Kazneno prijavljeno pet sudaca i zamjenica državnog odvjetnika: jedna tužba odbačena jer postoji druga, a zatim i ta druga odbačena – bez ijedne meritorne odluke o 352,9 milijuna eura
Hrvatsko pravosuđe suočeno je s kaznenom prijavom čiji sadržaj otvara jedno od najtežih mogućih pitanja za sustav koji bi građanima morao jamčiti pravo na sud: što kada upravo postupci sudaca i državnog odvjetništva, prema tvrdnjama i dokumentaciji podnositelja prijave, dovedu do toga da građaninu bude zatvoren svaki put do meritorne sudske odluke?
Slaven Čolak 17. kolovoza 2026. podnio je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske i USKOK-u opsežnu kaznenu prijavu protiv pet sudaca i zamjenice općinskog državnog odvjetnika u Zagrebu, ali i protiv drugih službenih i odgovornih osoba čiji se identitet i odgovornost traže utvrditi tijekom izvida I kriminalističkog istraživanja.
Poimenično su prijavljeni:
-
- Nataša Lefort, zamjenica općinskog državnog odvjetnika u Zagrebu, koja je zastupala Republiku Hrvatsku u predmetima P-4479/2021 i Pn-2558/2021;
- Ivan Matančević, sudac Općinskog građanskog suda u Zagrebu;
- Sanja Prosenica, sutkinja Županijskog suda u Zadru;
- Sanja Krovinović, sutkinja Općinskog građanskog suda u Zagrebu;
- Nives Grubišić Đogić, sutkinja Općinskog suda u Novom Zagrebu;
- Zlatana Bihar, sutkinja Županijskog suda u Sisku.
Kaznena prijava traži ispitivanje postoji li kod njih kaznena odgovornost zbog zlouporabe položaja i ovlasti i drugih kaznenih djela protiv službene dužnosti i pravosuđa, a konačnu pravnu kvalifikaciju treba utvrditi nadležno državno odvjetništvo odnosno USKOK. U prijavi se navodi da je zajedničkim učinkom njihovih procesnih radnji Čolaku onemogućeno meritorno sudsko odlučivanje o zahtjevu protiv Republike Hrvatske vrijednom stotine milijuna eura.
KAKO JE MOGUĆE DA SU OBA SUPROTNA ARGUMENTA PROŠLA?
Čolak je 27. svibnja 2021. podnio zahtjev za mirno rješenje spora, a istoga dana i prvu tužbu protiv CERP-a i Republike Hrvatske, uz izričit prijedlog sudu da se prema Republici Hrvatskoj s postupkom zastane tijekom zakonskog roka za mirno rješenje spora od 90 dana.
Republiku Hrvatsku zastupala je Nataša Lefort.
U prvom predmetu Republika Hrvatska traži odbacivanje tužbe zbog toga što je podnesena prije isteka roka za mirno rješavanje spora. Čolak nakon isteka tog roka za mirno rješenje spora od 90 dana podnosi drugu tužbu. I što se tada događa?
U drugom predmetu ista Republika Hrvatska više se ne oslanja na tezu da je prva tužba prerana, nego traži odbacivanje druge tužbe zato što već postoji prva tužba.
Sudac Ivan Matančević taj prigovor prihvaća.
Druga tužba tako pada zato što postoji prva.
Sutkinja Sanja Prosenica na Županijskom sudu u Zadru potvrđuje takvu odluku. Ali priča tu ne završava. Nakon što je druga tužba pravomoćno uklonjena iz postupka jer je sud zaključio da već postoji prva parnica, naknadno se odbacuje i ta prva tužba – kao preuranjena.
REZULTAT?
Prva tužba ne vrijedi zato što je podnesena prerano. Druga tužba ne vrijedi zato što postoji prva. Na kraju ne vrijedi nijedna.
I nijedan sud nikada nije meritorno odlučio je li Republika Hrvatska odgovorna za štetu čija je glavnica iznosila 352.923.886,82 EUR. Upravo je taj konačni rezultat temelj čitave kaznene prijave.
To više nije pitanje običnog pravnog neslaganja. To je pitanje koje udara ravno u srž prava na pristup sudu:
Kako građanin može doći do suda ako mu jedna tužba pada zato što postoji druga, a druga zatim pada zato što uopće nije smjela postojati u trenutku kada je podnesena?
