Imala sam priliku pogledati prvu emisiju Krešendo Hrvoja Krešića. Gosti emisije bili su dr. Darko Milinovć i Gordan Maras. Emisija je u meni pobudila sjećanja na jednu od anegdota iz mojeg života u Hrvatskoj.
U toj emisiji dotaknuli su se izbora 2000. godine, koji su bili prvi uspješni pohod SDP-a na vlast sa svojim koalicijskim partnerima. Obojica bivših ministara osvrnuli su se na te izbore, tvrdivši kako je HDZ na tim izborima izgubio vlast. No, moje mišljenje o tim izborima je nešto drugačije.
Vjerujem da je HDZ svojevoljno bez žaljenja prepustio vlast SDP-u. U igri su bile velike mogućnosti dobivanja kredita od stranih banaka, a sredstva su trebala poslužiti za obnovu ratom porušenih objekata.
Jedan od koalicijskih partnera, HNS našao je svoje interese u pokretanju planiranja, financiranja i izgradnje cestovne infrastrukture. Građevinska industrija u to vrijeme bila na vrlo niskim marginama unatoč tome što je u predratno vrijeme samo Hidroelektra zapošljavala preko 20 tisuća radnika.
Zbog pomanjkanja lokalnih tvrtki potpisao se ugovor za nekoliko dionica izgradnje autocesta s američkim Bechtelom i talijanskim Astaldijem. Tek 2002. pok Petar Đukan iz IGH-a predložio je osnivanje klastera hrvatskih građevinskih tvrki za konkurenciju stranim subjektima.
U tom je razdoblju koalicijska vlada smatrala prihvatljivijim osigurati inozemne kredite za obnovu i razvoj RH nego pokretanje sudskih postupaka protiv agresora na RH i traženje ratne odštete kao i pokretanje sudskih pstupaka protiv ratnih zločinaca. Od srpnja 2000. godine tri puta su se mijenjali državni odvjetnici, a Mladen Bajić je 24. travnja 2002. godine imenovan ravnateljem i ostao je kao najdugovječniji državni odvjtnik u novijoj povijesti Repbulike Hrvatske.
Početkom 2001. godine osovan je USKOK, čiji je prvi ravnatelj postao Željko Žganjer. Unatoč osnivanju ovih tijela usmjerenih na borbu protiv korupcije i kriminala, trenutno se RH nalazi na 57. mjestu na novom Indeksu percepcije korupcije u svijetu.
Izbori 2000. godine za mene osobno bili su od velike važnosti jer se tu radilo o egzistenciji tridesetak službenika iz Ministarstva povratka i useljeništva, uključivši i mene. Nakon samo nekoliko godina provedenih u RH počela sam razmišljati kako sam učinila veliku životnu pogrešku vrativši se u RH krajem 1996. godine.
Jedan slučajni događaj još je više u meni počeo buditi sumnju u vjerodostojnost pobjede SDP-a 2000. godine. U posebnom sjećanju mi je ostao događaj s početka ljeta 1999. godine. Sasvim slučano našla sam se u Pučišćima na Braču, uživajući u privilegiji plovidbe Jadranom.
Upravo tog nezaboravnog dana imala sam priliku svjedočiti susretu pok. Ivice Račana, njegove supruge Dijane Pleštine i bivšeg američkog veleposlanika Williama Montgomeryja. Druženje je počelo intimno i ležerno na palubi motorne jahte, no kada su shvatili da ih se fotografira, povukli su u unutrašnjost.
S obzirom na politička previranja i naznaka gašenja mojeg ministarstva, dovedeno je u pitanje moje buduće zaposlenje i ostanak u RH. Meni je tog dana postalo evidentno kako je počela priprema Ivice Račana za budućeg premijera. Nije bilo teško pogoditi da SDP u koaliciji s ostalim koalicijskim partnerima i uz podršku SAD-a ovim sastankom sebi je osiguraro pobjedu na predstojećim parlamentarnim izborima. Iznošenje mojih nagađanja o tom sastanku, donijelo mi je i okladu s društvom na jedrilici.
Moja tvrdnja ukazuje i na činjenicu gdje je Vlada RH već u ljeti 1999. godine, na čelu s tadašnjim predsjednikm Vlade RH Zlatkom Matešom donijela odluku o gašenju Ministarstva povratka i useljeništva i po mom mišljenu, HDZ je odlučio predati vlast SDP-u na narednim parlamentarnim izborima.
Kao djelatnica MPiU tu sam odluku smatrala nečasnom i nepravednom jer se time ugasila i posljednja nada brojnim Hrvatima u inozemstvu koji su čeznuli za povratkom u domovinu.
Kada je dogovoren pakleni plan o predaji vlasti, tadašnji ministar za Obnovu i razvitak i podpredsjednik Vlade pok. dr. Jure Radić i njegova desna ruka Stjepan Šterc dobili su nalog „ugasiti“ Ministarstvo povratka i useljeništva kao i nalog za raspodjelu službenika.
