ODLAZE U SRB, ZABORAVLJAJU DOMOVINSKI RAT Struga Banska Hrvatskoj je važnija od Srba

Struga Banska i herojstvo Miroslava Blaževića Čađe i Željka Filipovića danas bi trebala biti važnija od Srba i svih dvojbi vezanih uz taj datum

Piše Marko Marković

Dan prije proslave u Srbu u organizaciji Ministarstva unutarnjih poslova i Policijske uprave sisačko-moslavačke u Strugi Banskoj obilježena je 23. godišnjica pogibije desetorice hrvatskih policajaca koji su 26. srpnja 1991. godine poginuli braneći Domovinu. Prije 23 godine, u 26. srpnja 1991., srpski teroristi i JNA, u sklopu operacije “Žaoka”  započeli su težak minobacački, a potom i tenkovsko-pješački napad na Srugu Bansku, pri čemu su palili i pljačkali kuće te zlostavljali i ubijali Hrvate. U napadu na to pounjsko selo koristili su oklopni kamion s dva protuavionska topa, a kao živi štit ispred sebe su vodili civile. Na kamion su postavili monobacače i mitraljeze, a civili tjerali ispred sebe da im budu živi štit. U napadu na području Pounja sudjelovao je  i Kapetan Dragan s 30  vojnika.

Hrvatski branitelji morali su se povlačiti da ne bi ugrozili civile, u većini blisku rodbinu, prijatelje i ljude koje su poznavali. A onda se dogodio herojski čin rijetko zabilježen u povijesti ratovanja. Pričuvni policajac Mile Blažević bio je u rovu pedesetak  metara od kuće u kojoj su bili njegova žena, djeca i drugi susjedi. Do njega je bio mladi promet­ni policajac iz Dugog Sela Željko Filipović. Odlučili su žrtvovati se kako bi zaustavili napad i spasili civile u selu i one živom štitu. S potpornog zida iznad ceste, Čađo se, opasan eksplozivom i ručnim bombama, bacio na oklopni kamion srpskih terorista i aktivirao bombe. U eksploziji je poginulo pet i ranjeno dvadeset napadača.

Među poginulima je bio zapovjednik TO-a Dvor Gojko Samardžija, pripadnici TO-a Goran Barać, Stevo Vinčić, Tošo Sundać te rezervni milicajac iz Dvora Rade Joka Šupak. Oni su činili posadu vozila koje je pred sobom tjeralo civile u živome štitu.

U srpskim dokumentima  pronađenim nakon Oluje stoji da je u eksploziji teško ranjen načel­nik SUP-a Dvor Nikola Bjelajac i milicioneri Branko Roksandić i Milan Savić. Ostali ranjeni napa­dači uglavnom su bili iz sastava TO-a Dvor: Jovan Podunavac, Bo­ris Nužda, Milan Joka, Milan Rok­sandić, Pero Pribičević, Milan Pašić, Milan Vujanić, Nenad Marić, Nenad Menićanin, Dmitar Stojaković, Predrag Rakas, Mile Dodoš i Predrag Orlović.

Bilo je stradalih i među pripadnicima ”specijalne milicije” – zapovjednik Dušan Kačar, ”jedinice za specijalne na­mjene” iz Dvora – Nikola Adamović i ”jedinice za specijalne na­mjene” iz Petrinje – Dušan Karolj, ali i ”jedinice za posebne namje­ne Kaline” iz Komogovine, koja je počinila najviše ratnih zločina nad Hrvatima na Banovi­ni – Milan Ićitović. Od posljedica ranjavanja poslije je umro Pero Pribičević.

Osim srpskih terorista u eksploziji je poginulo dvoje hrvatskih civila iz živog štita, sta­rica Manda Begić iz Zamlače i Pavao (Pajo) Knežević iz Struge, a 15 ih je bilo ranjeno. Zbog toliko mrtvih i ranjenih nji­hovih boraca nastala je panika, pa su srpski napadači počeli bježati, ne samo oni koji su pro­drli u selo nego i specijalci koji su na okolnim brdima čekali nasta­vak napada.

Kada je eksplodirao oklopni ka­mion, poginula su oba hrvatska branitelja Mile Blažević Čađo i Željko Filipović. Po Blaževiću je ime dobio policijsko ophodno-patrolni brod Policijske uprave zadarske.

Ministar branitelja Predrag Matić nedavno je najavio da će osobno odnijeti prijedlog predsjedniku da ga se i službeno proglasi junakom: “Čim ga odobri osobno ga želim uručiti Čađinoj supruzi i djeci. To što je učinio, veliko je i neopisivo. Bacio se u smrt da spasi svoj dom, svoju ženu i djecu. To je jedinstven primjer herojstva u Hrvatskoj.”

I Željka Filipovića iz Dugog Sela. Da se ne zaboravi.

Foto:press