Kreće li Vlada Andreja Plenkovića u postupak promjene Ustava RH kojima bi se iseljenoj Hrvatskoj omogućilo ostvarivanje biračkog prava i jednaku vrijednost glasa?
Na sjednici Savjeta Vlade RH za Hrvate izvan RH 29. svibnja 2026. premijer Plenković je izrazio „spremnost Vlade RH da promjeni ustavna ograničenja kojima je 2010. broj saborskih mandata za predstavnike dijaspore smanjen na tri”.
“To se promjeni u sekundi. Mi smo za. Može sutra. Vratimo samo kako je bilo prije 2010. Tada su sveli kvotu političke zastupljenosti Hrvata izvan Hrvatske u Saboru na samo tri zastupnika izvan Hrvatske. Je li to baš okej po broju Hrvata?“
Nakon izmjena Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor od 2011. godine uveden je fiksni model u kojem birači u 11. izbornoj jedinici uvijek biraju točno tri zastupnika, za razliku od prijašnjeg sustava gdje je taj broj ovisio o izlaznosti i mogao dosezati čak 12. zastupničkih mjesta.
“Milanović ucijenio Jadranku Kosor”
“Hoće li nam dopustiti da dvotrećinskom većinom promijenimo ustav? Možete misliti. Politička volja SDP-a bila je ukloniti fizičku mogućnost glasanja Hrvata izvan Hrvatske ne bi li se smanjio njihov utjecaj. Pitajte Milanovića koji su 2010. kad se mijenjao ustav ucijenili tadašnju vladu Jadranke Kosor da se ne smije glasati izvan sjedišta diplomatskih misija i konzularnih ureda“.
„Tom odlukom ogromnom broju Hrvata koji žive daleko od sjedišta diplomatskih mjesta onemogućeno je glasanje na izborima“.
„U Francuskoj, tako velikoj europskoj zemlji, imamo Pariz i stalnu misiju pri Vijeću Europe u Strasbourgu i to je sve. Pa kad se to ukinulo, ljudi bi na primjer trebali iz Marseillea otići u Prizna glasanje. Pa tko će to napraviti? Odakle mu novac za to?“
Zahvalni smo premijeru na iskazanoj „spremnosti“ da se izrazito diskriminirajuća i ponižavajuća odredba čl. 45. Ustava RH promjeni i nadamo se da će Vlada svoju spremnost opismeniti i staviti na dnevni red Sabora da se to pitanje u Saboru raspravi.
Ako se ne može postići nužna dvotrećinska većina koja je potrebna za izmjenu Ustava, Vladajuća većina u Saboru može na temelju odredbi članka 87. stavak prvi Ustava RH raspisati državni referendum na tu temu, a u stavku petom istog članka 87. piše „Odluka donesena na referendumu obvezatna je“.
Jesu li Hrvati u BiH dijaspora?
Kad govorimo o „dijaspori“ nužno je ne samo terminološki nego i suštinski izvršiti raščlambu. Tuđman je s razlogom govorio ne o „dijaspori“, nego o domovinskoj i iseljenoj Hrvatskoj. Pod pojam domovinske Hrvatske spada ne sam Republika Hrvatska nego i BiH, odnosno hrvatski narod BiH.
Nije Hrvatski narod BiH ničija „dijaspora“. Nisu Hrvati u BiH doselili iz Like, Slavonije i tako dalje. Situacija je posve obrnuta. Kaže se da najmanje četvrtina stanovništva Republike Hrvatske ima porijeklo iz BiH. Hrvatski narod BiH je autohton narod u BiH. Oni su je prvi i naselili. Poslije toga dolaze drugi.
Hrvatski narod u BiH ima prema svim njenim Ustavima, od onog prvog nametnutog Austro-Ugarskog, preko ustava BiH iz bivše Jugoslavije do sadašnjeg također nametnutog Daytonskog Ustava BiH, koji u BiH nikada nije usvojen u parlamentarnoj proceduri.
Problem preglasavanja u izbornom procesu od brojnijih Bošnjaka je protuustavan čin. Traje duga i iscrpljujuća politička i diplomatska borba da se to preglasavanje po nacionalnoj osnovi prekine nužnim izmjenama Izbornog zakona koji će biti u skladu s Ustavom.
Prethodno je nužno da se promjeni Ustavna odredba čl. 45. Ustava RH i da se zajamči jednaka vrijednost glasa, potom bi se glasovanje u sadašnjoj 11. izbornoj jedinici moglo urediti Izbornim zakonom Republike Hrvatske. Tu će trebati na poseban način urediti glasovanje Hrvata BiH i onih koji žive u drugim državama nastalim raspadom bivše Jugoslavije.
Oni nisu iseljena Hrvatska i sadašnji način glasovanja Hrvata iz BiH na izborima u Hrvatskoj, koje se organizira u općinskim središtima tamo gdje su Hrvati većina ili čine značajna broj treba samo poboljšati tako da se organizira više pristupnih mjesta glasovanju, kao bi se svima omogućilo glasovanje i izbjegle gužve zbog kojih polovica onih koji bi pristupili glasovanju ne može ostvariti glasovanje.
Kad je u pitanju iseljena Hrvatska u iseljeničkim zemljama njima se mora osigurati dopisno glasovanje. Neki predlažu i internetsko glasovanje koje se u svijetu izbjegava, zbog mogućnosti hakiranja sustava, teškoća kod neovisne provjere rezultata, kao i nepovjerenja u javni softver.
