Nakon “obnove” snasti “Jadran” i dalje u lošem stanju

Nakon obnove snasti, javljaju crnogorski mediji, školski jedrenjak „Jadran“, 1990. godine otet Hrvatskoj, uplovio je u luku Tivat. Režimski novinar prosrpske orijentacije, Siniša Luković, javlja kako se „naš „Jadran“ konačno vratio doma“.

Veli se da tri “Jadranova” jarbola i prikosnik sada „blistaju u punom sjaju“ sa na njima montiranima ukupno 22 nova drvena elementa: nastavka jarbola, prikosnika, križeva, sošnjaka…

Tekst na internetskim stranicama portala Vijesti.me je odmah postao meta raznih komentara čitatelja; „Jel prazan? Da nema praškova kakvih?“, „Ako sam dobro primijetio, imaše 3 kg Ariela“, „Jesu li djeca metanisala pred brodom ?“, „Ništa kad ga Zvicer, Petar i tajo nisu dočekali“,….

Komentari ispod članka (https://www.vijesti.me/vijesti/drustvo/706308/jedrenjak-uplovio-u-tivat-nakon-obnove-snasti-nas-jadranse-konacno-vratio-doma) redom poprilično posprdno aludiraju na oskvrnuće slavnog hrvatskog broda kojeg je crnogorski kriminalni milje koristio za – šverc kokaina.

Objavljene fotografije ukazuju da je oplata broda prljava, s mrljama rđe na više mjesta i to po cijeloj dužini broda, od krme do pramca. Rđa koja doslovno curi iz trupa pokazuje nisku tehnološki osposobljenost i nepostojeću maritimnu kulturu kod naših susjeda. Nemar, nebriga, lijenost.

Crnogorci se hvale ukradenim Rolls Royceom za čije održavanje nemaju love. Improvizacijama je moguće održavati samo Ladu i Moskvića.

Predvodnici tzv. „srpskog svijeta“, koji trenutačno drže sve poluge vlasti u Crnoj Gori, nisu adresa s kojom buduća, nova-stara vlada hrvatske može naći bliskiji, dobrosusjedski jezik. Ponajviše što je tamo na djelu otvorena regresija i totalni povijesni revizionizam u kojem se po akterima ratne agresije na jug Hrvatske i Dubrovnik nazivaju ulice po crnogorskim gradovima. To nisu čini dobrosusjedstva. To su vrlo opasni čini neskrivene provokacije i zazivanje novih ratnih truba.

Vlada u Podgorici uporno Hrvatskoj gura prst u oko, uz posve nediplomatsko ponašanje tamošnjih najviših političkih predstavnika. To nisu gafovi, još manje slučajnosti. Jedan put je slučajnost, dva puta više nije, govorila je Agahta Christi.

U Podgorici sjedi politički orkestar koji je svoju intonaciju i ritam taktova posve uskladio sa tonom Beograda i Moskve. Hrvatska vanjska politika bez dileme korigirala je odnos prema službenoj Podgorici koja se sve više udaljava od Europe, a malu Crnu Goru pretvara u mini Kalinjigrad, balkansku Bjelorusiju, rusku enklavu na Jadranu.

Na djelu je svjesnost da je i Srbija otvoreno bila uključena u proces formiranja nove crnogorske vlade. Aleksandar Vučić nastavlja miješanje u unutrašnju politiku Crne Gore, bez ikakvog bedema protiv takvog ponašanja. Jednostavno, beogradski igrači, srpsko-crnogorski državljani, Andrija Mandić i Milojko Spasić dopuštaju takav golem utjecaj Vučića, kao i utjecaj Srpske pravoslavne crkve u dimu litija.

Suštinski, u kontekstu hrvatsko-crnogorskih odnosa i prestrojavanju odnosa u svijetu, politika koju vode Mandić i Spasić sebična je, kratkovidna te dugoročno vrlo štetna za obje države. U Crnoj Gori srpski lakeji su obesmislili sekularni status države, a građanski karakter države, uz mijenjanje političko-demografske strukture društva, gurnut je u provaliju. U prorežimskim medijima Podgorice i Beograda, o Crnoj Gori i Srbiji govori se kao o dvije srpske države.

Nekadašnja bezuvjetna, neshvatljivo naivna, hrvatska podrška Crnoj Gori u mandatu kancelara Andreja Plenkovića i ino-ministra Gordana Grlić Radmana poslana je u prošlost. To možda još ne kuži samo njegova ekselencija, hrvatski veleposlanik u Podgorici. Na djelu je hrvatsko-crnogorski Hladni rat u kojem se čuje opojni miris ruskog boršča, uz začine srpske mitomanije. Naravno, podrška Hrvatske iskrenim crnogorskim europejcima, neće nikada prestati.

U međuvremenu „Jadran“ je postao lakmus papir hrvatsko-crnogorskih odnosa. Kuže li to Mandić i Spasić?

Marko Marković/Foto: Press