NATAŠA LEFORT: DVA SUPROTNA PROCESNA PRIGOVORA, JEDAN KONAČNI REZULTAT
Kaznena prijava posebno problematizira ulogu Nataše Lefort kao zakonske zastupnice Republike Hrvatske.
Prema prijavi, Lefort je u prvom predmetu tražila odbacivanje prve tužbe kao preuranjene, a nakon proteka zakonskog roka u drugom predmetu istaknula prigovor litispendencije i tražila odbacivanje druge tužbe zbog postojanja upravo te prve tužbe.
Oba procesna stajališta na kraju su prihvaćena.
Kaznenom prijavom zato se traži utvrditi jesu li Lefort i njezini nadređeni bili svjesni da će prihvaćanje oba međusobno suprotstavljena prigovora rezultirati odbacivanjem obiju tužbi te tko je odobrio takvu strategiju zastupanja Republike Hrvatske.
Ovo je posebno važno jer predmet tužbe nije bio marginalni privatni spor.
Predmet tužbe bila je upravo odgovornost Republike Hrvatske za višegodišnje postupanje državnih institucija, uključujući DORH i USKOK, prema Slavenu Čolaku i projektu Fantasyland Šmidhen.
Kaznena prijava zbog toga otvara pitanje je li procesna strategija Republike Hrvatske služila samo legitimnoj obrani državnih imovinskih interesa ili je njezin konačni učinak bio sprječavanje da sud uopće ispita odgovornost državnih institucija.
IVAN MATANČEVIĆ: DRUGA TUŽBA ODBAČENA BEZ ROČIŠTA
Sudac Općinskog građanskog suda u Zagrebu Ivan Matančević 28. ožujka 2022. donio je rješenje kojim je prihvatio prigovor litispendencije i odbacio drugu tužbu.
Kaznena prijava posebno ističe da je odluka donesena bez zakazivanja i održavanja ročišta, samo na temelju odgovora Republike Hrvatske na tužbu, zbog čega se Čolak prije donošenja odluke nije mogao očitovati o prigovoru i objasniti cijelu procesnu situaciju.
A upravo je cijela procesna situacija bila presudna.
Republika Hrvatska je, naime, u jednom spisu tvrdila da je prva tužba prerana, a u drugom se pozvala upravo na postojanje te iste prve tužbe kako bi srušila drugu. Kaznena prijava zato traži odgovor na jednostavno, ali teško pitanje:
Zašto sudac Ivan Matančević nije uzeo u obzir međusobno suprotstavljena procesna stajališta Republike Hrvatske prije nego što je odbacio drugu tužbu?
SANJA PROSENICA: UPOZORENA NA KONTRADIKCIJU – ODBAČAJ IPAK POTVRĐEN
Predmet potom dolazi pred Županijski sud u Zadru. Sutkinja Sanja Prosenica 9. rujna 2022. odbija Čolakovu žalbu i potvrđuje Matančevićevu odluku.
Kaznena prijava posebno naglašava da je u žalbi bila izrijekom upoznata sa čitavom kontradikcijom: da je Republika Hrvatska u prvom predmetu zahtijevala odbacivanje prve tužbe, da je nakon isteka zakonskog roka podnesena druga tužba upravo kako bi se uklonila dvojba oko roka, a da je zatim protiv druge tužbe istaknut prigovor da već postoji prva.
Ti žalbeni navodi čak su reproducirani u drugostupanjskoj odluci.
Unatoč tome, zaključeno je da sadržaj odgovora Republike Hrvatske iz prvog predmeta nije odlučan za odluku o litispendenciji te je odbačaj druge tužbe potvrđen.
SANJA KROVINOVIĆ: ZAŠTO O PRIGOVORU U PRVOJ TUŽBI NIJE ODLUČENO NA VRIJEME?
Kaznenom prijavom obuhvaćena je i sutkinja Općinskog građanskog suda u Zagrebu Sanja Krovinović, koja je postupala u prvom predmetu P-4479/2021.
Njoj se u prijavi posebno problematizira činjenica da o prigovoru preuranjenosti u ranijem predmetu nije pravodobno odlučeno. Upravo je protok vremena imao presudno značenje.
