Knjigu priča televizijskoga redatelja Željka Musića Čile “Posljednja oaza slobodnih ljudi“, u kojoj piše o djetinjstvu, odrastanju i mladenaštvu, objavio je ogranak Matice hrvatske u Tomislavgradu.
Zbirka “Posljednja oaza slobodnih ljudi” (167 str.) sastavljena je od 19 priča koje raosovski i na tragu pripovijedanja Petra Miloša mikrosvijet jedne lokalne zajednice uzdižu do univerzalni pitanja.
U zbirci su objavljene priče: Brišnički sabor, Tapija, Sezonsko kupanje, Prvi kolači, Gačića soja s bezbroj funkcija, Kako su nas mlatili ko volove, S babom Gospi na zavit, Invazija na Englesku, Osvajanje Londona, Sve što je lipo prekratko traje i nikad se više ne ponovi!
Razbibriga, Jedna kratka bukovička i stipanjička priča, Kako sam posto Purger, Moja najveća noćna mora, Ćelo i zamlata, Mate i Iva, Svatovi, Vječno gladni te Mačak i kamen. Radi lakšeg čitanja na kraju je, kao prilog, objavljen i Mali rječnik duvanjskih riječi i frazema.
Recenzentica knjige Marijana Togonal ističe kako je kroz Musićeve priče, uranjajući u dijelove života nemoguće ne primijetiti lakoću kojom autor rekonstruira dijelove života palih konstruira u odabranim i zaokruženim tematskim cjelinama.
Ocjenjuje kako mu rečenice teku prirodno i spontano, bez naprezanja, bez iritantnih sintaktičkih kvrgavosti i grbavosti koje nas tjeraju da knjigu zatvaramo i odlažemo sa strane prije nego saznajemo kraj.
Musić nas uvodi u svijet svoga djetinjstva, odrastanja, mladenaštva, supružništva u maniri vještog i prekaljenog pisca, na idiomu svoga odrastanja, koji priče čini toplima i „našima” bez obzira na to što Musićev idiom nije ujedno i naš, napominje Togonal i dodaje kako mu taj idiom daje posebnu dozu originalnosti, bliskosti, životnosti i autohtonosti.
Musićeve se priče, naglašava, čitaju u jednom dahu, izmamljuju osmijeh na lice i bude nostalgiju osobito u svima onima koji su i sami dijelom živjeli životom koji nam autor otkriva.
Mlađe čitatelje, dodaje recenzentica, autor uvlači u svijet kakvim se nekad živjelo, a koji je nepovratno prošao te koji još samo živi u mislima i sjećanjima njihovih protagonista te u ponekim književnim djelima.
Upravo u dijelovima knjige, ističe profesorica Togonal, u kojima opisuje običaje svoga kraja Musić se predstavio i kao vješt etnograf, što knjizi daje dodanu vrijednost.
Smatra kako Musićeva knjiga priča “Posljednja oaza slobodnih ljudi” pokazuje da autor riječima barata vješto i suvereno, upravo onako kako to radi kamerom u svome redateljskom poslu.
Željko Musić rođen je 1967. u Brišniku kod Tomislavgrada. Akademiju dramskih umjetnosti završio je u Kanadi. Kao redatelj radi Hrvatskoj televiziji.
Hina/Foto:Facebook
Na putu iz Vukovara prema Zagrebu na mobitel mi iskoči naslovna izjava Emila Tedeschija iz…
Predsjednik Domovinskog pokreta Ivan Penava rekao je kako je identifikacija četvorice branitelja, među kojima je…
Prema najnovijoj procjeni američkih obavještajnih službi, ruski predsjednik Vladimir Putin odlučniji je no ikad nastaviti…
Komentiraj