Svijet nepovratno doživljava brojne promjene i Zemlja trpi posljedice načina života svih nas koji na njoj živimo i opstajemo svakoga dana. Rast i razvoj bilo kojeg područja i elementa u društvu zasigurno ima svoja ograničenja.
Još 70-ih godina 20. stoljeća javnosti je postajala sve jasnija činjenica kako naša, mahom potrošački i industrijski usmjerena civilizacija, postaje prijetnja golom opstanku (Škugor, 2008). Kako je škola po samoj definiciji odgojno-obrazovna ustanova, potrebno je promišljati koja sve znanja i vještine moramo podučiti djecu kako bi jednog dana i njihova djeca bila sretni i zadovoljni stanovnici ove naše planete.
Segment koji svakako treba biti implementiran u obrazovne kurikulume u školama jest odgoj i obrazovanje za održivi razvoj, odnosno izgradnja znanja i vještina potrebnih za život, koji i drugi poslije nas mogu nastaviti voditi. Odgovoran suživot s drugim ljudima najbolje se uči upravo kroz odgoj i obrazovanje djece u školama i predškolskim ustanovama. Jednom usvojene navike teško će „ispariti“, no svakako, opet ovise o čitavom društvu i stanju svijesti unutar njega.
Rast i razvoj bilo kojeg područja i elementa u društvu zasigurno ima svoja ograničenja, kao i principe po kojima se isti element održava.
Održivi razvoj zahtijeva jedan novi način razmišljanja koji se mora temeljiti na dogovorenim vrijednostima i odlikama demokratskih društava. Jedino informirani i educirani građani te dionici mogu odgovorno odlučivati o pitanjima održivog razvoja unutar svoje zajednice kojoj pripadaju. Održivi razvoj je okvir za oblikovanje politika i strategija prema kojima se gospodarstvo i socijalni sektor mogu razvijati bez štetnih posljedica na okoliš i prirodne izvore koji su bitni za daljnju ljudsku djelatnost. On se naslanja na ambicioznu ideju po kojoj razvoj, trošenjem neobnovljivih izvora energije, devastiranjem i zagađivanjem okoliša, ne smije ugroziti budućnost generacija nakon naše.
Danas, u konceptu održivog razvoja, ishodište nalaze svi moderni gospodarski i društveni trendovi jer su štete okolišu štete sveukupnom društvu te obrnuto — djelovanje u zaštiti okoliša donosi korist u obliku gospodarskog rasta, zapošljavanja i konkurentnosti. Globalno gospodarstvo mora odgovarati ljudskim potrebama i opravdanim htijenjima, ali razvoj treba smjestiti u ekološke granice planeta.
Vidljivo nam je kako, ako želimo živjeti u doista demokratskom društvu, moramo naraštajima osiguravati sve više sadržaja koji potiču demokratsko razmišljanje, koje između svih postavki, definitivno treba sadržavati i: uvažavanje drugih ljudi uz uvažavanje okoliša i prava na jednakost, ali i jednakost u korištenju resursa na pravilan način, pravo na informacije pa tako i one koje omogućuju svjesnost o stanju u društvu i svjesnost o načinima promjene loših navika života, odnosno društva. Sve su to postavke, odnosno vrijednosti koje zasigurno treba implementirati u obrazovanje današnje djece jer ipak na mladima svijet ostaje. Bitno je samo kakav svijet im ostavljamo.
Između održivosti i rasta postoji konstantna napetost, kako konceptualna, tako i ona praktične naravi. Održivost je više težnja, a rast stoji kao stvarnost i činjenica. Opstanak kao cilj mora sprječavati rast pod svaku cijenu. Rast pod svaku cijenu pohlepan je i neodrživ, no ide ruku pod ruku s profitom koji svi žele. Rast u biti hrani profit. Ipak, rast ne jamči opstanak niti mora značiti razvoj.
Međutim, taj isti rast neupitna je dogma suvremenoga društva. Rast koji proždire ljude i prirodu podsjeća na maligni tumor koji se nezaustavljivo širi i prijeti nam. Takva smrt je u ekološkom, a i društvenom smislu, odavno već u tijeku. Održivost se stoga, na tom horizontu, javlja kao nada i smisao, kao šansa i lijek (Lay, 2007).
Smatram višestruko korisnim prenositi učenicima u školama činjenice o tome kako nije sav uspjeh čovjeka definiran u materijalnom posjedovanju, već u bivanju i to u suživotu s drugima. To bivanje je moguće ostvariti i bez narušavanja prirode koja nam, na kraju krajeva, to bivanje i omogućava. Pošto smo svjesni medija kakvim su današnja djeca okružena, kao i negativnih poruka kojima su obasipana, ovakve ideje vjerojatno zvuče kao utopija, no, što se problematike održivog razvoja i promjene koncepcije u umovima ljudi tiče, do nekih promjena mora doći. Težnja je to većine razvijenih zemalja.
Ana Vrbičić/ Filozofski fakultet Sveučilište u Rijeci
Bivša ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić komentirale je pregovore nakon izbora. Tvrdi da je domaća…
Predsjednik Vlade Andrej Plenković sudjelovao je na svečanom otvorenju nove zgrade Srednje škole Čakovec, a…
Nakon nove akcije EPPO-a u kojoj su uhićeni bivši pomoćnik ministrice, bivši dekan i bivši profesor…
Komentiraj