Motivi u opusu Josipa Trostmanna

Pisati o impresivnom djelu suvremenog hrvatskog likovnog umjetnika, akademskog slikara Josipa Trostmanna, autora iznimnog djela, nedavnog dobitnika nagrade za životno djelo Grada Dubrovnika, a ne govoriti o nazočnosti mora u njegovom slikarstvu ne bi stekli potpuni dojam.

Krajobraz juga Hrvatske, Mediteran zauzima osobito mjesto u autorovoj čestoj motivici, kao i sam Grad (prikazan i doživljen , kao cjelina i i kroz fragmente), raznovrsno cvijeće, u vazi, u parku, u vrtu, drveće sa svih strana svijeta, žive kontinuirano na nizu snažnih kolorističkih impresija Josipa Trostmanna, obogaćujući svojim specifičnim karakterom motiva kompleksni slikarski opus.

Na mnogim uljima ovoga nadahnutog umjetnika, ne u prvom planu, ali gotovo uvijek je tu, motiv je mora koje okružuje Grad i u kome se zrcali njegovo vjekovno neuništivo lice, mora koje spava, u raznim bojama, od blijedo plave do tamne  svakodnevne boje sa svijetlim tragovima valova do mora u zlatu, ponegdje spojeno s nebom, jedno su, srebrno more, mirno, zelenkasto, sivkasto, uvijek različito i raznovrsno, drugačije, more kao vječnost, jedina trajnost u životu.

Pored drugih, istaknutijih motiva, more se ne primjećuje uvijek iako je ono  uvijek tu, zavedu nas ljepota obale, arhitekture, složenost krajobraza, cvijet, drvo, sunce, blistavo nebo.

U cjelokupnom opusu Josipa Trostmanna more ima značajnu ulogu, često je na njegovim slikama uzbudljivog kolora, atmosfera je mirna i tiha, ponekad i gotovo nečujna dok boje cvatu.

Skupina florealnih  motiva na nizu ulja na platnu Josipa Trostmanna istaknuta je u djelu umjetnika, sklonog slikanju različitih vrsta cvijeća, u različitim situacijama, svježeg, rezanog, još uspravnog i zanositog u čudesno lijepoj vazi od kineskog porculana ili je riječ o grmolikoj ljepotici privlačnih cvjetova jarkih boja u vrtu, nedje u skrovitom kutku, otmjenom i otpornom .

Naravno, na mnogim Trostmannovim slikama  opaža se drveće mediteransko, zeleno, otporno, zavodljivo, poneko i tajanstveno, donešeno tko zna otkuda, ali evo, raste tko zna otkada, polako i uporno.

I cvjetovi i stabla drveća, žive svoje živote na nizu slikarevih djela, nenametljivo, ali dostojanstveno, tiho, šumeći svojim granama i listovima već pomalo zaboravljenu pjesmu iz njihova staroga kraja, uljepšavajući život stanovncima Grada, mjesta u kojem se susreće cijeli svijet, svojim običajima i svojim vrijednostima, svojim sjećanjima i svojim razmišljanjima o sadašnjem životu ali i o budućnosti.

Pišući o Trostmannovom slikarstvu, stekao sam dojam kako je Grad kao česti motiv  prikaz ljudskog života kroz duga i složena razdoblja dok su florealni motivi život sam.

Naravno, na svim Trostmannovim slikama živi i more, mirno, uspavano, u raznim bojama, kakav je odsjaj sunčanih zraka i često se baš flora ogleda u moru, ne slučajno.

Miroslav Pelikan/Foto: press