Srbi opet svojataju hrvatske velikane. Ovaj put prisvojili i jednog nadbiskupa

Desničarski prosrpski i proruski portal u Crnoj Gori In4s, osnovan uz podršku Beograda 20o8. godine, pokrenuo  četničku kampanju pod nazivom “Ponosni na svoje srpsko” i kao svoju prvu aktivnost postavili 50 billboarda po Crnoj Gori.

Kampanja je namijenjena popisu stanovništva, najavljenom za studeni 2023., a kažu kako će na taj način podsjetiti sugrađane i sunarodnjake na srpsko podrijetlo i identitet. Billbordi su postavljeni u gradovima diljem Boke kotorske.

“Recimo svima tko smo i što smo, jer mi stvarno znamo tko smo! Srbi smo. Mi smo vjernici Srpske pravoslavne crkve. Govorimo srpski”, navode na tom portalu naglašavajući da su “Bilboradi osvanuli u srpskoj Boki”

Na njima se, među ostalima, glasoviti Hrvati  Ruđer Bošković, Baltazar Bogišić, Medo Pucić i Andrija Zmajević. 

Na plakatima se nalalaze i Bokelji Hrvati: matematičar, pomorac i pedagog Marko Martinović, admiral Marko Ivanović Vojnović,  slikar Marko Murat te Mitrofan Ban, mitropolit i poglavar Crnogorske pravoslavne Crkve.

Te billboarde smo vidjeli, a moguće je da se nalazi još neki od hrvatskih velikana koje Srbi svojataju.

Ranije smo svjedočili da su redovito prisvajali admirala Matiju Zmajevića, oca Crnomorske flote kojega je u ruski car odlikovao, Aleksu Dundića iz Imotskog, o čemu više možete čitati OVDJE te još neke znametite Hrvate. 

Vrijedi spomenuti kako su bilbordi postavljeni baš u vremenu kad Dubrovnik obilježava godišnjice najvećih stradanja u Domovinskom ratu, i to upravo zbog onih koji su na njega pucali, koji su ubijali njegove sugrađane i koji su govorili kako će izgraditi ‘lepši i stariji Dubrovnik’.

Njihovi potomci, 32 godine nakon, svojataju dubrovačke velikane tvrdeći kako su Srbi. Svojatanje dubrovačkih velikana nije od jučer, nastavlja se i očito nikada neće prestati

Da bi licemjerje bilo još veće, ovu sramotnu kampanju predstavljaju kao onu koja je ‘Srbima na ponos, ali ne i na štetu drugih naroda koji s njima žive’.

Tko je bio Andrija Zmajević?

O hrvatskom nadbiskupu i književniku kojeg Srbi svojataju u Hrvatskoj enciklopediji piše:

Zmajević, Andrija, hrvatski nadbiskup i književnik (Perast, VII. 1628 – Perast, 7. IX. 1694). Školovao se isprva u Perastu (vjerojatno u franjevačkoj školi), potom u Kotoru, a 1650-ih u kolegiju Kongregacije za širenje vjere u Rimu, gdje je stekao naslov doktora filozofije i teologije.

God. 1656. bio je imenovan opatom benediktinske opatije sv. Jurja pred Perastom, potkraj 1670. budvanskim vikarom i povjerenikom Svete stolice, a 1671. barskim nadbiskupom i primasom Srbije. Kako zbog Osmanlija nije mogao djelovati u Baru, stolovao je u Paštrovićima i Budvi.

Djelujući u skladu s ciljevima Kongregacije za širenje vjere, gorljivo je zagovarao kršćansko jedinstvo i odlučnije akcije protiv Osmanlija te je sudjelovao u vojnim događajima u Boki kotorskoj za Morejskoga rata (1684–99).

U književnom stvaranju ugledao se na dubrovačke pjesnike (prepisivao Gundulićeva Osmana). Osim poeme Slovinska Dubrava, nastale povodom razornoga potresa u Dubrovniku 1667., i poslanice upućene kanoniku kotorskoga kaptola Tripu Skuri, koje se čuvaju u Arhivu HAZU, ostali su njegovi radovi (poeme Boj peraški i Pjesma od pakla, govori i poslanice na hrvatskom jeziku) danas nedostupni.

Najznačajnije je njegovo djelo Ljetopis crkovni (nastalo između 1655. i 1689), opsežna crkvena kronika s elementima svjetovne pripovijesti, nastala na poticaj Kongregacije za širenje vjere i zamišljena kao priručnik za misionare koji su na europskom jugoistoku radili na evangelizaciji pučanstva (jedna verzija toga djela čuva se u knjižnici Arheološkoga muzeja u Splitu).

U rodnom je Perastu djelovao kao mecena; 1664. dao je podići baroknu palaču, a 1678. kapelicu Gospe od Ružarija, gdje je i pokoipan. Prema njegovu ikonografskom programu T. Kokolja naslikao je zidne slike u crkvi Gospe od Škrpjela; smatra se da su pritom nastala i dva Zmajevićeva portreta (lik velikoga svećenika na slici Prikazanje Marijino u hramu i lik sv. Augustina na velikoj slici koja dijeli crkvenu lađu od oltara).”

Politički analitičar Aleksandar Musić, odličan poznavatelj zbivanja u Crnoj Gori, u razgovoru za Večernji list

 kazao je da se radi o specifičnoj vrsti igre.

“Ako se izbrišu posebnosti Crne Gore i općenito ovog kraja, svega onoga što ju je činilo kroz povijest, uključujući i specifičnosti Boke kotorske, ali i ostalih crnogorskih regija, onda se lakše može realizirati jedna duboka ideološka misija, što je na kraju dana cilj ovog činjenja.

Radi se o pokušaju povijesne manipulacije cijelim prostorom od južne Hrvatske preko Crne Gore do Albanije, vrlo uskom i ostrašćenom tumačenju nečega što je poprilično povijesno bogato i složeno”, kaže Musić.

M. Marković/Foto: In4s