Čolak o blokadi spora od 463 mil. eura: “To nije suđenje, to je organizirani kriminal u pravosuđu”

Slaven Čolak tvrdi: Pet sudaca i zamjenica državnog odvjetnika međusobno povezanim postupanjem blokirali su meritornu u odluku  o odštetnom zahtjevu od   352,9 milijuna eura. “Ovo nije pravni manevar, nego organizirano institucionalno protupravno postupanje “

“Ovdje nije riječ o pravno dopuštenom manevriranju”, navodi Čolak.

Manevar može biti zakonit. Ono što je opisano u zahtjevu za mirno rješenje spora, podnesenom protiv Republike Hrvatske dana 17. kolovoza 2026., kvalificira se potpuno drukčije — kao organizirano, svjesno, međusobno povezano i protupravno institucionalno postupanje kojim je Slavenu Čolaku onemogućeno ostvarivanje prava na pristup sudu i meritorno odlučivanje o odštetnom zahtjevu vrijednom 352.923.886,82 EUR, uz pripadajuće kamate, te mu je nezakonitim i nepravilnim radom sudova, uređujućih sudaca i Nataše Lefort, zamjenice općinskog državnog odvjetnika u Zagrebu, onemogućena naplata naknade štete i prouzročena šteta koja na dan 17. kolovoza 2026. iznosi 463.188.219,97 EUR.

Zahtjev za mirno rješenje spora dostavljen je Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu i glavnom državnom odvjetniku Ivanu Turudiću, a u središtu zahtjeva nalaze se postupanja pet sudaca i zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Zagrebu,

Čolak tvrdi da ne njihovo postupanje ne predstavljaju izolirane pogreške, različita pravna mišljenja niti slučajni splet procesnih okolnosti, nego jedinstven i međusobno povezan slijed nezakonitih radnji koji je proizveo isti konačni rezultat: odbačene su obje tužbe protiv Republike Hrvatske, a da nijedan sud nikada nije meritorno odlučio o zahtjevu vrijednom stotine milijuna eura čime je Slavenu Čolaku prouzročena šteta koja na dan 17. kolovoza 2026. iznosi 463.188.219,97 EUR.

Isti obrazac nezakonitog, međusobno povezanog i koordiniranog postupanja ponavlja se i u drugim predmetima u kojima su, s jedne strane, stranke Slaven Čolak, društvo Fantazija projekt d.o.o. i druga povezana društva, a s druge strane Republika Hrvatska i pravne osobe čiji je osnivač ili vlasnik Republika Hrvatska, kako u postupcima pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, tako i pred općinskim sudovima u Zagrebu.

Predmeti se dodjeljuju unaprijed određenim sucima i sudskim vijećima bez poštivanja zakonom propisane automatske nasumične dodjele predmeta između svih sudaca, odnosno svih sudskih vijeća zaduženih za pojedinu vrstu predmeta prema godišnjem rasporedu poslova, već se različitim procesnim i administrativnim postupanjima usmjeravaju unaprijed određenim sucima i sudskim vijećima. Nakon toga se daljnjim nezakonitim i nepravilnim postupanjem tužiteljima i njihovim zakonskim zastupnicima onemogućuje potpuno ostvarivanje procesnih prava, uključujući pravo da se pred sudom očituju o navodima i dokazima suprotne strane te da budu neposredno saslušani.

U dosadašnjem tijeku postupaka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, Općinskim građanskim sudom u Zagrebu i Općinskim sudom u Novom Zagrebu Slavenu Čolaku, kao tužitelju odnosno zakonskom zastupniku tužitelja Fantazija projekt d.o.o. i drugih povezanih društava, nije omogućeno saslušanje pred sudom, čime se krše temeljna procesna prava stranaka zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, zbog čega su tako donesene odluke protivne zakonu i ne predstavljaju meritorne sudske odluke utemeljene na zakonitom i pravilnom radu suda, već odluke bez valjanog pravnog uporišta i pravnih učinaka, što će u konačnici proizvesti dodatne i još teže pravne i financijske posljedice za Republiku Hrvatsku, navodi, između ostalog, Slaven Čolak.

Kako doznajemo, za nadležne europske instance već je pripremljen i cjelovit prikaz svih zlouporaba, nezakonitosti i nepravilnosti u radu hrvatskih sudova i državnog odvjetništva kada je u pitanju postupanje u predmetima u kojima su stranke u postupku, s jedne strane, Slaven Čolak i društva Fantazija projekt d.o.o., Fantazija vodeni park d.o.o., Fantazija zabavni park d.o.o., Fantazija hoteli d.o.o. te Sanja Čolak (supruga Slavena Čolaka), a s druge strane Republika Hrvatska te pravne osobe čiji je osnivač i vlasnik RH (Hrvatski fond za privatizaciju, Agencija za upravljanje državnom imovinom, Centar za restrukturiranje i prodaju kao pravni sljednik HFP-a i AUDIO-a, Hrvatska poštanska banka d.d.) – predmeti TSZG posl. br. P-2617/2013, P-1364/2021, P-899/2021, …; predmeti VTSRH posl. br. Pž-73/2024, Pž-1565/2024, Pž-1542/2025, …; predmeti OGSZG posl. br. Pn-2558/2021, P-4479/2021, P-6097/2014, P-92/2012, …; predmeti OSNZ posl. br. P-2129/2023, Pn-102/2023 te predmet ŽSS Gž-1291/2024, … .

