Gdje je dokumentacija Fantazija projekta? U ‘Bankomatu’ su svi oslobođeni, a originali još nisu vraćeni

Širi dalje

Je li dokumentacija zagubljena, premještena, nepotpuna, skrivena ili se jednostavno nezakonito i dalje zadržava? Slaven Čolak i društva Fantazija ponovno traže odgovor od USKOK-a, DORH-a i Županijskog suda u Zagrebu: gdje se danas nalazi dokumentacija privremeno oduzeta još 18. veljače 2010. godine i tko je odgovoran za njezin povrat?

Šesnaest godina nakon što su tijekom istrage u predmetu poznatom kao „HPB Bankomat“ USKOK, MUP i PNUSKOK privremeno oduzeli opsežnu originalnu dokumentaciju povezanu sa Slavenom Čolakom, društvima Fantazija projekt d.o.o., Fantazija vodeni park d.o.o. i dr. te projektom Fantasyland Šmidhen u Samoboru, postavlja se pitanje na koje nadležne institucije moraju dati jasan i nedvosmislen odgovor:

Kazneni postupak je završen. Donesena je oslobađajuća presuda. Prošlo je više od godinu dana od njezina donošenja. Za povrat dokumentacije podneseno je više zahtjeva.

Ali dokumentacija, prema posljednjem podnesku Slavena Čolaka i društava Fantazija od 14. kolovoza 2026. godine, još uvijek nije vraćena.

GDJE JE TA DOKUMENTACIJA DANAS?

Prema tom podnesku, dokumentacija je oduzeta još 18. veljače 2010. godine, tijekom istrage i uhićenja Slavena Čolaka u predmetima USKOK-a K-US-148/09 i IS-US-18/09, a odnosila se na projekt Fantasyland Šmidhen te poslovanje društava Fantazija projekt, Fantazija vodeni park, Fantazija hoteli i Fantazija zabavni park.

PRIVREMENO ODUZETO 2010. — ZAŠTO NIJE VRAĆENO 2026.?

Ključna riječ je — privremeno. Dokumentacija je oduzeta u okviru kaznenog postupka radi potreba istrage i dokazivanja. Međutim, kada kazneni postupak pravomoćno završi, pogotovo oslobađajućom presudom, postavlja se temeljno pitanje pravne države:

Na temelju čega se originalna dokumentacija građana i trgovačkih društava nakon toga nastavlja zadržavati?

Slaven Čolak i društva Fantazija prvi su zahtjev za njezin povrat uputili USKOK-u 9. listopada 2025. godine. Kako dokumentacija nije vraćena, novi zahtjev upućen je 12. studenoga 2025. godine. Povrat je ponovno zatražen 27. svibnja 2026. A zatim ponovno i podneskom od 14. kolovoza 2026. godine.

Nakon tolikog broja zahtjeva više se ne može raditi samo o administrativnom pitanju.

Radi se o pitanju odgovornosti za tuđu originalnu dokumentaciju koju je država privremeno oduzela i koju je dužna čuvati, evidentirati i, kada prestanu zakonske pretpostavke za njezino zadržavanje, vratiti ovlaštenim osobama.

JE LI DOKUMENTACIJA UOPĆE JOŠ U CIJELOSTI SAČUVANA?

Upravo zbog proteka vremena i činjenice da dokumentacija nije vraćena ni nakon više opetovanih zahtjeva sada se legitimno otvara niz ozbiljnih pitanja. Postoji li sva dokumentacija koja je oduzeta 18. veljače 2010. godine još uvijek u cijelosti?

Nalazi li se fizički kod USKOK-a, PNUSKOK-a, Županijskog suda u Zagrebu ili na nekoj četvrtoj lokaciji? Je li dokumentacija tijekom proteklih 16 godina premještana iz jednog spisa ili institucije u drugu? Postoji li potpuna evidencija o svakom dokumentu koji je oduzet?

Može li se danas dokumentacija izravno povezati s potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta iz 2010. godine?

I ono najvažnije: AKO JE DOKUMENTACIJA SAČUVANA — ZAŠTO NIJE VRAĆENA? A AKO NIJE — ŠTO SE S NJOM DOGODILO?

To su pitanja koja se više ne mogu zaobići.

Postoje samo dvije osnovne mogućnosti: ili se dokumentacija nalazi kod nadležnih tijela i može se vratiti, ili postoji problem zbog kojeg ona nije vraćena.

Ako postoji problem, javnost i vlasnici dokumentacije imaju pravo znati kakav.

JE LI ZAGUBLJENA?

Ako dio dokumentacije više nije moguće pronaći, mora se utvrditi kada je nestao, gdje je posljednji put evidentiran i tko je bio odgovoran za njegovo čuvanje.

JE LI PREMJEŠTENA?

Ako je dokumentacija nakon završetka istrage ili tijekom dugogodišnjeg kaznenog postupka premještana između USKOK-a, PNUSKOK-a, Državnog odvjetništva i Županijskog suda, mora postojati jasan trag o tome gdje se svaki njezin dio danas nalazi.

JE LI I DALJE U SPISU?

