MIROSLAV ŠKORO: Nisam projekt Radeljića i Bujanca, moja kandidatura je prst Božji

– Ne želim biti dnevnopolitički komentator – kaže Škoro – no vidljivo je da su lideri nekih političkih partija iskoristili tu situaciju da homogeniziraju svoje stranke i svoje biračko tijelo i da ponovno podijele narod prema tipičnom obrascu ljevice i desnice.

Ako bi se takva situacija dogodila kad ja budem predsjednik države, tada bi mogla profunkcionirati jedna od točaka koje sam naveo u svom programu, a to je da predsjednik ima pravo raspisivanja zakonodavnog referenduma. Ovo bi bila zgodna prigoda da se raspiše referendum s prijedlogom zakona o ispitivanju podrijetla imovine i oduzimanju nezakonito stečene imovine. To ću učiniti kad pobijedim na izborima.

Neka se najprije istraži moja imovina, a onda imovina svih ostalih političara i dužnosnika. To bi bilo najpoštenije, jer ovo što se događa jednostavno nije dobro. Ne može više po onoj tko je jamio, jamio je.

Otkud ideja da idete na predsjedničke izbore? 

Fizčari bi rekli da je to momentum, a vjernici da je to prst Božji. Mislim da je to posljedica toga što sam nakon operacije prošle godine dobio bonus u životu, a u medijima priliku da se pojavljujem češće nego što je to uobičajeno, među ostalim i zato što se ove godine proslavlja 30 godina pjesme “Ne dirajte mi ravnicu”, pa se rodila ta ideja. Ne znam gdje i kako. Najprije se na Facebooku pojavio profil “Škoro moj predsjednik”, potom sam bio u jednoj anketi…

Doista ne znate tko je otvorio taj profil?

Ne. Ali pozivam sve koji mogu da to doznaju.

Jeste li ikad prije razmišljali o predsjedničkoj kandidaturi? 

Nisam. No kako se sve skupa posložilo, objavio sam kandidaturu i uobličio stav koji mogu braniti mišlju, riječju, djelom i propustom. Mnogi su me odgovarali od toga, ali toliko se toga izdogađalo u kratko vrijeme da nisam mogao, poput francuske sobarice, gurnuti stvari pod tepih ili poput noja zabiti glavu u pijesak. Mnogi kod nas kažu da se ništa ne može učiniti, no ja vjerujem da se može, vjerujem u ovaj narod, u njegov potencijal. Gdje god nas staviš u svijetu, mi smo uspješni, samo smo u svojoj zemlji neuspješni. Očito imamo problem okvira u kojem se krećemo i taj okvir treba promijeniti.

Zbog čega mislite da biste baš vi trebali biti predsjednik Republike?

Iznio sam program za koji sam siguran da bi bio na boljitak hrvatske države, a odlučit će narod.

S kime ste radili program? 

Konzultirao sam se s ljudima s kojima sam odrastao i sa širokim krugom suradnika koje sam stekao u svojih 56 godina života. Ne bih imenovao nikoga posebno. U izradi programa konzultirao sam se sa stručnjacima i nakon toga ga još dao kompetentnim ljudima da ga pročitaju i eventualno sugeriraju izmjene.

Je li vam pomagao stručnjak za ustavno pravo Mate Palić?

Toga gospodina ne poznajem.

Tko je u timu s kojima pripremate kampanju?

Nemam klasičan tim, nego, kao što sam rekao, širok krug ljudi s kojima razgovaram. Javlja mi se velik broj ljudi. Zasad mogu spomenuti Svoju sestru Vesnu, Marina Topića, krasnog osječkog fotografa, zatim profesora Željka Požegu s osječkoga Ekonomskog fakulteta, te neke svoje kolege profesore sa Sveučilišta Sjever.

U javnom prostoru navelike kruži uvjerenje da ste projekt Mate Radeljića koji se želi osvetiti predsjednici jer se odrekla njegovih savjetničkih usluga i novinara Velimira Bujanca?

Odbijam mogućnost da sam ičiji projekt. Ja to po svom habitusu niti želim niti mogu biti.

Kad budem izabran, sam ću odlučiti o imenovanju i razrješenju savjetnika i za to mi neće trebati pomoć nekih službi. Primijetio sam u anketama i kako neki misle da nemam dovoljno obrazovanja. Očito nije dovoljno iskomuniciran podatak da imam više obrazovanja nego neki kandidati zajedno. No ako to nije dovoljno, kad budem predsjednik, upisat ću još jedan doktorat, vidim da se i to stigne. Omalovažavaju me svi koji impliciraju da sam nečiji projekt.

Milanović bi Ured predsjednika preselio u Visoku, kakvi su vaši planovi?

To je potpuno nebitno. To su floskule kojima se našem napaćenom puku opet mažu oči. Rezidencija predsjednika Republike u prvom je redu pitanje sigurnosti, praktičnosti, učinkovitosti, reprezentativnosti. Nije bitno gdje stoluje predsjednik, bitno je što radi i koje su mu ovlasti. U krajnjem slučaju, o tome trebaju odlučivati stručnjaci i oni koji su za to plaćeni.

Koga od predsjedničkih kandidata smatrate najopasnijim protivnikom u izbornoj utrci?

Sve moguće protivnike poštujem, ali sam uvjeren da će moj program biti pobjednički. Sačekajmo da svi objave kadidaturu i neka nas bude što više, a posebice se radujem kandidaturi sadašnje predsjednice.

Čini mi se da se za njezinu kandidaturu najviše zalažu njezini savjetnici, koji se boje za svoje pozicije više nego ona za svoju. Prije neki dan rekla je da posla za nju ima u svijetu i da će u predsjedničkoj mirovini uživati u Hrvatskoj. Za razliku od njezina stava, ja sam u Hrvatskoj i iz nje ne namjeravam otići. Ne čeka me mjesto nigdje drugdje. Ali njezini su savjetnici uplašeni pa su počeli insinuirati o tome tko stoji iza mene, pa o mojoj obitelji. To je vrlo nisko i bezobrazno. Ja se na tu razinu nikad neću spustiti.

Kakvo je vaše imovinsko stanje?

Mi smo kao obitelj diversificirali svoj portfolio jer smatram da nije dobro držati sva jaja u jednoj košari. Vlasnici smo obiteljske kuće u Zagrebu, moja djeca imaju svoje stanove, supruga i ja vlasnici smo jedne tvrtke, u još nekoliko tvrtki imamo vlasničke udjele, ja sam vlasnik polovice kuće na moru.

Kakvo vam je zdravlje?

Puno sam zdraviji nego prije devet mjeseci, kad mi je doktor promijenio četiri žile. Još mi treba neko vrijeme da se potpuno oporavim, ali imam krvnu sliku poput zdravog djeteta. Doduše, tu je stres, ali on je vezan uz to što je u našem podijeljenom društvu glasna manjina zauzela takve busije da mi iz tihe većine moramo imati puno živaca da bismo preživjeli sve gadosti koje tovare na nas.

Društvo nam je uistinu podijeljeno. Mislite li da biste vi mogli biti integrirajući faktor?

Ja jesam integrirajući faktor jer sam dijete Dalmatinaca rođeno u Slavoniji, živim u Zagrebu, a supruga mi je iz iseljeništva.

Svjetsko nogometno prvenstvo u Rusiji pokazalo je nevjerojatnu razinu jedinstva, što znači da ono postoji, samo ga treba potaknuti.