Moju tezu može potvrditi i događaj iz 1998. godine. S obzirom na povijesni kontekst, važno je napomenuti da je Međunarodni republikanski institut (International Republican Institute ili IRI), američka nevladina organizacija, otvorila svoj ured u Đorđićevoj 5 u srpnju 1998. godine, slučajno ili ne, u ulici u kojoj je nekada djelovala i zloglasna Udba.
Inač, IRI je osnovan 1983. godine za vrijeme Ronalda Regana i djelomično je financiran od američkog Zastupničkog doma. Samo mjesec dana kasnije Račan i Budiša potpisali su ugovor o partnerstvu i na temelju toga pokrenut je proces formiranja nove vlade. Time je započela pomno planirana tranzicija vodstva s HDZ-a na SDP, uz pomno odabrane koalicijske partnere.
Na predizbornim skupovima SDP-a i koalicijskih partnera bile su istaknute hrvatske zastave i simboli, pjevala se hrvatska himna ali bez desne ruke na srcu već s figom u đepu. Javnost željna promjena ovu je koaliciju doživljavala kao političku snagu koja će ispraviti nepravde iz sramotne privatizacije, zaustaviti nelegalnu eksploataciju prirodnih resursa, zaustaviti odljev sposobnih mladih kadrova i u konačnici iskorijeniti nepotizam, obračunati se s tajkunima, ratnim profiterima i lopovlukom u cijelosti.
Narod, povodljiv kakav je, dočekao je mogućnost promjene vlasti široke ruke. Imali su velike nade da će koalicija donijeti stabilnost i uvesti reda u svim institucijama i stvoriti svjetliju budućnost za buduće generacije. Vjerovalo se da će koalicija predvođena SDP-om brzo pretvoriti Hrvatsku u zemlju kojoj će se diviti i Švicarci.
Očekivala se i provedba procesa lustracije. Budući da je značajan dio političke elite bio povezan s bivšim komunističkim režimom i Udbom a mlađi kadrovi prošli su kumrovečku školu, do lustracije nikada nije došlo a sudeći po svemu, nikada i neće doći. Budiša je valjda bio jedini u toj grupi ljudi kojega se nije percipiralo da bi bio povezan s tim režimom. No, on i je jedini koji nije dobio potporu zapadnih sila i tajnih službi i vrlo brzo je nestao s političke scene.
U stvarnosti se malo toga promijenilo osim odlazak HDZ-a s vlasti. Nažalost, niti jedno od ovih očekivanja nije ispunjeno tijekom vladavine SDP-a i koalicije, osim razvoja autocesta koje danas povezuju skoro sve dijelove Hrvatske. U svakom zlu ima i nečega dobrog kao i u svakoj tami ima i tračak svjetla na kraju tunela a to su upravo autoceste koje su proizašle iz te koalicije.
Gledajući na te događaje iz ove današnje pespektive, shvaćam da povratak istinskih domoljuba iz inozemstva u Hrvatsku nikada nije bio prioritet niti jednoj vladi. Otvaranje Ministarstva povratka i useljeništva u mojem životu ostat će upamćeno kao obična farsa i velika obmana.
Nisu nas voljeli i nikada nećemo biti prihvaćeni kao dio društva. Gdje got dođemo, kvarimo prosjek drugima. Nepoštivanje vlastitog naroda ma gdje oni bili kazna je svakoj vladi.
Ako ova i buduće vlade misle da će popunjavanjem izgubljenih radnih mjesta nadomjestiti nekvalificiranom i potplaćenom radnom snagom iz Indije i Nepala, umjesto Hrvata iz inozemstva i mladosti koja će uskoro postat većinsko stanovništvo Irske i skandinavskih zemalja još je samo jedna u nizu obmana naroda. To je opasna i pogrešna politika koja se provodi po nalogu briselskih moćnika.
U cilju dobrobiti hrvatskog naroda i opstanka slobodne države Republike Hrvatske u budućnosti, nadam se da se 2000. godina neće ponoviti na narednim izborima kao i to da Zlatko Mateša neće postati sljedeći predsjednik države. Također, istinski vjerujem da Sandra Benčić, istaknuta promotorica ljevičarske paradigme nikada neće postati predsjednica Vlade Republike Hrvatske.
S time što ratno profiterstvo ne zastarijeva, nadam se da pod vodstvom novog državnog odvjetnika konačno će proraditi i državno odvjetništvo koje treba djelovati na temelju pravde i pravednosti a zaprimljene predmete procesuirati bez upliva politike. Hoće li doći do pomaka na bolje, odlučit će o tome glasači na narednim izborima.
Piše: Barbara Dugi/Foto: press
"Možemo potvrditi da se načelno radi o opasnom otpadu i zakopanom medicinskom otpadu. Ponovno su…
UEFA je na hitnom sastanku svih 55 nacionalnih saveza usvojila zajednički stav da će bojkotirati…
Ne stišavaju se reakcije na postavljanje podzemnih spremnika za otpad na Trgu bana Jelačića u…
Komentiraj