Najvažniji test novog šefa diplomacije – povratak „Jadrana“

Novome šefu hrvatske diplomacije, Gordanu Grliću Radmanu, valja poželjeti sreću. Za razliku od sada već bivše inoministrice Marije Pejčinović-Burić, koja je osim nevidljivosti demonstrirala i dobro vladanje srpskim jezikom, novi šef naše diplomacije iskusan je kadar, nacionalno osviješten, pravocrtne karijere bez mrlja.

U slučaju povratka školskog broda „Jadran“, Pejčinović-Burić nije se proslavila. Crnogorcima nije radila probleme. Dapače, uredno bi saslušala njihovu kvaziargumentaciju bez da im jasno i argumentirano kontrira zašto brod pripada Hrvatskoj.

Pala je na crnogorski štos.

Crnogorcima je glavni argument da se 1933. godine u Tivtu, a po dolasku iz njemačkog brodogradilišta gdje je izgrađen, „Jadran“ njima (Crnogorcima) prvi ukazao i da su oni bili prve – vidjelice!?. Argument im spada u domenu parapsihologije i nadnaravnog, no kod bivših šefova naše diplomacije, ali i nekih drugih, taj im štos prolazi.

Pejčinović-Burić opet je problem „Jadrana“ prebacila na MORH i zbrisala na europsku dužnost. Ipak, sjena „Jadrana“, tog sramotno neodrađenog zadataka za hrvatsku državu, pratit će je i dalje.

MORH nema alata da bez Zrinjevca djeluje prema Podgorici. S druge strane, nakon amaterskog debakla s F-16 Barakom resornom ministru su poprilično pale dionice pa nema snage vratiti oteti hrvatski jedrenjak bez pomoći premijera.

A premijer kao premijer, mora voditi računa o političkim bitkama, igrama i preživljavanju na čelu stranke i Vlade koju vodi.

Da su odnosi Hrvatske i Crne Gore posve šizofreni, a na našu štetu, potvrđuje i podatak da se crnogorski kadeti školuju u Lori, na hrvatskim vojnim brodovima?! „Jadran“ ne vraćaju, ali zato troše hrvatske školske i tehničke resurse. Tko je ovdje lud?

Čemu stalno dokazivanje onima u Bruxellesu da smo dobri susjedi u „regionu“? Te smo epizode u vojnoj domeni suradnje sa istočnim susjedima već ranije gledali, ali u „happy endu“ nisu uživali Hrvati.

Što će Grlić Radman poduzimati po pitanju povratka „Jadrana“ u Split rano je za seciranje i analiziranje. No, treba odmah jako zagristi problem. Put prema povratku tog slavnog hrvatskog broda ne ide kroz mutne vode amatera koji maštaju da brod pola godine bude pod crnogorskom, a pola pod hrvatskom zastavom.

Začinjavaju tu kašu i idejom o nekakvom „javnom brodu“, a kako bi se lakše progutala prevara sa periodičnim ritmom mijenjanja barjaka na krmi broda, a da pri tome vlasnik plovila nije jasan. Sve to ukazuje na hrvatsku slabost i nepostojanje odlučne volje da se zaoštre odnosi s Podgoricom.

Pod jasnim pravnim kondicijama, uz jaki pritisak na crnogorsku političku vrhušku, brod treba vratiti jednom zauvijek. Ili, u suprotnom, obratiti se nekom od međunarodnih pravnih sudišta za pravo mora, pa neka bolja pravna argumentacija pobijedi. Tako rade ozbiljne države.

Pretpostavka da ćemo igrajući rolu dobrih susjeda vratiti oteti jedrenjak posve je pogrešna. Ministre diplomacije, čekamo vaš potez.

Matko Marković/Foto:fah