Dok je prva tužba ostajala u postupku, Čolak je sukladno odredbama iz članka 186a ZPP-a nakon proteka roka od 90 dana za mirno rješenje spora podnio drugu tužbu. Ta druga potom je odbačena zbog postojanja prve, da bi poslije bila odbačena i sama prva.
U kaznenoj prijavi cjelokupan lanac sažet je ovako: Lefort traži odbačaj prve tužbe, zatim odbačaj druge; Matančević odbacuje drugu; Prosenica to potvrđuje; Krovinović ne rješava pravodobno prigovor u prvom predmetu; Grubišić Đogić potom odbacuje i prvu tužbu; Bihar konačno potvrđuje i taj odbačaj.
NIVES GRUBIŠIĆ ĐOGIĆ: ODLUKA ZA NEKOLIKO DANA, A POTOM IZUZEĆE IZ ISTOG PREDMETA
Posebno dramatično poglavlje prijave odnosi se na sutkinju Nives Grubišić Đogić. Nakon promjene mjesne nadležnosti predmet je dostavljen Općinskom sudu u Novom Zagrebu 29. prosinca 2023., u petak.
Već 8. siječnja 2024., u ponedjeljak, nekoliko radnih dana kasnije i tijekom božićno-novogodišnjeg razdoblja, bez održavanja pripremnog ročišta, Grubišić Đogić donosi odluku kojom se prva tužba protiv Republike Hrvatske odbacuje.
Dakle, upravo ona tužba zbog čijeg je postojanja prethodno već bila odbačena druga tužba. Ali tu dolazi novi obrat.
Kaznena prijava navodi da je Nives Grubišić Đogić ranije radila na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu te da se u drugom predmetu, Pn-102/2023, sama izuzela zbog profesionalnih i kolegijalnih odnosa sa sucima tog suda, ocijenivši da bi nastavak njezina postupanja mogao stvoriti dojam pristranosti.
U predmetu Slavena Čolaka nije se sama izuzela. Donijela je odluku o odbacivanju tužbe. Čolak potom traži njezino izuzeće. I zahtjev je prihvaćen: Nives Grubišić Đogić izuzeta je od daljnjeg postupanja u istom predmetu P-2129/2023.
Kaznena prijava zato postavlja pitanje koje će nadležna tijela teško moći ignorirati: Ako su razlozi za izuzeće postojali nakon 8. siječnja, zar ti isti profesionalni odnosi i okolnosti nisu postojali i nekoliko dana ranije, kada je sutkinja preuzela predmet i donijela odluku kojom je tužba odbačena?
ZLATANA BIHAR: ZNALA DA JE DRUGA TUŽBA VEĆ PALA ZBOG PRVE – I POTVRDILA ODBAČAJ PRVE
Posljednju kariku ovog procesnog lanca predstavlja sutkinja Županijskog suda u Sisku Zlatana Bihar. Ona 19. prosinca 2024. odbija žalbu Slavena Čolaka i potvrđuje odbačaj prve tužbe kao preuranjene. Ali sadržaj njezina vlastitog obrazloženja jedan je od najtežih dijelova čitave prijave. U odluci je evidentirano da je druga tužba u predmetu Pn-2558/2021 već bila pravomoćno odbačena zato što o istom zahtjevu već teče parnica po ranijoj tužbi.
Dakle, drugu je tužbu uklonilo postojanje prve. A Bihar zatim potvrđuje i uklanjanje prve.
Prema kaznenoj prijavi, iz sadržaja same odluke proizlazi da je sutkinja bila svjesna prethodnog odbačaja druge tužbe i razloga zbog kojeg je ta tužba odbačena.
Time je zatvoren krug. Nije ostala prva tužba. Nije ostala druga tužba. Nije ostala meritorna odluka. Ostao je samo odštetni zahtjev od stotina milijuna eura o kojem nijedan sud nije odlučio.
U POZADINI SVEGA – FANTASYLAND I OSAM GODINA OTVORENOG PREDMETA
Da bi se razumjelo što je Slaven Čolak tražio da sud konačno meritorno ispita, potrebno je vratiti se u 2010. godinu i predmet otvoren po kaznenim prijavama Hrvatskog fonda za privatizaciju – HFP-a.
ŠTO JE HFP TOČNO PRIJAVIO?
