ZELENA PEDAGOGIJA: Odgoj i obrazovanje za održivi razvoj

prosinac 4, 2016 maxportal
Share Button

Svijet nepovratno doživljava brojne promjene i Zemlja trpi posljedice načina života svih nas koji na njoj živimo i opstajemo svakoga dana. Rast i razvoj bilo kojeg područja i elementa u društvu zasigurno ima svoja ograničenja.



Još 70-ih godina 20. stoljeća javnosti je postajala sve jasnija činjenica kako naša, mahom potrošački i industrijski usmjerena civilizacija, postaje prijetnja golom opstanku (Škugor, 2008). Kako je škola po samoj definiciji odgojno-obrazovna ustanova, potrebno je promišljati koja sve znanja i vještine moramo podučiti djecu kako bi jednog dana i njihova djeca bila sretni i zadovoljni stanovnici ove naše planete.

Segment koji svakako treba biti implementiran u obrazovne kurikulume u školama jest odgoj i obrazovanje za održivi razvoj, odnosno izgradnja znanja i vještina potrebnih za život, koji i drugi poslije nas mogu nastaviti voditi. Odgovoran suživot s drugim ljudima najbolje se uči upravo kroz odgoj i obrazovanje djece u školama i predškolskim ustanovama. Jednom usvojene navike teško će „ispariti“, no svakako, opet ovise o čitavom društvu i stanju svijesti unutar njega.

Što je to održivi razvoj?

Rast i razvoj bilo kojeg područja i elementa u društvu zasigurno ima svoja ograničenja, kao i principe po kojima se isti element održava.

Održivi razvoj zahtijeva jedan novi način razmišljanja koji se mora temeljiti na dogovorenim vrijednostima i odlikama demokratskih društava. Jedino informirani i educirani građani te dionici mogu odgovorno odlučivati o pitanjima održivog razvoja unutar svoje zajednice kojoj pripadaju. Održivi razvoj je okvir za oblikovanje politika i strategija prema kojima se gospodarstvo i socijalni sektor mogu razvijati bez štetnih posljedica na okoliš i prirodne izvore koji su bitni za daljnju ljudsku djelatnost. On se naslanja na ambicioznu ideju po kojoj razvoj, trošenjem neobnovljivih izvora energije, devastiranjem i zagađivanjem okoliša, ne smije ugroziti budućnost generacija nakon naše.

Danas, u konceptu održivog razvoja, ishodište nalaze svi moderni gospodarski i društveni trendovi jer su štete okolišu štete sveukupnom društvu te obrnuto — djelovanje u zaštiti okoliša donosi korist u obliku gospodarskog rasta, zapošljavanja i konkurentnosti. Globalno gospodarstvo mora odgovarati ljudskim potrebama i opravdanim htijenjima, ali razvoj treba smjestiti u ekološke granice planeta.

Vidljivo nam je kako, ako želimo živjeti u doista demokratskom društvu, moramo naraštajima osiguravati sve više sadržaja koji potiču demokratsko razmišljanje, koje između svih postavki, definitivno treba sadržavati i: uvažavanje drugih ljudi uz uvažavanje okoliša i prava na jednakost, ali i jednakost u korištenju resursa na pravilan način, pravo na informacije pa tako i one koje omogućuju svjesnost o stanju u društvu i svjesnost o načinima promjene loših navika života, odnosno društva. Sve su to postavke, odnosno vrijednosti koje zasigurno treba implementirati u obrazovanje današnje djece jer ipak na mladima svijet ostaje. Bitno je samo kakav svijet im ostavljamo.

Održivost vs. rast

Između održivosti i rasta postoji konstantna napetost, kako konceptualna, tako i ona praktične naravi. Održivost je više težnja, a rast stoji kao stvarnost i činjenica. Opstanak kao cilj mora sprječavati rast pod svaku cijenu. Rast pod svaku cijenu pohlepan je i neodrživ, no ide ruku pod ruku s profitom koji svi žele. Rast u biti hrani profit. Ipak, rast ne jamči opstanak niti mora značiti razvoj.

Međutim, taj isti rast neupitna je dogma suvremenoga društva. Rast koji proždire ljude i prirodu podsjeća na maligni tumor koji se nezaustavljivo širi i prijeti nam. Takva smrt je u ekološkom, a i društvenom smislu, odavno već u tijeku. Održivost se stoga, na tom horizontu, javlja kao nada i smisao, kao šansa i lijek (Lay, 2007).

Smatram višestruko korisnim prenositi učenicima u školama činjenice o tome kako nije sav uspjeh čovjeka definiran u materijalnom posjedovanju, već u bivanju i to u suživotu s drugima. To bivanje je moguće ostvariti i bez narušavanja prirode koja nam, na kraju krajeva, to bivanje i omogućava. Pošto smo svjesni medija kakvim su današnja djeca okružena, kao i negativnih poruka kojima su obasipana, ovakve ideje vjerojatno zvuče kao utopija, no, što se problematike održivog razvoja i promjene koncepcije u umovima ljudi tiče, do nekih promjena mora doći. Težnja je to većine razvijenih zemalja.

Ana Vrbičić/ Filozofski fakultet Sveučilište u Rijeci



Komentari
Share Button