JAVNOSTI SE OBJAVLJUJE CJELOVITI ZAHTJEV PROTIV REPUBLIKE HRVATSKE

Uz ovaj članak javno se objavljuje Zahtjev za mirno rješenje spora protiv Republike Hrvatske zbog nezakonitog i nepravilnog rada sudova, uređujućih sudaca, državnog odvjetništva i zakonskih zastupnika Republike Hrvatske.

Dokument omogućuje javnosti da sama provjeri kronologiju događaja, podneske, odgovore na tužbe, prvostupanjska i drugostupanjska rješenja te dokaznu dokumentaciju na kojoj su tvrdnje podnositelja zasnovane.

U zahtjevu se poimence navode Nataša Lefort, zamjenica općinskog državnog odvjetnika u Zagrebu; Ivan Matančević, sudac Općinskog građanskog suda u Zagrebu; Sanja Prosenica, sutkinja Županijskog suda u Zadru; Sanja Krovinović, sutkinja Općinskog građanskog suda u Zagrebu; Nives Grubišić Đogić, sutkinja Općinskog suda u Novom Zagrebu; te Zlatana Bihar, sutkinja Županijskog suda u Sisku.

ORGANIZIRANI PROCESNI MEHANIZAM KOJIM SU ODBAČENE OBJE TUŽBE I ZATVORENA VRATA MERITORNOM SUĐENJU

Činjenična kronologija sadržana u sudskim spisima i dokaznoj dokumentaciji otkriva posebno težak i međusobno povezan slijed postupanja koji je završio potpunim onemogućavanjem meritornog odlučivanja o zahtjevu Slavena Čolaka protiv Republike Hrvatske.

Slaven Čolak je 27. svibnja 2021. nadležnom državnom odvjetništvu podnio zahtjev za mirno rješenje spora protiv Republike Hrvatske sukladno članku 186.a Zakona o parničnom postupku.

Istoga dana podnio je i tužbu protiv CERP-a i Republike Hrvatske, po kojoj je otvoren predmet P-4479/2021.

Sud je bio izričito obaviješten da je zahtjev za mirno rješenje spora podnesen, dokaz o njegovu podnošenju priložen je tužbi, a tužitelj je izričito zatražio da se u odnosu na Republiku Hrvatsku s postupkom zastane do isteka zakonskog roka od tri mjeseca za mirno rješenje spora.

Unatoč tome, Republika Hrvatska preko svoje zakonske zastupnice zahtijeva odbacivanje prve tužbe kao preuranjene.

Nakon isteka zakonskog roka od 90 dana za mirno rješenje spora, Čolak 11. listopada 2021. podnosi drugu tužbu protiv Republike Hrvatske, predmet Pn-2558/2021, upravo kako bi otklonio bilo kakvu mogućnost daljnjeg pozivanja na preuranjenost.

Tada Republika Hrvatska zauzima potpuno suprotan procesni položaj. Protiv druge tužbe ističe se prigovor litispendencije, uz tvrdnju da se o istoj stvari već vodi postupak po prvoj tužbi P-4479/2021.

Drugim riječima, postojanje prve tužbe koristi se kao razlog za odbacivanje druge tužbe, dok se istodobno dopuštenost upravo te prve tužbe osporava tvrdnjom da je podnesena preuranjeno.

Sudac Ivan Matančević prihvaća prigovor litispendencije i odbacuje drugu tužbu. Sutkinja Sanja Prosenica na drugom stupnju potvrđuje takav odbačaj. Time je druga tužba, podnesena nakon isteka zakonskog roka od 90 dana za mirno rješenje spora, pravomoćno uklonjena iz postupka upravo zato što je sud prihvatio tvrdnju zakonske zastupnice Republike Hrvatske da već postoji prva parnica.

Ali time proces nije završen. Nakon što je druga tužba već odbačena zbog postojanja prve, sutkinja Nives Grubišić Đogić 8. siječnja 2024. odbacuje i tu prvu tužbu u odnosu na Republiku Hrvatsku — upravo kao preuranjenu.

Potom sutkinja Zlatana Bihar potvrđuje i takvu odluku. Time je dovršen procesni slijed koji predstavlja samu srž ovog slučaja:

DRUGA TUŽBA ODBAČENA JE ZATO ŠTO POSTOJI PRVA, A POTOM JE ODBAČENA I SAMA PRVA TUŽBA.

O odgovornosti Republike Hrvatske nije odlučeno. O osnovanosti odštetnog zahtjeva nije odlučeno.

Nisu izvedeni predloženi dokazi u meritornom postupku, niti je provedeno sudsko ispitivanje uzročno-posljedične veze između postupanja državnih i pravosudnih tijela i nastale štete. Također, nije donesena presuda kojom bi se odštetni zahtjev prihvatio ili odbio.

Umjesto toga, oba sudska puta kojima je Slaven Čolak pokušao ostvariti pravo na naknadu štete protiv Republike Hrvatske završila su procesnim odbačajem na međusobno povezanim i proturječnim osnovama. Upravo zato se u zahtjevu za mirno rješenje spora od 17. kolovoza 2026.  ovaj slučaj ne prikazuje kao pojedinačna pogrešna sudska odluka, već kao jedinstven, međusobno povezan slijed postupanja više pravosudnih dužnosnika koji je proizveo jednu konkretnu posljedicu — potpuno onemogućavanje donošenja meritorne sudske odluke o zahtjevu Slavena Čolaka protiv Republike Hrvatske.