HFP je 28. svibnja 2010. godine, iako je upravo HFP bio ugovorna strana Ugovora o pravu građenja sklopljenog s Fantazija projekt d.o.o. uz suglasnost Vlade Republike Hrvatske, podnio kaznenu prijavu protiv Slavena Čolaka, društava Fantazija i njihovih odgovornih osoba.
U prijavi su kao kaznenopravno sporne označene upravo ključne pravne i poslovne osnove projekta Fantasyland Šmidhen.
HFP je, među ostalim, prijavio:
-
- navodne nezakonitosti u izvršavanju Ugovora o osnivanju prava građenja od 24. kolovoza 2007. godine;
- tvrdnju da Fantazija projekt d.o.o. nije vlasnik 100 % postojećih građevinskih objekata površine oko 50.000 m² BRP-a, nego da je HFP vlasnik njih 74 %;
- navodne nezakonitosti tijekom ulaganja i realizacije projekta;
- navodno nezakonito i fiktivno povećanje temeljnog kapitala Fantazija projekt d.o.o. od 20. kolovoza 2007. u iznosu od 2.421.400 kuna;
- navodno nezakonito povećanje temeljnog kapitala od 18. siječnja 2008., unosom 26/100 suvlasničkog dijela zemljišta i građevinskih objekata TRC Šmidhen;
- navodno počinjenje kaznenih djela Slavena Čolaka prilikom preuzimanja kreditne obveze po Ugovoru o kreditu Hrvatske poštanske banke d.d. br. 5301724508 i prikazivanja te obveze u bilanci Fantazija projekt d.o.o.;
- tvrdnju da je preuzimanjem navedene kreditne obveze HFP doveden u položaj dužnika i da mu je time nastala šteta.
Po tim prijavama formirani su i vođeni predmeti Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu i USKOK-a pod brojevima KR-DO-686/2010, KR-US-1132/09, K-US-148/09 i IS-US-18/09.
PREDMET OTVOREN 2010. – ODLUKA TEK 2018.
Predmet otvoren 2010. godine nije riješen u nekoliko mjeseci. Nije riješen ni u jednoj, dvije ili tri godine. Ostao je otvoren više od osam godina. ŽDO Osijek je 26. lipnja 2017. godine izradio službenu „Činjeničnu i pravnu analizu“.A njezini zaključci bili su potpuno suprotni optužujućim tvrdnjama iz prijava HFP-a.
ŠTO JE ŽDO OSIJEK UTVRDIO?
Prema službenoj dokumentaciji ŽDO-a Osijek utvrđeno je:
-
- da su društva Fantazija izvršila ugovorne obveze iz Ugovora o pravu građenja od 24. kolovoza 2007., što je potvrđeno i revizorskim izvješćem Refinal iz veljače 2010., izrađenim upravo po nalogu HFP-a;
- da rokovi vezani uz građevinsku dozvolu i početak gradnje još nisu ni počeli teći;
- da je Ugovor o pravu građenja od 24. kolovoza 2007. sklopljen sukladno zakonu i uz suglasnost Vlade Republike Hrvatske, bez utvrđenih nepravilnosti;
- da je povećanje temeljnog kapitala Fantazija projekt d.o.o. od 20. kolovoza 2007. u iznosu od 2.421.400 kuna provedeno sukladno zakonu;
- da je i povećanje temeljnog kapitala od 18. siječnja 2008. provedeno sukladno zakonu;
- da je Fantazija projekt d.o.o., odnosno njegovi pravni prednici, vlasnik 100 % predmetnih građevinskih objekata Šmidhen, a ne HFP u omjeru od 74 %;
- da su neosnovani navodi HFP-a o nezakonitostima Slavena Čolaka i Fantazija projekt d.o.o. vezanim uz kredit HPB-a br. 5301724508;
- da su neosnovani navodi vezani uz izvršavanje Ugovora o osnivanju prava građenja;
- te da su neosnovani navodi o nezakonitostima društava Fantazija i njihovih odgovornih osoba tijekom ulaganja i realizacije projekta.
I onda dolazi ključni datum.
- SVIBNJA 2018. – SVE PRIJAVE HFP-a ODBAČENE KAO NEOSNOVANE
Nakon više od osam godina otvorenog predmeta, Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku 30. svibnja 2018. godine donijelo je konačnu državnoodvjetničku odluku kojom su sve prijave HFP-a i njegovih pravnih sljednika odbačene kao neosnovane.
