, omot 63, stranice u digitalnom formatu: 001.jpg – 003.jpg).

Zaključak:

Tvrdnja Vlatke Pokos da je Crkva u Hrvata (pretpostavljamo da je mislila na Katoličku Crkvu) bila u sprezi s ustaškim režimom je netočna, posljedica je propagandnih politika ciljanog širenja neistina o djelovanju Katoličke Crkve za vrijeme Drugog svjetskog rata.

Autori tih neistina su, u pravilu, bile tajne službe država koje su vodili komunistički režimi. Stoga ove tvrdnje navode čitatelje na netočne zaključke.

Dr. Gordan Akrap/