Smije li katolik biti za slobodno tržište?

Već me nekoliko ljudi danas zaskočilo s pitanjima vezanim za nedavne izjave kardinala Maradiage, inače jednog od glavnih savjetnika pape Franje, koje je dao na konferenciji znakovitog naslova “Erroneous Autonomy: The Catholic Case Against Libertarianism”. Nisam se mislio posebno baviti ovim pitanjem, ali budući da vidim da su mnogi ljudi zbunjeni ovim i sličnim izjavama, ipak ću komentirati. Prije svega, treba razlikovati izjave crkvenog učiteljstva (magisterium) koje su za katolike obvezujuće, od osobnih mišljenja visokih crkvenih dužnosnika. Ukratko, crkveno učiteljstvo sačinjavaju oficijelni dokumenti Crkve koje se tiču vjere i morala, a koje je odobrio papa. To mogu biti papinske enciklike ili bule, kao i zaključci ekumenskih sabora koji na sebi imaju papin potpis. Sve druge izjave crkvenih dužnosnika – bilo da je riječ o neslužbenim obraćanjima ili pak o službenim dokumentima koji se ne bave pitanjima vjere i morala – treba držati osobnim mišljenjima onih koji ih izriču. S njima se nismo dužni složiti, pa makar taj visoki izvor bio i sam Sveti Otac. That being said, pogledajmo što je kardinal Maradiaga točno izjavio. Dok ne iziđe prijevod na hrvatski (ako uopće iziđe), komentirat ću tekst na engleskom. “This economy kills,” said Cardinal Oscar Rodriguez Maradiaga, quoting Francis frequently in a speech delivered at a conference on Catholicism and libertarianism held a few blocks from the U.S. Capitol. Ovdje uopće nije jasno na koju ekonomiju kard. Maradiaga misli. Budući da je riječ o citatu pape Franje, trebalo bi pogledati kontekst. Moguće je da je papa mislio na ekonomsko uređenje koje je trenutno na snazi u njegovoj rodnoj Argentini. U tom slučaju se slažem s rečenim. The pope, Maradiaga said, grew up in Argentina and “has a profound knowledge of the life of the poor.” That is why, he said, Francis continues to insist that “the elimination of the structural causes for poverty is a matter of urgency that can no longer be postponed.” Slažem se. Siromaštvo je veliki svjetski problem i uklanjanje strukturarnih uzroka siromaštva trebao bi biti jedan od svjetskih prioriteta. I upravo zato sam i pokrenuo ovaj blog, jer smatram da su državni intervencionizam, centralno planiranje i općenito welfare state glavni uzroci siromaštva u svijetu. “The hungry or sick child of the poor cannot wait,” the cardinal said. Točno! I zato pod hitno treba odustati od socijalističkih tlapnji i omogućiti slobodno tržište, u kojem će svi – a ponajprije najsiromašniji – dobiti svoju priliku. Maradiaga, who heads a kitchen cabinet of eight cardinals from around the world that Francis established to advise him shortly after his election last year, also argued that personal charity was insufficient to solve global problems. E sad smo već na skliskom terenu. Kardinal tvrdi da nije dovoljno da ljudi slobodno daruju svoj novac siromašnima, već da ih država na to treba prisiliti. Ne slažem se s time, naprotiv. Mislim da bi siromasi dobili više pomoći kada bi ljudi počeli osjećati osobnu odgovornost da im pomognu. Kada je država glavna pomagačica, onda dolazi do difuzije odgovornosti i na kraju potrebiti dobiju manje. To pokazuje i tzv. World Giving Index, o čemu sam pisao ovdje: (Ne)kultura doniranja. “Solidarity is more than a few sporadic acts of generosity,” he said. Ali ako darivanje nije slobodno, o kakvoj onda solidarnosti mi pričamo? Instead, he said, solidarity with the poor, as envisioned by Catholic social teaching, calls for “dealing with the structural causes of poverty and injustice.” The cardinal stressed that the church “by no means despises the rich,” and he said Francis “is also not against the efforts of business to increase the goods of the earth.” OK, drago mi je da smo barem tu načisto. “The basic condition, however, is that it serves the common good,” he said. I tu se slažem. Ali pitanje je kako služiti općem dobru? Ja smatram da ništa ne služi općem dobru toliko učinkovito koliko slobodno tržište, kako je to opisao Adam Smith i kako se nebrojeno puta pokazalo u praksi. Trickle-down economics, he said, is “a deception,” and he declared that the “invisible hand” of the free market — the famous theory advanced by the 18th-century philosopher Adam Smith — was instead being used as a cruel trick to exploit the poor. Ovo je jako smiona tvrdnja, a uz to i netočna. Upravo suprotno, nebrojeni primjeri iz svijeta pokazali su nam da su ekonomije utemeljana na Smithovim načelima najbolje u izlasku iz siromaštva i podizanju životnog standarda svih građana, uključujući i ekonomski najslabije. Maradiaga at one point brushed aside the fierce criticism that many conservatives have leveled at Francis by noting that “many of these libertarianists do not read the social doctrine of the church.” Bespotrebno podcjenjivanje. Uvjeren sam da je većina katoličkih intelektualaca koji zastupaju načela slobodnog tržišta itekako dobro upoznata sa socijalnom naukom Crkve. Evo, i ja sam nadahnuće za ovaj blog našao u Kompendiju socijalnog nauka Crkve. A na nedavno održanom Kulfestu održao sam i javno izlaganje o kompatibilnosti socijalnog nauka Crkve sa idejama slobodnog tržišta i ograničene državne vlasti (limited government). Uostalom, može se pokazati da temelje Austrijske ekomoske škole valja potražiti upravo u kršćanskoj skolastičkoj filozofiji. “But now they are trembling before the book of Piketty,” he said with a laugh, referring to the controversial best-seller on the wealth gap by the French economist Thomas Piketty. “At least it is making them think,” he added. Ne znam tko to drhti pred Pikettyjem, pogotovo nakon svih kritika na račun metodologije i obrade podataka koju je koristio da izvuče svoje zaključke. (1, 2, 3, 4, 5, …) Ali dobro, malo humora nikada ne škodi. Kao zaključak mogu samo ponoviti da se u osnovi slažem s kardinalom Maradiagom oko toga da je siromaštvo velik i ozbiljan problem te da je ključno što prije pristupiti rješenju tog problema. Ono oko čega se ne slažemo je način na koji to treba učiniti. Dok kard. Maradiaga smatra da je najbolji način da se pomogne siromasima država socijalne pomoći koja će im dati ribu, ja držim da je najbolji način da im se pomogne država slobodnog natjecateljskog tržišta koja će ih naučiti pecati. (KATKAPITAL, lipanj 2014.)

Smije li katolik biti za slobodno tržište?

Komentiraj

Najnovije

Zvonimir Hodak: Rijeke pravde postale su potočić, a Most je odletio u zrak

Silvijo Čabraja: Mogli smo unakaziti Rijeku

HGK: Rastu investicije u vinarstvu, ali treba urediti tržište i pojačati promociju

Smije li katolik biti za slobodno tržište?

Komentiraj

Vezane vijesti

Najnovije

Zvonimir Hodak: Rijeke pravde postale su potočić, a Most je odletio u zrak

Silvijo Čabraja: Mogli smo unakaziti Rijeku

HGK: Rastu investicije u vinarstvu, ali treba urediti tržište i pojačati promociju