Ako se dokumentacija još uvijek nalazi u sudskom ili državnoodvjetničkom spisu, tada treba odgovoriti zbog čega se originali nakon pravomoćnog završetka postupka ne izdvajaju i ne vraćaju vlasnicima.

ILI SE JEDNOSTAVNO NASTAVLJA ZADRŽAVATI BEZ ODGOVARAJUĆE PRAVNE OSNOVE?

Ako više ne postoji procesna ili druga zakonom propisana potreba za njezinim zadržavanjem, tada se otvara pitanje predstavlja li njezino daljnje držanje nedopušteno raspolaganje dokumentacijom koja nikada nije postala vlasništvo države.

DOKUMENTACIJA NIJE VLASNIŠTVO USKOK-a

Činjenica da je državno tijelo neki predmet ili dokument privremeno oduzelo radi provođenja kaznenog postupka ne znači da je time postalo njegov vlasnik.

Institucije dokumentaciju mogu držati samo u okviru zakonskih ovlasti i za svrhu zbog koje je oduzeta. Upravo zbog toga slučaj Fantazija projekta otvara ozbiljno pitanje granica državne vlasti. Može li se nešto što je oduzeto „privremeno“ u praksi držati 16 godina, a zatim nastaviti zadržavati i nakon pravomoćnog završetka postupka?

Ako može — temeljem koje odluke i kojeg zakona? Ako ne može — tko odgovara zbog toga što dokumentacija još nije vraćena?

ODUZELI SU KLJUČNU DOKUMENTACIJU PROJEKTA FANTASYLAND ŠMIDHEN

Posebnu težinu cijelom slučaju daje sadržaj same dokumentacije. Prema zahtjevu za povrat, nije riječ o nekoliko nevažnih papira.

Oduzeta je dokumentacija povezana s projektom Fantasyland Šmidhen, uključujući dokumentaciju koja se odnosila na ugovor o osnivanju prava građenja između Hrvatskog fonda za privatizaciju i Fantazija projekta iz 2007. godine, nekretnine na području Šmidhena, zasnivanje založnog prava u korist Hrvatske poštanske banke, kredit HPB-a u iznosu od 33,6 milijuna kuna, povećanje temeljnog kapitala Fantazija projekta, unos nekretnine u temeljni kapital, parcelacijski elaborat vodenog parka, revizorsko izvješće Refinal o ispunjenju ugovornih obveza Fantazija projekta, itd.

Radi se, dakle, o dokumentaciji potencijalno iznimno važnoj za dokazivanje vlasničkih, ugovornih, financijskih i drugih pravnih odnosa vezanih uz projekt.

Upravo zbog toga njezino dugogodišnje zadržavanje nije samo tehničko pitanje arhiviranja jednog završenog kaznenog predmeta.

To može imati vrlo konkretne posljedice za pravne osobe i fizičke osobe kojima dokumentacija pripada.

DRŽAVA JE DOKUMENTACIJU PREUZELA — DRŽAVA MORA OBJASNITI GDJE JE

Kada policija, USKOK ili neko drugo državno tijelo od građanina ili trgovačkog društva preuzme originalnu dokumentaciju, odgovornost za njezino čuvanje prelazi na instituciju koja ju je preuzela.

Od tog trenutka vlasnik više nema fizičku kontrolu nad vlastitim dokumentima. Zato odgovornost države mora biti još veća.

Država mora moći pokazati: što je oduzeto, kada je oduzeto, gdje je pohranjeno, tko je dokumentacijom raspolagao, je li dokumentacija premještana, gdje se danas nalazi, te u kakvom se stanju vraća vlasniku.

Ako to nije moguće utvrditi, problem postaje znatno ozbiljniji od samog kašnjenja u povratu.

ODGOVOR MORAJU DATI INSTITUCIJE

U ovom trenutku iz raspoloživog podneska nije moguće utvrditi nalazi li se cjelokupna dokumentacija oduzeta još 2010. godine i dalje kod nadležnih institucija, je li tijekom proteklih 16 godina premještana između USKOK-a, PNUSKOK-a, DORH-a i Županijskog suda u Zagrebu, je li dio dokumentacije izdvojen iz spisa, zagubljen ili na drugi način više nije dostupan u izvornom i cjelovitom obliku.

Upravo je to jedan od ključnih problema.

Nakon 16 godina vlasnici ne bi smjeli nagađati gdje se nalazi njihova originalna dokumentacija, postoji li ona još uvijek u cijelosti i raspolažu li nadležne institucije uopće svim dokumentima koji su im 18. veljače 2010. godine privremeno oduzeti. To moraju znati nadležne institucije.

Ako se dokumentacija tijekom godina premještala iz jednog spisa u drugi, dostavljala između različitih državnih tijela, izdvajala radi vještačenja ili drugih procesnih radnji, morala bi postojati jasna i provjerljiva evidencija o tome gdje se svaki pojedini dokument danas nalazi i tko je za njega odgovoran.

