Đapić: Svaki grad u Hrvatskoj treba imati Trg srpske agresije i hrvatske pobjede

Mi, baštinici državotvorne i pobjedničke politike Franje Tuđmana smo se pod višegodišnjim sustavnim kombiniranim unutarnjim i međunarodnim pritiscima nesvjesno povukli na neku vrstu izvaninstitucionalnih rezervnih položaja isključivo reagirajući i pokušavajući dokazati poraženim vojno-političkim snagama da smo devedesetih godina bili, prvo žrtve srpske agresije, zatim pobjednici nad agresorom.

Što god se više javnim i neorganiziranim i izvaninstitucionalnim načinom trudimo uvjeriti nezanemarive i sve beskrupuloznije antifa-srpske i lijevo-globalističke strukture da je netočno to što oni zastupaju, te uvjeriti golemi broj hrvatskih ljudi u našu ispravnost i istinitost naših stavova, ispadamo sve nemoćniji i neuspješniji.

Jer, zastupnike teza o izjednačenoj krivnji, promotore tzv. srpskog stradanja i hrvatskog zločinstva do genocidnosti Oluje nemamo uopće potrebe uvjeravati da lažu. To itekako znaju, a svojim sustavnim lažima i osvajanjem institucionalnih pozicija stalno nas prisiljavaju na defanzivu i ustupke.

S druge strane, naš narod zna istinu, nepotrebno ga je uvjeravati u to što zna, a isto se odnosi i na jugoslavenski komunizam i na oslobodilački rat od srpske agresije. Od nas hrvatskih državotvornih političara hrvatski narod očekuje državnu i političku, te simboličku potvrdu te istine i tih istina.
Ne priču, ne dokazivanja, nego dijela i to odmah i u svakoj prigodi.

Iako imamo i golemu pretežitost nacionalne memorije, povijesne činjenice, iako imamo međunarodne političko-pravne odluke, iako imamo neoborivu dokumentaciju i političke odluke, počevši od ustavnih uporišta, dopuštamo da se sve snažnije nameće, prvo, model i instrumenti relativizacije tih povijesnih događaja, drugo agresivna legalizacija iskrivljenih, manipulativnih i lažnih reinterpretacija, treće stalno povlačenje i javno-politički senzibilitet prema agresorima i političkim protagonistima, koji se ničim ne odriču afirmacije antihrvatskih programa i simbola, kako bi na javnoj poziciji na taj način održavali privid nekakve pomirljivosti dobra i zla.

Ne ide to tako, jer takvim ponašanjem razbaštinjujemo politiku obnove države i pobjede, stvaramo ružne kompromise, u stvari srljamo u poraze, koji će bez jasnog i čvrstog praktičnog odgovora u jednom trenutku poprimiti i formu nacionalne ugroze.

Zbog svega navedenog jučer sam kao županijski vijećnik pokrenuo inicijativu za koju se nadam da će biti usvojena ne samo u Osječko-baranjskoj županiji, nego vjerujem kako će i diljem Hrvatske, političke stranke u svojim gradovima, općinama i županijama promicati ovu inicijativu.

Naime, mi u Osijeku i Osječko-baranjskoj županiji s punim povijesnim pravom baštinimo status “nepokorenog Grada”. Ta sintagma je postala prepoznata u Hrvatskoj, svatko zna na koga i na što se misli.

Više od ikoga u zemlji smo participirali u osnutku državotvornog pokreta, dali smo golemi doprinos obrani Hrvatske od agresije, oduvijek je ovdje prevladavala državotvorna svijest.

Mi baštinimo jedinicu trojedine Kraljevine, mi smo kulturni, identitetski i politički povijesni grad, središte hrvatskog naroda i naše političke odluke, naša izražena samosvijest mora biti dostojna te razine.

S obzirom na to da u Hrvatskoj gotovo nema, ako uopće ima ulica i trgova koji potvrđuju i ukazuju na našu samosvijest, nema ulica i trgova žrtava srpske agresije, ulica i trgova hrvatske pobjede 1995., predložio sam: da županijska skupština na sljedećoj svojoj sjednici sukladno poslovniku i statutu županije usvoji prijedlog deklaracije ili zaključka kojim bi se predložilo svim općinama i gradovima Osječko-baranjske županije da na isti način proglase ulice ili trgove žrtava srpske agresije i hrvatske pobjede.

Ovi prijedlozi jednostavno i lako mogu se primijeniti na području cijele Republike Hrvatske. Pozivam političke stranke i pojedince koji participiraju u jedinicama lokalne uprave i samouprave: Krenite ovim primjerom.

Tako će povijesna istina i nacionalna memorija postati naša politička činjenica, mi potvrditi državotvornu riješenost i odlučnost i tako ćemo poslati poruku cijelom hrvatskom narodu da je Hrvatska vječna država pobjedničkog hrvatskog naroda.

Dužnost nam je i misija ohrabriti Hrvatsku.

Anto Đapić