Godine 2013., dok je Milanović bio premijer, sudjelovanje Hrvatske u francuskom mimohodu bilo je rutinski državni posao. Predsjednik Ivo Josipović bio je u Parizu na poziv Françoisa Hollandea, sjedio na predsjedničkoj tribini uz Ban Ki-moona, a hrvatska vojska marširala je u službenom protokolu.
U mimohodu je sudjelovalo 75 pripadnika Oružanih snaga RH, predvođenih Počasno-zaštitnom bojnom, a posebnu pažnju izazvala povijesna hrvatska odora koju je nosilo šest vojnika. Zbog visine i dojma Francuzi su ih u šali prozvali “avatarima”.
Ministar obrane Ante Kotromanović i načelnik Glavnog stožera Drago Lovrić bili su ondje kao dio državne delegacije.
To je bio trenutak kad je Hrvatska u Parizu nastupila organizirano, bez političkih sukoba, s jasnim državnim protokolom i bez javnih prepucavanja oko toga tko ima ovlasti poslati vojsku na međunarodnu ceremoniju. Država je funkcionirala, a Vlada i Predsjednik radili su svoj dio posla bez međusobnih optužbi.
Danas Milanović tvrdi da Hrvatska ne smije sudjelovati u mimohodu, da je poziv “poniženje Hrvatske”, da vojska neće u Pariz. Ono što je 2013. bilo normalno, danas je za Milanovića politički skandal. Nekad je bio dio sustava koji je takve protokole smatrao državnim interesom, a danas iste protokole proglašava udarom na Hrvatsku.
Premijer Andrej Plenković je odgovorio da je riječ o “izolacionizmu, anti-EU stavu i nacionalnoj sramoti”. Rekao je da je poziv Francuske “čast za Hrvatsku”, da je sudjelovanje OSRH “standardna međunarodna praksa” i da je Milanović “u potpunoj kontradikciji sa svojim postupcima iz vremena kad je bio premijer”. Poručio je da će Vlada donijeti odluku jer “Ustav je jasan, a ovlasti su definirane”.
Ministar obrane Ivan Anušić dodatno je pojasnio da je “Vlada ta koja odlučuje o sudjelovanju Oružanih snaga u međunarodnim aktivnostima” i da je “predsjednik vrhovni zapovjednik u ratu, a ne u protokolarnim situacijama”. Rekao je da je poziv Francuske “priznanje Hrvatskoj vojsci” i da “nema nikakvog poniženja, osim onog koje Milanović pokušava konstruirati”.
Spor Pantovčaka i Banskih dvora komentirali su ustavni stručnjaci i profesori pravnih znanosti iz Osijeka i Rijeke.
Dr. Matija Miloš, ustavni stručnjak s riječkog Pravnog fakulteta, je razjasnio: “Ovo što je rekao predsjednik Republike da on predstavlja vojsku u zemlji i inozemstvu nije točno. On predstavlja Republiku Hrvatsku u zemlji i inozemstvu i vrhovni je zapovjednik vojske. To su dvije odvojene uloge koje imaju drugačije implikacije.”
Naglasio je da Zakon o obrani “predviđa da u slučaju protokolarno-ceremonijalnih događaja, ako vojska tad treba prijeći granicu, onda je za to potrebna odluka ministra obrane”. Dodao je da su situacije u kojima je potrebna suradnja predsjednika i ministra “vezane uz oružani sukob”, a ne uz mimohode. Zaključio je: “Ako ministar donese takvu odluku, načelnik stožera je mora provesti. Ne može je ne provesti, to je protuzakonito.”
Dr. Sanja Barić bila je jednako jasna: “Ustavnopravno je Vlada RH u pravu, a tko sumnja u ustavnost zakona, može pokrenuti postupak ocjene ustavnosti zakona, a ne nepoštivati zakon koji je na snazi. O tom djelu Zakona o obrani nemam sumnju u neustavnost, ta odredba nije ustavnopravno sporna.”
Dr. Mato Palić, profesor ustavnih i političkih znanosti u Osijeku, bio je najprecizniji: “Zakon o obrani je u članku 69. stavak 5. kristalno jasan. Odluku o prelasku granice radi protokolarno-ceremonijalnih aktivnosti pripadnika Oružanih snaga RH donosi ministar obrane. Nikakva suglasnost predsjednika RH nije propisana, a zapovijed ili naredba kojom bi se to onemogućilo bi bila protuzakonita.”
Sve to otvara pitanje koje danas postavlja pola političke scene: što se u međuvremenu promijenilo? Milanović 2013. nije imao problem s francuskim protokolom, nije govorio o poniženju, nije napadao Vladu, nije prijetio blokadama. Bio je premijer koji je morao voditi državu, držati protokol, surađivati s predsjednikom i vojskom i paziti da Hrvatska izgleda ozbiljno.
Kontrast je ogroman. Danas tvrdi da je sudjelovanje u mimohodu poniženje, da je Vlada nelegitimna i da je poziv uvreda Hrvatskoj. Nekad je bio dio sustava koji je takve stvari smatrao normalnim državnim poslom. Danas iste stvari proglašava političkom katastrofom.
Danas je predsjednik bez izvršnih ovlasti, bez stranke, bez političke infrastrukture. Njegova politička snaga je isključivo u konfliktu. On ne upravlja državom, on upravlja narativom. Zato mu sukob treba. Zato ga proizvodi. Zato ga pojačava. Zato ga ponavlja.
Promijenio se i odnos prema Plenkoviću. To je osobni sukob koji je postao politička strategija. Milanović danas sve tumači kroz prizmu sukoba s Vladom. Ako Vlada nešto podržava, on će to napasti. Ako Vlada nešto dogovori, on će to proglasiti izdajom. Ako Vlada poštuje protokol, on će reći da je poniženje. To je logika političkog antagonizma, ne državničkog ponašanja.
Zato je danas u stanju tvrditi da je sudjelovanje Hrvatske u francuskom mimohodu poniženje, iako je 2013. njegova vlast sudjelovala u istom mimohodu bez ikakvog spora.
Što se u međuvremenu promijenilo? Nije se promijenila Francuska. Nije se promijenio mimohod. Nije se promijenio protokol. Nije se promijenio zakon. Promijenio se Milanović.
M. Marković/Foto: MORH
Francuzima se može zamjeriti svašta. Može im se zamjeriti da su izmislili birokraciju kao umjetnički…
Politički okršaj Plenkovića i Milanovića već dva dana drži vrh države u napetosti. Sporna je…
Predsjednik Vlade Andrej Plenković u utorak je na sjednici Vlade istaknuo da u Hrvatskoj radi…
Komentiraj