Posebno se mora otkloniti i mogućnost da dokumentacija više nije sačuvana u cjelovitom obliku, odnosno da pojedini originali nedostaju, da su zagubljeni tijekom premještanja i višegodišnjeg vođenja postupka ili da institucija kojoj je upućen zahtjev za povrat više fizički ne raspolaže cjelokupnom dokumentacijom koja je prvotno oduzeta.

Ako je upravo to razlog zbog kojeg se dokumentacija ni nakon opetovanih zahtjeva ne vraća, onda se radi o okolnosti koja je znatno ozbiljnija od običnog administrativnog kašnjenja.

U tom bi slučaju trebalo utvrditi: koja dokumentacija nedostaje, kada je posljednji put evidentirana, koja ju je institucija ili osoba posljednja imala u posjedu, na koji je način prestala biti dostupna, te tko snosi odgovornost za eventualni gubitak, nestanak ili nepotpunost privremeno oduzete dokumentacije.

A nakon opetovanih zahtjeva za povrat nadležne institucije morale bi biti sposobne bez odgode dati vrlo konkretne odgovore.

Ako pak neki dokumenti nedostaju ili nadležna tijela više ne raspolažu njima, tada to također mora biti jasno utvrđeno i obrazloženo.

Sve drugo, osobito nakon 16 godina i višekratno podnesenih zahtjeva za povrat, otvara opravdanu sumnju ne samo u pravilnost postupanja s dokumentacijom nego i u način na koji je ona čuvana, evidentirana i kako se njome raspolagalo tijekom svih tih godina.

OSLOBAĐAJUĆA PRESUDA DONESENA — DOKUMENTACIJA OSTALA U DRŽAVNIM RUKAMA

U podnesku se izričito navodi da se povrat traži slijedom pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu u predmetu K-US-10/13, kojom su svi optuženi oslobođeni optužbi, te se traži povrat cjelokupne dokumentacije oduzete na temelju potvrda PNUSKOK-a od 18. veljače 2010. godine.

Time se cijela stvar svodi na vrlo jednostavno pitanje.Ako je kazneni predmet završen i nema više potrebe da se dokumentacija koristi kao dokaz:

ZAŠTO NIJE VRAĆENA?

- Ako je problem samo proceduralne prirode, institucije ga mogu riješiti.
- Ako je dokumentacija negdje pohranjena, mogu navesti gdje se nalazi.
- Ako je dio dokumentacije zagubljen, netko za to mora odgovarati.
- Ako je uništena, mora postojati odluka, evidencija i pravna osnova.
- Ako je netko dokumentaciju izdvojio iz spisa, mora postojati trag tko, kada i zbog čega.
- A ako se dokumentacija jednostavno nastavlja držati bez zakonitog razloga, tada treba ispitati predstavlja li takvo postupanje nezakonito raspolaganje tuđom dokumentacijom.

ČOLAK: NEKA KAŽU GDJE SU ORIGINALI

Nakon 16 godina od oduzimanja i više zahtjeva za povrat više nije dovoljno administrativno prebacivanje odgovornosti između institucija.

Potrebno je utvrditi činjenice. Gdje je dokumentacija? Je li potpuna? Je li nešto izgubljeno? Je li nešto izdvojeno? Tko ju je posljednji zadužio? Tko je odgovoran za njezino čuvanje?

I zašto do danas nije vraćena vlasnicima?

Jer institucija koja je građaninu ili društvu privremeno oduzela originalnu dokumentaciju ne može se ponašati kao da pitanje njezina povrata više nije njezina odgovornost.

„PRIVREMENO“ NE MOŽE ZNAČITI „ZAUVIJEK“

Ovaj slučaj zato više nije samo pitanje jednog završenog kaznenog postupka.

To je pitanje pravne sigurnosti svakog građanina i svakog poduzetnika kojem država tijekom nekog postupka privremeno oduzme dokumente, predmete ili drugu imovinu.

- Ako država nešto oduzme, država za to mora odgovarati.
- Ako predmet više nije potreban, mora ga vratiti.
- Ako ga ne može vratiti, mora objasniti zašto.
- A ako ga više nema, mora se utvrditi što se dogodilo, kada se dogodilo i tko je za to odgovoran.

Zato bi USKOK, DORH i Županijski sud u Zagrebu trebali konačno odgovoriti na pitanje koje nakon 16 godina više nije moguće ignorirati:

GDJE JE ORIGINALNA DOKUMENTACIJA FANTASYLANDA?

Je li zagubljena, skrivena, premještena ili se nezakonito zadržava ? I tko za to odgovara?

Podnesak Slavena Čolaka, Fantazija projekt d.o.o., Fantazija vodeni park d.o.o. i dr. od 14. kolovoza 2026. upućen USKOK-u, DORH-u i Županijskom sudu u Zagrebu

Predmet: Opetovani zahtjev za povrat dokumentacije oduzete dana 18.02.2010. tijekom istrage i uhićenja Slavena Čolaka u predmetu USKOK-a br. K-US-148/09, IS-US-18/09 tzv. „HPB Bankomat“

Pogledajte video zapise sa završne riječi Slavena Čolaka u predmetu tzv. „HPB Bankomat: