Josip Botteri Dini: Retrospektiva u Splitu 

6 lipnja, 2024 maxportal
Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Josip Botteri Botteri, jedan od najznačajnijih predstavnika hrvatske suvremene umjetnosti,  izložbama u Zagrebu i Splitu obilježava šezdeset godina umjetničkog stvaranja i osamdeset godina života.



Splitska izložba prikazat će veličanstven opus slikara s izloženih više od stotinu radova – od vremena studija na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu pa sve do najrecentnijih likovnih ostvarenja. Autor izložbe i teksta u katalogu je povjesničar umjetnosti Stanko Špoljarić.

Izložba je otvorena od 12. lipnja do 14. srpnja 2024. Staroj gradskoj vijećnici i palači Milesi (Zavod HAZU) u Splitu.

Prisjećamo se razmišljanja umjetnika izrečenih u raznim prigodama o umjetnosti i stvaranju.

Gospodine Botteri, Vi ste jedan od naših najpoznatijih sakralnih slikara. Kako odabirete motive? Kako mu pristupate?

-Sakralna tema, to je moje svakodnevno razmišljanje i molitva. Moj dan traje uz molitvu, od ranoga jutra do kasno u noć. Moje me razmišljanje vodi kroz molitve, posebno kroz Krunicu, razmišljam o Kristovu životu i o životu svetaca, posebno hrvatskih s naglaskom na život blaženog Alojzija Stepinca, kojemu sam bio na sprovodu, kao đak Sjemeništa u Zagrebu i vidio ga mrtvog na odru.

Vratimo se odabiru motiva.

-Slikao sam mnoštvo sakralnih tema. Jedna od prvih jest jedan sprovod u pastelu, pa opet sprovod u ulju, zašto sprovod, kao dječak bio sam ministrant i sprovodi su mi se duboko urezali u sjećanje. Smrt me je jako potresala. Kasnije na Akademiji naslikao sam raspetog Krista i Posljednju večeru. Na ALU  nije bilo posebnih komentara na ove slike, to su kasne šezdesete.

Koje ste teme najčešće radili?

-Najčešće sam radio Krista na križu, zatim procesije, posebno na Braču i u Splitu. Zanimale su me te scene s mnoštvom ljudi, u kojima su pojedinci.

Vaš slikarski rukopis je uvijek prepoznatljiv?

-Rukopis je isti ali učinci na papiru su ponešto različiti od onoga što se događa na platnu.Platno ima svoje hrapavosti,svoje načine upijanja i traži pastozniji namaz a ujedno teži pokrivnost plohe,dok papir upija,ne traži debeli sloj boje.Na papiru se uživa u različitim tonovima,nijansama koje upravo dobijamo različitim upijanjima podloge.Na umjetniku je da iskoristi prednosti koje mu daje razne tehnike i podloge.

Što čini temelj Vašeg pristupa sakralnoj motivici?

-Svete teme me prate od rođenja.Rođen sam u vjerničkoj obitelji.Vjera daje mogućnost da se prihvati i ono što je neprihvatljivo za jedno radoznalo biće kao što je čovjek.Mi smo umjetnici svoga vremena i svoje sredine i svoje svojeg naroda, svoje hrvatske kulture.Stalno pokušavamo steći nove spoznaje,rasti i mijenjati se,ali ne radi mode.Nažalost moram reći da ostvareno djelo nije ono što umjetnik vidi u svom snatrenju.

Umjetnik nikada ne može biti zadovoljan jer,on kao istraživač ljepote samo ju je u svom djelu nesavršeno naslutio za druge.Sve lijepo dolazi od Boga,koji je sam izvor sve ljepote i dobrote i sam apsolutno dobro i lijepo.Čovjeku je dopuštena samo blijeda slutnja.

Vi svaki dan slikate?

-Ako ne slikam doslovno, u sebi sam spreman.  Kao što slikam, tako i molim, pokušavam živjeti benediktinski, ORA ET LABORA. Očekujući da nikne nova slika, ponekad treba biti u šutnji.

Miroslav Pelikan/Foto: Press


Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  


-->