PODNOSITELJ: OVO NIJE POGREŠKA, NEGO ORGANIZIRANO INSTITUCIONALNO PROTUPRAVNO POSTUPANJE

Upravo zato zahtjev odbacuje mogućnost da se cijeli slučaj relativizira kao obična sudska pogreška.

Radi se o profesionalnim sucima i profesionalnoj državnoodvjetničkoj dužnosnici kojima su, prema sadržaju sudskih spisa, bile dostupne obje tužbe, datumi njihova podnošenja, činjenica prethodno podnesenog zahtjeva za mirno rješenje spora, protek zakonskog roka i međusobno suprotni procesni prigovori Republike Hrvatske.

Prema zahtjevu, njihove radnje moraju se promatrati zajedno, a ne izolirano. Podnositelj upravo zbog toga opisani slijed kvalificira kao organizirano, svjesno i međusobno usklađeno protupravno postupanje unutar pravosudnog aparata.

Konačna posljedica bila je jedinstvena: građanin je ostao bez meritornog sudskog odlučivanja o imovinskom zahtjevu protiv države.

SUD NIKADA NIJE ODLUČIO O ŠTETI OD 352,9 MILIJUNA EURA: DOKUMENTIRANA ULAGANJA, PROCJENE IMOVINE I MILIJUNSKA IZGUBLJENA DOBIT OSTALI SU IZVAN MERITORNOG ODLUČIVANJA

Zahtjev za mirno rješenje spora nije građen samo na općim tvrdnjama o šteti.

Slaven Čolak je od 3. travnja 2008. godine stekao vlasništvo nad 100 % poslovnih udjela u društvima Fantazija projekt d.o.o., Fantazija vodeni park d.o.o., Fantazija hoteli d.o.o., Fantazija zabavni park d.o.o. i Fantazija sport d.o.o., zbog čega su posljedice onemogućavanja realizacije projekta i umanjenja vrijednosti predmetne imovine neposredno povezane i s njegovim imovinskim pravima.

Navedena dokumentacija bila je sastavni dio zahtjeva za mirno rješenje spora i sudskih postupaka iz 2021. godine, pa su nadležna tijela i sudovi raspolagali dokumentiranim podacima o stvarnom opsegu izvršenih ulaganja, vrijednosti imovine i gospodarskim posljedicama postupanja koja su predmet tužbenih zahtjeva. U njoj se navodi opsežna financijska dokumentacija, ugovori, računi, procjene i revizorski materijali.

Prema toj dokumentaciji, do 2009. godine u projekt i nekretninu Šmidhen bilo je uloženo više od 200 milijuna kuna, odnosno oko 25,9 milijuna eura. Procjena ZANE UNICREDIT GROUP iz 2011. godine vrijednost predmetne imovine utvrdila je na više od 45 milijuna eura, a BDO Savjetovanje izradilo je 21. lipnja 2017. procjenu naknade štete.

Prema BDO procjeni navedenoj u zahtjevu za mirno rješenje spora, samo izgubljena neto dobit društava Fantazija vodeni park, Fantazija hoteli i Fantazija zabavni park iznosila je približno 21,75 milijuna eura godišnje. Ukupni tužbeni zahtjev na dan podnošenja iznosio je 2.659.105.025,24 kuna, odnosno 352.923.886,82 EUR. O njemu nije donesena meritorna presuda.

NASTALA ŠTETA – PROCJENA BDO SAVJETOVANJE d.o.o. I DRUGA DOKAZNA DOKUMENTACIJA

Iz dokazne dokumentacije priložene tužbi, uključujući Procjenu vrijednosti naknade štete BDO Savjetovanje d.o.o. od 21. lipnja 2017., proizlaze konkretne financijske posljedice onemogućavanja realizacije projekta Fantasyland Šmidhen.

Šteta je utvrđivana po više osnova, uključujući:

• – smanjenje vrijednosti poslovnih udjela;
• – onemogućavanje realizacije ugovora o prijenosu 50 % poslovnih udjela društava Fantazija, sklopljenih s partnerima iz Ruske Federacije 7. rujna 2010. godine, u vrijednosti od 25.900.000,00 EUR;
• – smanjenje vrijednosti preostalih 50 % poslovnih udjela, čija je vrijednost 7. rujna 2010. godine iznosila 55.300.000,00 EUR;
• – onemogućavanje povećanja vrijednosti preostalih poslovnih udjela;
• – onemogućavanje realizacije ugovora o dugoročnom financiranju projekta Fantasyland u iznosu od 174,1 milijun EUR;
• – izgubljenu dobit društava Fantazija;
• – troškove financiranja i poslovanja;
• – gubitak tržišne pozicije, poslovnog ugleda i reputacije;
• – te druge oblike imovinske štete.

Iz dokumentacije proizlazi da je ukupna vrijednost 100 % poslovnih udjela društava Fantazija na dan 7. rujna 2010. godine iznosila 81.200.000,00 EUR.

