Povijesni Bobanov sakok na utakmici Dinama i Zvezde

Na današnji dan obilježava se 35. godišnjica nikada odigrane utakmice između Dinama i Crvene zvezde, događaja koji mnogi smatraju simboličnim početkom Domovinskog rata.

Utakmica između Dinama i Crvene zvezde trebala se igrati 13. svibnja 1990. godine, no umjesto nogometnog spektakla došlo je do divljanja gostujućih navijača nakon čega su Bad Blue Boysi probili ogradu na sjevernoj tribini stadiona i sukobili se s milicijom jer je štitila divljanje Delija.

Problemi su toga dana počeli već rano ujutro. Zvezdini navijači izazivali su brojne izgrede na zagrebačkim ulicama, trgovima, lokalima, razbijali tramvaje, ali tadašnja milicija nijednom nije intervenirala.

Divljanje se nastavilo na stadionu gdje su srpski huligani pod vodstvom ratnog zločinca Željka Ražnjatovića Arkana pjevajući četničke pjesme počeli uništavati južnu tribinu. Potom su probili ogradu na južnom stajanju i napali gledatelje.

Umjesto da smiri srpske navijače i udalji ih sa stadiona, milicija je reagirala tek na provalu Bad Blue Boysa sa sjevera, koji su srušivši ogradu utrčali na teren gdje je nastao kaos. Milicija je uzvratila upotrijebivši pendreke, suzavac i vodeni top.

U sveopćem metežu većina igrača oba sastava povukla se u svlačionice, a jedino je mladi Dinamov kapetan Zvonimir Boban stao u obranu svojih navijača.

Kada ga je jedan od ‘plavaca’ udario pendrekom, Zvone mu je uzvratio skočivši mu nogama u trbuh. Njegov skok na milicajca postao je simbolom otpora tadašnjem divljanju velikosrpstva.
Zbog toga je Boban kažnjen s devet mjeseci neigranja, a kasnije mu je kazna smanjena na četiri mjeseca i izbornik Ivica Osim nije ga vodio na Svjetsko prvenstvo u Italiji.

Utakmica na kraju nije odigrana, a kasnije je registrirana pobjedom gostiju s 3-0 bez borbe. Maksimirski klub je kažnjen tako da je dvije prvenstvene ili kup utakmice u statusu domaćina morao odigrati izvan Zagreba. Kasnije je te dvije utakmice odigrao kao domaćin na riječkoj Kantridi. Crvenoj zvezdi prvotna je kazna od dvije domaće utakmice izvan Beograda zamijenjena novčanom sankcijom.

Godine koje su uslijedile bile su u znaku rata i srpske agresije na novostvorenu hrvatsku državu. Premda je Domovinski rat započeo godinu dana nakon maksimirskih događaja, za mnoge u Hrvatskoj događaji 13. svibnja bili su uvod u Domovinski rat.

I sam povijesni trenutak maksimirskih zbivanja i te kako je simboličan. Sve se dogodilo između dva bliska i važna datuma hrvatske povijesti. Tri tjedna prije tog 13. svibnja održani su prvi višestranački izbori u tadašnjoj SR Hrvatskoj, a nepuna tri tjedna nakon maksimirskih nereda konstituiran je prvi višestranački Sabor Republike Hrvatske.

Nakon toga odigrano je još jedno cijelo prvenstvo, a Dinamo je na Maksimiru pobijedio Zvezdu s 3-2 i to 18. svibnja 1991. godine, dan prije održavanja referenduma o samostalnosti u Hrvatskoj.

Dvojica navijača probodeni nožen, jedan propucan

Prema tada objavljenim podacima, u borbama na stadionu ozlijeđeno je 79 milicajaca i 59 navijača. Dvojica navijača bili su probodeni nožem, a jedan je u bolnicu stigao s prostrijelnom ranom. Nakon te crne nedjelje razvila se velika polemika s ključnim pitanjem “tko je za sve kriv?”

Za krivca je proglašena milicija, koja je mogla naslutiti što bi se moglo dogoditi na stadionu, ali je u “obranu Maksimira” poslala samo 500-tinjak svojih pripadnika. Kad je sve krenulo, njihov je jedini zadatak bio obračunati se s Boysima. Navijači Zvezde jako dobro su prošli, dok je u zatvoru završio niz fanova zagrebačke momčadi.

Srećom tog 13. svibnja 1990. na maksimirskom stadionu nije bilo mrtvih. Srećom.