Josip Botteri Botteri, jedan od najznačajnijih predstavnika hrvatske suvremene umjetnosti, izložbama u Zagrebu i Splitu obilježava šezdeset godina umjetničkog stvaranja i osamdeset godina života.
Splitska izložba prikazat će veličanstven opus slikara s izloženih više od stotinu radova – od vremena studija na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu pa sve do najrecentnijih likovnih ostvarenja. Autor izložbe i teksta u katalogu je povjesničar umjetnosti Stanko Špoljarić.
Izložba je otvorena od 12. lipnja do 14. srpnja 2024. u Staroj gradskoj vijećnici i palači Milesi (Zavod HAZU) u Splitu.
Prisjećamo se razmišljanja umjetnika izrečenih u raznim prigodama o umjetnosti i stvaranju.
Gospodine Botteri, Vi ste jedan od naših najpoznatijih sakralnih slikara. Kako odabirete motive? Kako mu pristupate?
-Sakralna tema, to je moje svakodnevno razmišljanje i molitva. Moj dan traje uz molitvu, od ranoga jutra do kasno u noć. Moje me razmišljanje vodi kroz molitve, posebno kroz Krunicu, razmišljam o Kristovu životu i o životu svetaca, posebno hrvatskih s naglaskom na život blaženog Alojzija Stepinca, kojemu sam bio na sprovodu, kao đak Sjemeništa u Zagrebu i vidio ga mrtvog na odru.
Vratimo se odabiru motiva.
-Slikao sam mnoštvo sakralnih tema. Jedna od prvih jest jedan sprovod u pastelu, pa opet sprovod u ulju, zašto sprovod, kao dječak bio sam ministrant i sprovodi su mi se duboko urezali u sjećanje. Smrt me je jako potresala. Kasnije na Akademiji naslikao sam raspetog Krista i Posljednju večeru. Na ALU nije bilo posebnih komentara na ove slike, to su kasne šezdesete.
Koje ste teme najčešće radili?
-Najčešće sam radio Krista na križu, zatim procesije, posebno na Braču i u Splitu. Zanimale su me te scene s mnoštvom ljudi, u kojima su pojedinci.
Vaš slikarski rukopis je uvijek prepoznatljiv?
-Rukopis je isti ali učinci na papiru su ponešto različiti od onoga što se događa na platnu.Platno ima svoje hrapavosti,svoje načine upijanja i traži pastozniji namaz a ujedno teži pokrivnost plohe,dok papir upija,ne traži debeli sloj boje.Na papiru se uživa u različitim tonovima,nijansama koje upravo dobijamo različitim upijanjima podloge.Na umjetniku je da iskoristi prednosti koje mu daje razne tehnike i podloge.
Što čini temelj Vašeg pristupa sakralnoj motivici?
-Svete teme me prate od rođenja.Rođen sam u vjerničkoj obitelji.Vjera daje mogućnost da se prihvati i ono što je neprihvatljivo za jedno radoznalo biće kao što je čovjek.Mi smo umjetnici svoga vremena i svoje sredine i svoje svojeg naroda, svoje hrvatske kulture.Stalno pokušavamo steći nove spoznaje,rasti i mijenjati se,ali ne radi mode.Nažalost moram reći da ostvareno djelo nije ono što umjetnik vidi u svom snatrenju.
Umjetnik nikada ne može biti zadovoljan jer,on kao istraživač ljepote samo ju je u svom djelu nesavršeno naslutio za druge.Sve lijepo dolazi od Boga,koji je sam izvor sve ljepote i dobrote i sam apsolutno dobro i lijepo.Čovjeku je dopuštena samo blijeda slutnja.
Vi svaki dan slikate?
-Ako ne slikam doslovno, u sebi sam spreman. Kao što slikam, tako i molim, pokušavam živjeti benediktinski, ORA ET LABORA. Očekujući da nikne nova slika, ponekad treba biti u šutnji.
Miroslav Pelikan/Foto: Press
Fenerbahče je službenim priopćenjem odlučio stati na kraj brojnim napisima o budućnosti Dominika Livakovića. Nakon…
SDP i Možemo! formalizirat će najesen koaliciju za sljedeće parlamentarne izbore, a jedan od prvih…
Toni Fruk iza sebe ima dan za pamćenje. Dan nakon europske utakmice, uplovio je u…
Komentiraj