Iz priložene procjene BDO Savjetovanje d.o.o. proizlazi i da je samo izgubljena neto dobit društava Fantazija vodeni park d.o.o., Fantazija hoteli d.o.o. i Fantazija zabavni park d.o.o. procijenjena na približno 21,75 milijuna EUR godišnje.

Iz izračuna sadržanog u tužbi i pripadajuće dokazne dokumentacije proizlazi da bi društva Fantazija projekt d.o.o., Fantazija vodeni park d.o.o., Fantazija hoteli d.o.o., Fantazija zabavni park d.o.o. i Fantazija sport d.o.o. u razdoblju 2011.–2021., da nije bilo predmetnih štetnih radnji, ostvarila ukupnu neto dobit od 4.060.914.692,88 kuna, odnosno nakon oporezivanja 3.248.731.754,30 kuna.

Na temelju navedene dokazne dokumentacije tužbom iz 2021. godine je zahtijevana naknada štete po sljedećim osnovama:

1. 1.  188.566.999,90 kuna po osnovi smanjene vrijednosti poslovnih udjela i onemogućene realizacije ugovora o prijenosu 50 % poslovnih udjela, što je s pripadajućim kamatama i troškovima na dan podnošenja tužbe iznosilo 329.992.249,82 kuna;
   2.  402.712.513,30 kuna po osnovi smanjene vrijednosti preostalih 50 % poslovnih udjela, što je s pripadajućim kamatama i troškovima na dan podnošenja tužbe iznosilo 704.746.898,27 kuna;
   3.  1.624.365.877,15 kuna po osnovi protupravno onemogućenog povećanja vrijednosti preostalih 50 % poslovnih udjela.

Ali sud nikada nije proveo dokazni postupak u kojem bi utvrdio je li taj zahtjev osnovan ili nije. Nije donesena presuda kojom bi se utvrdilo da Republika Hrvatska nije odgovorna. Nije donesena ni presuda kojom bi se utvrdilo da jest odgovorna.

Meritorne presude jednostavno nema.

Upravo je mogućnost da takva presuda uopće bude donesena, prema zahtjevu, onemogućena opisanim slijedom postupanja, odnosno nezakonitim i nepravilnim radom sudova, uređujućih sudaca i Nataše Lefort, zamjenice općinskog državnog odvjetnika u Zagrebu.

ZAŠTITA DRŽAVE ILI ZAŠTITA ZAKONITOSTI

Ovdje se otvara pitanje daleko šire od jednog privatnog spora.

Državno odvjetništvo kada zastupa Republiku Hrvatsku nije samo odvjetnički ured kojem je jedina zadaća ostvariti procesnu pobjedu pod svaku cijenu.Sudac nije državni službenik čija je uloga pronaći formalni razlog da predmet nestane sa sudskog stola.Njihova zakonska i ustavna funkcija jest zaštita zakonitosti, pravičnog postupka, jednakosti stranaka i prava građana na pristup sudu.

Ako se dva međusobno isključiva procesna argumenta koriste tako da prvi ukloni jednu tužbu, a drugi drugu, a rezultat bude potpuno uklanjanje mogućnosti meritornog suđenja protiv države, tada se otvara pitanje jesu li sudovi i državne institucije korištene upravo protiv svrhe zbog koje postoje.

Zahtjev na to pitanje daje nedvosmislen odgovor.

Kada institucije koje bi morale štititi zakonitost svojim međusobno povezanim postupanjem proizvedu rezultat u kojem građanin ostaje bez stvarne mogućnosti da njegov zahtjev protiv države uopće bude meritorno razmotren, tada više nije riječ o zaštiti interesa Republike Hrvatske, nego o institucionalnom postupanju protivnom samoj svrsi pravne države. Republika Hrvatska ne može biti zaštićena kršenjem zakona, uskraćivanjem pristupa sudu i procesnim uklanjanjem zahtjeva bez odluke o njegovoj osnovanosti.

Prava zaštita države postoji samo onda kada njezine institucije postupaju zakonito, jednako prema svim strankama i omogućuju da svaki spor, pa i onaj vrijedan stotine milijuna eura, bude riješen pred neovisnim sudom na temelju činjenica, dokaza i zakona.

KAKO JE MOGUĆE DA SU OBA SUPROTNA ARGUMENTA PROŠLA?

Čolak je 27. svibnja 2021. podnio zahtjev za mirno rješenje spora, a istoga dana i prvu tužbu protiv CERP-a i Republike Hrvatske, uz izričit prijedlog sudu da se prema Republici Hrvatskoj s postupkom zastane tijekom zakonskog roka za mirno rješenje spora od 90 dana.

Republiku Hrvatsku zastupala je Nataša Lefort.U prvom predmetu Republika Hrvatska traži odbacivanje tužbe zbog toga što je podnesena prije isteka roka za mirno rješavanje spora.Čolak nakon isteka tog roka za mirno rješenje spora od 90 dana podnosi drugu tužbu.

I što se tada događa?U drugom predmetu ista Republika Hrvatska više se ne oslanja na tezu da je prva tužba prerana, nego traži odbacivanje druge tužbe zato što već postoji prva tužba. Sudac Ivan Matančević taj prigovor prihvaća.

Druga tužba tako pada zato što postoji prva. Sutkinja Sanja Prosenica na Županijskom sudu u Zadru potvrđuje takvu odluku. Ali priča tu ne završava. Nakon što je druga tužba pravomoćno uklonjena iz postupka jer je sud zaključio da već postoji prva parnica, naknadno se odbacuje i ta prva tužba – kao preuranjena.

