Nakladnik V.B.Z. objavio je knjigu “Ne plači, dušo” Borivoja Radakovića, zbirku priča o ludilu svakidašnjeg tavorenja iz pera oporog i pronicljivog promatrača svijeta.
Kako se ističe nakladnik, nakon nagrađenog romana “Hoćemo li sutra u kino”, Borivoj Radaković vratio se pričama.
Knjiga “Ne plači, dušo” sadrži deset priča i jedan poetsko-prozni fragment – koji funkcionira kao svojevrsni epilog – o našem svakidašnjem, običnom ludilu, što ponekad doseže strašne proporcije i posljedice.
To su priče o nerazumijevanju i komunikacijskim šumovima koji premrežuju naše živote, o žudnjama, strahovima i strastima, koje iskrivljuju naše karaktere, o pokušajima da se pronađe smisao i neka vrsta užitka u svakidašnjem tavorenju. Konkretnije, to su priče o nasilnicima u tramvajima, na ulicama i u domovima, o jednom piscu posmrtnih govora, ljubavi starije žene i mlađeg muškarca, o usamljenicima, muškim i ženskim, o starosti, demenciji i smrti, o jednom voajeru i jednom promatraču svijeta…
U priči “Pogled s druge strane prozora” slijedimo voajera koji skrivenim stazama obilazi Dubravu i viri u sobe njenih stanovnika, opsesivno ih vrebajući i uhodeći. U drugoj, nazvanoj “Promatrač svijeta”, ponovo je u središtu svojevrsni voajerizam, ali druge vrste, pratimo sredovječnog muškarca koji kroz staklenu stijenku kafića promatra svijet i ljude, život koji prolazi kraj njega.
“Zapravo nam se čini da su sve priče u ovoj knjizi djelo jednog takvog promatrača svijeta. On je opor i pronicljiv, pomalo i opsesivan, kao onaj voajer iz Dubrave, ali i mekši nego i u jednoj dosadašnjoj knjizi ovog autora, umorni mudrac koji na ljude i svijet gleda s blagošću premda je svjestan svih njegovih zamki i okrutnosti”, stoji u najavi.
“Ne plači, dušo” neobična je knjiga, prepuna humora i groteske, bolesti i vitalizma, ali i kritike naše suvremenosti.
“Radnja se zbiva u Zagrebu, pomalo sivom i umornom, a Boro Radaković se i u ovom tekstu potvrđuje kao jedan od njegovih najboljih poznavatelja – kako grada tako i jezika kojim se služe njegovi stanovnici”, poručuju iz V.B.Z.-a.
Borivoj Radaković (1951.) objavio je romane “Sjaj epohe” (1990.), “Virusi” (2005.), “Što će biti s nama” (2015.) i “Hoćemo li sutra u kino” (2018., Nagrada Janko Polić Kamov), pripovijetke “Ne, to nisam ja” (1999.) i “Porno” (2002.), te knjigu eseja “Sredina naprijed” (2003.). Napisao je uspješno izvedene drame, poput “Dobro došli u plavi pakao” (1994.), “Miss nebodera za miss svijeta” (1998.), “Breza” (2010.), “Kaj sad?” (2002.), “Amateri” (2010.), “Grupa” (2013.), “Dobitnik” (2015.). Objavio je antologiju lezbijske poezije “Dvije” (1994.), s Mattom Thorneom i Tonyjem Whiteom uredio je zbirku priča suvremenih britanskih i hrvatskih prozaika “Croatian Nights” te s Arsenom Oremovićem zbirku priča o rock and rollu “Zvučni zid” (2009.).
Hina/Foto:pxll
Postoje ljudi koji osvajaju Mjesec. I postoje oni drugi — koji ga nikada nisu dotaknuli,…
Mostovac Miro Bulj osvrnuo se na jučerašnji doček brončanih rukometaša na Trgu bana Josipa Jelačića…
Iako je mnoštvo puta objavljeno da Marko Perković Thompson nikad nije naplaćivao nastupe na dočeku…
Komentiraj