Omogućavanje glasovanja iseljene Hrvatske snažno bi djelovalo na povjerenje i stimulativno bi djelovalo na useljeničku politiku i demografski oporavak Hrvatske.
Napravit ćemo ovdje i mali osvrt na predstojeće izbore u BiH, odnosno na kandidate hrvatskih stranaka za člana Predsjedništva BiH.
HDZ BiH je predložio Darijanu Filipović, a takozvana „oporbena petorka“ koju čine HNP (Hrvatski nacionalni pomak), HDZ 1990., HRS (Hrvatska republikanska stranka), HDS (Hrvatski demokratski savez) i HSS BiH, predložili su kao svog kandidata Zdenka Lučića.
Darijana Filipović slijedi politiku HDZ-a BiH. Izmjene Izbornog zakona s ciljem uspostave pune nacionalne ravnopravnosti konstitutivnih naroda, odnosno legitimnog nacionalnog zastupanja sukladnu Daytonskom mirovnom ugovoru i njegovu Aneksu 4. koji čini Ustav BiH. Tu je i zagovaranje Europskog puta BiH.
Bošnjačka politika je protiv takve politike HDZ-a BiH, protiv izmjena Izbornog zakona koji bi onemogućio bošnjačku politiku preglasavanja u izbornom procesu kada se bošnjačka nacionalna većina u izbornom procesu pretvara u političku većinu, čineći izlazak na izbore svojih susjeda Hrvata uzaludnim.
I bošnjačka i srpska politika u BiH opstruira Europski put BiH iz različitih razloga. Srbi to čine po uzoru na Srbiju. Vučić radi očuvanja svoje svevlasti u Srbiji pregovore s EU-om naziva „ponižavajućim za Srbiju“. Mora se odreći kontrole pravosuđa i medija, a to bi ga moglo stajati gubitka vlasti.
BiH – države od posebne skrbi
Bošnjačka politika nikako ne želi dijeliti vlast u BiH s druga dva naroda u BiH iako je to ustavna obveza, a naročito s Hrvatima u Federaciji a u pristupnom procesu EU bi se morala odreći takve svoje politike, zbog čega se Europski put BiH čini iluzornim.
BiH od Daytona do danas funkcionira kao „država s posebnim potrebama“. Visoki predstavnik je upravitelj te „države s posebnim potrebama“. On svojim odlukama smjenjuje izabrane predstavnike u tijelima vlasti, mijenja Ustave, donosi Zakone. Bosna i Hercegovina pučkim rječnikom rečeno „ne može sama o sebi“. Ovdje bi se moglo govoriti da „država s posebnim potrebama“ postane „država od posebne skrbi“ EU-a. Sa statusom „države od posebne skrbi“ BiH bi se omogućio pristup EU fondovima, što bi joj omogućilo ekonomski rast.
Politika koju promovira HDZ BiH i njegova kandidatkinja čini se superiornom u odnosu na politike druga dva naroda BiH. Stoga bošnjačka politika vidi najveću prepreku ostvarivanja svojih političkih ambicija HDZ BiH i njenog predsjednika Dragana Čovića, što u slučaju Željka Komšića prelazi na neskrivenu osobnu mržnju.
Vrlo je zanimljivo da kandidat „oporbene petorke“ Zdenko Lučić u svom političkom programu zastupa politiku kako on to kaže „jačanja Federacije“. Podsjetimo da je Federacija BiH prvotno stvorena kao federacija Hrvata i Bošnjaka. Poslije toga unutar Federacije je instalirano deset Županija, pa bošnjačka politika kaže da to „nije Federacija naroda, nego Federacija kantona“. Nakon toga Ustavnim izmjenama koje je nametnuo visoki predstavnik i srpski narod je postao konstitutivan u Federaciji.
Protiv koga i za koga ratuje Zdenko Lučić
Bošnjaka u Federaciji ima više od dvije trećine, pa njihova politika nekim svojim članovima u izbornom procesu promjeni naciju kako bi ih izabrala na mjesta u vlasti koja su predviđena za Hrvate i Srbe. K tome konstitutivni su i takozvani „Ostali“, pa i to „ostalo“ popune Bošnjaci. Federacija je čudo od djeteta, a Zdenko Lučić kaže daće to jačati, zaboravljajući pri tom da se i roditelji odriču tog „čuda od djeteta“.
Pravo rješenje je ovdje ne jačanje onoga što je samo po sebi političko čudovište, što ponovim to, vide i oni koji su to konstruirali. Jedini pravi izlaz su tri republike s granicama po onoj legendarnoj Rojsovoj „tko je što jamio, jamio“.
Nepoznato je kako je Zdenko Lučić imenovan za kandidata „oporbene petorke“, on nije član tih stranaka, njegov program „jačanja Federacije“ u potpunoj je opreci s onim što te stranke zastupaju.
Nećemo o onome što je dio izbornog folklora, čija je „tetka šepava, čiju su viđali da zorom dolazi kući“ i tako dalje, ali moramo istaći nevjerojatnu količinu nepodnošljivosti Zdenka Lučića prema Draganu Čoviću.
Komšićeva nepodnošljivost prema Čoviću je mačji kašalj naspram onoga što ispoljava Zdenko Lučić. Čović nije kandidat i ovo nisu izbori za čelNo mjesto u HDZ-u. Sve u svemu rečeno rječnikom Sinjskih alkara – promašio.
Čović misli da je riječ o obiteljski naslijeđenoj nepodnošljivosti, spominjući Zdenkova brata Ivu u nekoj prethodnih epizoda.
Marko Mamić/Foto: Plenković u SAD-u/gov.hr