Rezultat? Prva tužba ne vrijedi zato što je podnesena prerano. Druga tužba ne vrijedi zato što postoji prva. Na kraju ne vrijedi nijedna.

I nijedan sud nikada nije meritorno odlučio je li Republika Hrvatska odgovorna za štetu čija je glavnica iznosila 352.923.886,82 EUR. Upravo je taj konačni rezultat temelj čitave kaznene prijave.To više nije pitanje običnog pravnog neslaganja. To je pitanje koje udara ravno u srž prava na pristup sudu:

Kako građanin može doći do suda ako mu jedna tužba pada zato što postoji druga, a druga zatim pada zato što uopće nije smjela postojati u trenutku kada je podnesena?

NATAŠA LEFORT: DVA SUPROTNA PROCESNA PRIGOVORA, JEDAN KONAČNI REZULTAT

Zahtjev za mirno rješenje spora, odnosno naknadu štete posebno problematizira ulogu Nataše Lefort kao zakonske zastupnice Republike Hrvatske.

Naime, Lefort je u prvom predmetu tražila odbacivanje prve tužbe kao preuranjene, a nakon proteka zakonskog roka u drugom predmetu istaknula prigovor litispendencije i tražila odbacivanje druge tužbe zbog postojanja upravo te prve tužbe. Oba procesna stajališta na kraju su prihvaćena. Postavlja se pitanje, tko je odobrio takvu strategiju zastupanja Republike Hrvatske.

Ovo je posebno važno jer predmet tužbe nije bio marginalni privatni spor. Predmet tužbe bila je upravo odgovornost Republike Hrvatske za višegodišnje postupanje državnih institucija, uključujući DORH i USKOK, prema Slavenu Čolaku i projektu Fantasyland Šmidhen.

Stoga se  otvara sasvim logično pitanje je li procesna strategija Republike Hrvatske služila samo legitimnoj obrani državnih imovinskih interesa ili je njezin konačni učinak bio sprječavanje da sud uopće ispita odgovornost državnih institucija.

IVAN MATANČEVIĆ: DRUGA TUŽBA ODBAČENA BEZ ROČIŠTA

Sudac Općinskog građanskog suda u Zagrebu Ivan Matančević 28. ožujka 2022. donio je rješenje kojim je prihvatio prigovor litispendencije i odbacio drugu tužbu podnesenu 11. listopada 2021. Posebno se ističe da je odluka donesena bez zakazivanja i održavanja pripremnog ročišta, samo na temelju odgovora Republike Hrvatske na tužbu, a sudac Matančević je od strane tužitelja Slavena Čolaka bio upoznat i upozoren na postojanje prve tužbe iz svibnja 2021.g. što je naznačeno i u samoj drugoj tužbi od 11. listopada 2021.o kojoj je odlučivao sudac Matančević.

A upravo je cijela procesna situacija bila presudna. Republika Hrvatska je, naime, u jednom spisu tvrdila da je prva tužba prerana, a u drugom se pozvala upravo na postojanje te iste prve tužbe kako bi srušila drugu.

SANJA PROSENICA: UPOZORENA NA KONTRADIKCIJU – ODBAČAJ IPAK POTVRĐEN

Predmet potom dolazi pred Županijski sud u Zadru. Sutkinja Sanja Prosenica 9. rujna 2022. odbija Čolakovu žalbu i potvrđuje Matančevićevu odluku. Posebno se naglašava da je u žalbi bila izrijekom upoznata sa čitavom kontradikcijom: da je Republika Hrvatska u prvom predmetu zahtijevala odbacivanje prve tužbe, da je nakon isteka zakonskog roka podnesena druga tužba upravo kako bi se uklonila dvojba oko roka, a da je zatim protiv druge tužbe istaknut prigovor da već postoji prva.

Ti žalbeni navodi čak su reproducirani u drugostupanjskoj odluci. Unatoč tome, zaključeno je da sadržaj odgovora Republike Hrvatske iz prvog predmeta nije odlučan za odluku o litispendenciji te je odbačaj druge tužbe potvrđen.

SANJA KROVINOVIĆ: ZAŠTO O PRIGOVORU U PRVOJ TUŽBI NIJE ODLUČENO NA VRIJEME?

Zahtjevom za mirno rješenje spora obuhvaćena je i sutkinja Općinskog građanskog suda u Zagrebu Sanja Krovinović, koja je postupala u prvom predmetu P-4479/2021.Njoj se posebno problematizira činjenica da o prigovoru preuranjenosti u ranijem predmetu nije pravodobno odlučeno. Upravo je protok vremena imao presudno značenje.

Dok je prva tužba ostajala u postupku, Čolak je sukladno odredbama iz članka 186a ZPP-a nakon proteka roka od 90 dana za mirno rješenje spora podnio drugu tužbu. Ta druga potom je odbačena zbog postojanja prve, da bi poslije bila odbačena i sama prva.

Cjelokupan lanac sažet je ovako: Lefort traži odbačaj prve tužbe, zatim odbačaj druge; Matančević odbacuje drugu; Prosenica to potvrđuje; Krovinović ne rješava pravodobno prigovor u prvom predmetu; Grubišić Đogić potom odbacuje i prvu tužbu; Bihar konačno potvrđuje i taj odbačaj.

NIVES GRUBIŠIĆ ĐOGIĆ: ODLUKA ZA NEKOLIKO DANA, A POTOM IZUZEĆE IZ ISTOG PREDMETA

Posebno dramatično poglavlje odnosi se na sutkinju Nives Grubišić Đogić. Nakon promjene mjesne nadležnosti predmet je dostavljen Općinskom sudu u Novom Zagrebu 29. prosinca 2023., u petak. Već 8. siječnja 2024., u ponedjeljak, nekoliko radnih dana kasnije i tijekom božićno-novogodišnjeg razdoblja, bez održavanja pripremnog ročišta, Grubišić Đogić donosi odluku kojom se i prva tužba protiv Republike Hrvatske odbacuje.

Dakle, upravo ona tužba zbog čijeg je postojanja prethodno već bila odbačena druga tužba. Ali tu dolazi novi obrat. U zahtjevu se navodi da je Nives Grubišić Đogić ranije radila na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu te da se u drugom predmetu, Pn-102/2023, sama izuzela zbog profesionalnih i kolegijalnih odnosa sa sucima tog suda, ocijenivši da bi nastavak njezina postupanja mogao stvoriti dojam pristranosti.

U predmetu Slavena Čolaka nije se sama izuzela. Donijela je odluku o odbacivanju tužbe. Čolak potom traži njezino izuzeće.I zahtjev je prihvaćen: Nives Grubišić Đogić izuzeta je od daljnjeg postupanja u istom predmetu P-2129/2023. Zato se postavlja pitanje koje se teško može ignorirati:

Ako su razlozi za izuzeće postojali nakon 8. siječnja, zar ti isti profesionalni odnosi i okolnosti nisu postojali i nekoliko dana ranije, kada je sutkinja preuzela predmet i donijela odluku kojom je tužba odbačena?

ZLATANA BIHAR: ZNALA DA JE DRUGA TUŽBA VEĆ PALA ZBOG PRVE – I POTVRDILA ODBAČAJ PRVE

Posljednju kariku ovog procesnog lanca predstavlja sutkinja Županijskog suda u Sisku Zlatana Bihar.Ona 19. prosinca 2024. odbija žalbu Slavena Čolaka i potvrđuje odbačaj prve tužbe kao preuranjene. Ali sadržaj njezina vlastitog obrazloženja jedan je u više nego zanimljiv.

U odluci je evidentirano da je druga tužba u predmetu Pn-2558/2021 već bila pravomoćno odbačena zato što o istom zahtjevu već teče parnica po ranijoj tužbi. Dakle, drugu je tužbu uklonilo postojanje prve. A Bihar zatim potvrđuje i uklanjanje prve.

Iz sadržaja same odluke proizlazi da je sutkinja bila svjesna prethodnog odbačaja druge tužbe i razloga zbog kojeg je ta tužba odbačena.Time je zatvoren krug. Nije ostala prva tužba.  Također, nije ostala druga tužba. Nije  donesena meritorna odluka. Ostao je samo odštetni zahtjev od stotina milijuna eura o kojem nijedan sud nije odlučio.

SUD JE TUŽBE DOSTAVIO DRŽAVI NA ODGOVOR, A ZATIM PRESKOČIO PRIPREMNO ROČIŠTE

U predmetima P-4479/2021 i Pn-2558/2021 Općinski građanski sud u Zagrebu prihvatio je tužbe u daljnje postupanje i dostavio ih Republici Hrvatskoj na odgovor, ali potom nije proveo zakonom propisano pripremno ročište – upravo onu procesnu fazu u kojoj se prema ZPP-u najprije raspravlja o smetnjama koje su kasnije iskorištene za odbacivanje obje tužbe.

Posebno ozbiljno pitanje zakonitosti postupanja Općinskog građanskog suda u Zagrebu otvara se analizom načina na koji su vođeni predmeti P-4479/2021 i Pn-2558/2021.

U oba postupka sud je tužbe prethodno ispitao i potom ih dostavio tuženiku – Republici Hrvatskoj – radi podnošenja odgovora na tužbu. Takvo postupanje nije bez pravnog značenja. Prema članku 284. stavku 1. Zakona o parničnom postupku, kada sud nakon prethodnog ispitivanja tužbe smatra da se na temelju tužbe može dalje postupati, primjerak tužbe dostavlja tuženiku radi podnošenja pisanog odgovora.

Drugim riječima, samim time što je sud obje tužbe dostavio Republici Hrvatskoj na odgovor, postupio je upravo na način koji zakon predviđa kada postoje pretpostavke za nastavak postupka. Međutim, nakon toga slijedi ključni problem.Prema članku 284. stavku 4. ZPP-a, nakon primitka odgovora na tužbu, odnosno nakon isteka roka za njegovo podnošenje, slijedi određivanje pripremnog ročišta.A upravo pripremno ročište ima posebno važnu funkciju.

Članak 288. stavak 1. ZPP-a propisuje da se na pripremnom ročištu najprije raspravlja o pitanjima koja predstavljaju eventualne smetnje za daljnji tijek postupka, bez obzira na to jesu li ona prethodno ostavljena za kasnije odlučivanje ili su istaknuta tek u odgovoru na tužbu. Upravo tu nastaje procesna kontradikcija koju je teško zanemariti.

U predmetu P-4479/2021 pripremno ročište nije zakazano više od 18 mjeseci, dok u predmetu Pn-2558/2021 pripremno ročište nije održano uopće.

Dakle, sud je proveo prvi dio procesnog slijeda – prethodno ispitao tužbu i dostavio je Republici Hrvatskoj na odgovor – ali nije proveo sljedeću zakonom predviđenu fazu postupka.

Još je značajnije što su upravo pitanja koja su kasnije iskorištena kao temelj za odbacivanje predmetnih tužbi po svojoj prirodi bila pitanja procesnih smetnji o kojima se, prema članku 288. ZPP-a, raspravlja upravo na pripremnom ročištu.

Umjesto da se o tim pitanjima raspravi u zakonom predviđenoj procesnoj fazi, pripremno ročište nije održano, a zatim su donesene odluke kojima je tužitelju u konačnici onemogućeno meritorno raspravljanje o njegovu zahtjevu.

JEDNA TUŽBA ODBAČENA JER POSTOJI DRUGA – DRUGA POTOM ODBAČENA KAO PREURANJENA

Posebnu težinu cijelom slučaju daje činjenica da se ne radi o jednom izoliranom procesnom propustu. U jednom predmetu tužba je odbačena zbog postojanja druge parnice, odnosno zbog litispendencije. Nakon toga je upravo ta druga tužba odbačena kao preuranjena.

Rezultat takvog procesnog slijeda bio je da nijedan od dva međusobno povezana postupka nije doveo do meritornog odlučivanja o zahtjevu tužitelja.

Istodobno, ni u jednom od tih postupaka prvostupanjski sud nije održao pripremno ročište kao zakonom predviđenu procesnu fazu u kojoj se prvenstveno raspravlja upravo o zaprekama i smetnjama za nastavak postupka.

To više nije pitanje običnog kašnjenja u radu suda.Riječ je o pitanju je li preskakanjem izričito propisane procesne faze postupka tužitelju uskraćena mogućnost da o pitanjima koja će poslije biti presudna za sudbinu njegovih tužbi raspravlja pred sudom prije donošenja odluke o njihovu odbacivanju.

Sud je, dakle, s jedne strane postupao kao da su ispunjene pretpostavke za nastavak postupka – jer je tužbe dostavio Republici Hrvatskoj na odgovor – dok je s druge strane izostavio sljedeću zakonom propisanu procesnu fazu, nakon čega su upravo procesne zapreke koje su se trebale raspraviti na pripremnom ročištu postale osnova za uklanjanje obje tužbe iz postupka.Takav slijed događaja predstavlja ozbiljno pitanje zakonitosti i pravilnosti rada suda i uređujućih sudaca.

NEPOZNAVANJE ZAKONA NE MOŽE BITI OPRAVDANJE ZA SUCA

Kod ocjene takvog postupanja dodatnu težinu ima općeprihvaćeno pravno načelo ignorantia iuris non excusat – nepoznavanje prava ne opravdava.

Ako se to načelo primjenjuje na svakog građanina, njegova je važnost još izraženija kada je riječ o sucu koji profesionalno obnaša sudačku dužnost i čija funkcija upravo pretpostavlja stručnost, poznavanje procesnog prava i pravilnu primjenu zakona.

Zato se eventualno nepoznavanje ili pogrešno razumijevanje temeljnih procesnih pravila samo po sebi ne može smatrati opravdanjem za nezakonito ili nepravilno postupanje pri obnašanju sudačke dužnosti.

Za pitanje odgovornosti države za prouzročenu štetu pritom nije nužno dokazati da je nezakonito ili nepravilno postupanje bilo namjerno.

Za građanskopravnu odgovornost odlučno je postoji li nezakonit ili nepravilan rad, nastala šteta i uzročna veza između takvog rada i prouzročene štete.

Pitanje svijesti, namjere i razloga zbog kojih je došlo do odstupanja od zakonom propisanog postupanja predstavlja zasebno pitanje koje može biti relevantno prilikom utvrđivanja eventualne osobne i kaznene odgovornosti službenih osoba.

Upravo zbog toga način postupanja u predmetima P-4479/2021 i Pn-2558/2021 ne može biti promatran samo kao tehničko procesno pitanje.

Ključno pitanje glasi: Kako je moguće da sud u dva povezana predmeta ne provede zakonom propisano pripremno ročište, a zatim upravo procesne smetnje o kojima se na tom ročištu trebalo raspravljati iskoristi kao razlog zbog kojeg građanin u konačnici ostaje bez ijedne meritorne odluke o svom zahtjevu protiv Republike Hrvatske?

OD ODGOVORNOSTI DRŽAVE DO SUMNJE NA KAZNENU ODGOVORNOST

Zahtjev ide i znatno dalje od građanskopravnog pitanja naknade štete.

U njemu se navodi postojanje osnova sumnje na počinjenje kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 291. stavaka 1. i 2. Kaznenog zakona, u vezi s odgovarajućim oblicima sudjelovanja, kao i mogućnost drugih kaznenih djela protiv službene dužnosti i pravosuđa.

Podnositelj stoga predmet opisuje kao organizirani institucionalni kriminal, odnosno kao međusobno povezano korištenje pravosudnih funkcija kojim je proizvedena jedna zajednička posljedica — sprečavanje meritornog sudskog odlučivanja o odgovornosti Republike Hrvatske. Konačnu kaznenopravnu odgovornost pojedinih osoba mogu utvrditi samo nadležno državno odvjetništvo i sud u zakonom propisanom postupku. Dokumentirani procesni rezultat, međutim, već postoji: dvije tužbe su odbačene na način da je postojanje prve iskorišteno za odbacivanje druge, a zatim je odbačena i sama prva.

DANAS SE OD REPUBLIKE HRVATSKE TRAŽI VIŠE OD 463 MILIJUNA EURA

Posljedice više nisu ograničene na izvornih 352,9 milijuna eura. Zahtjevom za mirno rješenje spora od 17. kolovoza 2026. od Republike Hrvatske traži se ukupno 463.188.219,97 EUR. Glavnica izgubljene odnosno onemogućene tražbine iznosi 352.923.886,82 EUR. Zakonske zatezne kamate obračunate do 17. kolovoza 2026. iznose dodatnih 110.111.244,03 EUR. Dodani su i troškovi pravnog zastupanja te troškovi parničnih postupaka.

Drugim riječima, šteta za koju se sada tereti Republika Hrvatska raste upravo zbog posljedica postupanja njezinih vlastitih pravosudnih tijela.

NIJEDAN SUD NIJE REKAO DA ČOLAK NEMA PRAVO NA NAKNADU — SUDOVI O TOME NISU NI ODLUČILI

To je možda najvažnija činjenica cijelog slučaja. Čolak nije izgubio spor nakon pune rasprave. Nije provedeno dokazivanje nakon kojeg bi sud utvrdio da šteta ne postoji. Nije donesena presuda kojom bi BDO procjena bila odbačena. Nije donesena presuda kojom bi bila isključena odgovornost Republike Hrvatske.

Umjesto toga, prema dokumentaciji priloženoj zahtjevu, sudski put do takve presude zatvoren je procesnim odlukama prije meritornog odlučivanja.

A upravo zbog toga ovaj slučaj više nije samo spor Slavena Čolaka protiv Republike Hrvatske. To je pitanje funkcioniranja pravosudnog sustava. Pitanje odgovornosti ljudi kojima je država povjerila sudačku i državnoodvjetničku vlast. Pitanje može li se profesionalnim pravosudnim postupanjem građanina dovesti u situaciju u kojoj mu se kaže da druga tužba ne može postojati jer postoji prva, a zatim da ne može postojati ni prva.

I naposljetku, pitanje može li takav slijed završiti bez ikakve institucionalne odgovornosti. Upravo zato javnost sada dobiva na uvid cjeloviti zahtjev za mirno rješenje spora i dokumentaciju na kojoj se temelji. Jer kod optužbi ovakve težine odgovor ne smije biti skrivanje iza zatvorenih vrata institucija. Odgovor moraju biti dokumenti, javnost, zakon i utvrđivanje odgovornosti.

Objava: 

1. Zahtjev Slavena Čolaka za mirno rješenje spora od 17. kolovoza 2026. dostavljen Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu i glavnom državnom odvjetniku Ivanu Turudiću
2. Tužba protiv CERP-a i Republike Hrvatske od 27. svibnja 2021. sa svim prilozima;
3. Zahtjev oštećenika Slavena Čolaka za mirno rješenje spora od 27. svibnja 2021. godine upućen Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu
4. Odgovor Republike Hrvatske na tužbu u predmetu P-4479/2021, potpisan od Nataše Lefort; 
5. Tužba Slavena Čolaka protiv RH od 11. listopada 2021. 
6. Odgovor Republike Hrvatske na tužbu u predmetu Pn-2558/2021, potpisan od Nataše Lefort; 
7. Rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu Pn-2558/2021-7 od 28. ožujka 2022. ( sudac Ivan Matančević)
8. Žalba tužitelja Slavena Čolaka od 13. travnja 2022. protiv Rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu Pn-2558/2021-7 od 28. ožujka 2022.
9. Rješenje Županijskog suda u Zadru poslovni broj 20 Gž-949/2022-2 od 9. rujna 2022. godine (sudac Sanja Prosenica)
10. Rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu posl.br. P-2129/2023-47 od 8. siječnja 2024.( sutkinja Nives Grubišić Đogić)
11. Žalba tužitelja Slavena Čolaka protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu posl.br. P-2129/2023-47 od 8. siječnja 2024. 
12. Rješenje Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-1121/2024-2 od 19. prosinca 2024.  (sutkinja Zlatana Bihar)

Pogledajte video zapise sa završne riječi Slavena Čolaka u predmetu tzv. „HPB Bankomat:

1. 1. Video zapis  sa završne riječi Slavena Čolaka br. 1
   2. Video zapis  sa završne riječi Slavena Čolaka br. 2
   3. Video zapis  sa završne riječi Slavena Čolaka br. 3
   4. Video zapis  sa završne riječi Slavena Čolaka br. 4
   5. Video zapis  sa završne riječi Slavena Čolaka br. 5
   6. Video zapis  sa završne riječi Slavena Čolaka br. 6
   7. Video zapis  sa završne riječi Slavena Čolaka br. 7
   8. Video zapis  sa završne riječi Slavena Čolaka br. 8