Dakle, predmet koji je od 2010. godine opterećivao Slavena Čolaka, društva Fantazija, njihove odgovorne osobe i projekt Fantasyland završio je nakon više od osam godina tako da su prijave na kojima je postupanje bilo zasnovano odbačene kao neosnovane.
Sve to događalo se istovremeno s kaznenim postupkom tzv. „HPB Bankomat“, čiji su predmet postupanja, između ostaloga, bile prethodno navedene i brojne druge, od strane HFP-a kao većinskog vlasnika HPB-a, prijavljivane navodne nezakonitosti vezane uz projekt Fantasyland, Ugovor o osnivanju prava građenja na zemljištu Šmidhen upisanom u zk.ul. 4268 k.o. Samobor, koji je sklopljen između HFP-a i društva Fantazija projekt d.o.o. 2007. godine, nekretninu Šmidhen iz zk.ul. 4268 k.o. Samobor, zasnivanje založnog prava na toj nekretnini u korist HPB-a d.d. radi osiguranja novčane tražbine po kreditu HPB-a d.d. br. 5301724508 u iznosu od 33.600.000,00 kuna, parcelacijski elaborat vodenog parka od 4. lipnja 2009. godine, koji je izradilo društvo GEO BIM d.o.o. iz Samobora, revizorsko izvješće društva Refinal o ispunjenju ugovornih obveza društava Fantazija projekt d.o.o. i dr. temeljem navedenog Ugovora o osnivanju prava građenja, kao i druga povezana dokumentacija vezana uz projekt Fantasyland i društva Fantazija projekt d.o.o., Fantazija vodeni park d.o.o., Fantazija hoteli d.o.o., Fantazija zabavni park d.o.o. te Slavena Čolaka kao vlasnika 100 % poslovnih udjela u prethodno navedenim društvima Fantazija projekt d.o.o. i dr.
Pravomoćnom oslobađajućom presudom Županijskog suda u Zagrebu u kaznenom predmetu tzv. „HPB Bankomat“, donesenom u srpnju 2025. utvrđeno je u cijelosti postupanje sukladno zakonu i propisanim procedurama od strane Slavena Čolaka, Borisa Šimunića i društava Fantazija projekt d.o.o. i dr. te je utvrđeno da Slaven Čolak i ostali optuženi u predmetu tzv. „HPB Bankomat“ nisu počinili nikakvo kazneno djelo, „jer niti jedan provedeni dokaz ne upućuje, a kamoli da bi dokazao navedenu tvrdnju.“
Kao što je to javnosti već priopćeno od strane grupacije Fantasyland:
“Slijedom pravomoćno okončanog iskonstruiranog kaznenog postupka USKOK-a, tzv. „HPB Bankomat“, u kojem su dana 10. srpnja 2025. godine, nakon više od 15 godina trajanja postupka pokrenutog još 2009. godine, svi optuženi pravomoćno oslobođeni svih optužbi, a koji je postupak ustrajno vođen kao posljedica kontinuiranog višegodišnjeg nezakonitog i nepravilnog rada Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta Zagreb i njihovih odgovornih službenih osoba, Hrvatskog fonda za privatizaciju i njegovih odgovornih osoba, Hrvatske poštanske banke d.d. i njezinih odgovornih osoba, kao i drugih nadležnih državnih i pravosudnih instanci Republike Hrvatske, u razdoblju od 2009. do 2025. godine u cijelosti je zaustavljena i onemogućena realizacija projekta Fantasyland u Samoboru i više drugih povezanih projekata.
Time je Slavenu Čolaku, društvima Fantazija projekt d.o.o., Fantazija vodeni park d.o.o., Fantazija hoteli d.o.o. i Fantazija zabavni park d.o.o., kao i imateljima poslovnih udjela u tim društvima, prouzročena enormna materijalna, poslovna i druga šteta koja, prema procjenama ovlaštenih revizorskih i procjeniteljskih društava za proteklo razdoblje od 17 godina, premašuje iznos od 2 milijarde eura i još uvijek traje. Zbog navedenoga će pred nadležnim instancama Republike Hrvatske i Europske unije biti poduzete odgovarajuće pravne radnje radi naknade štete protiv HPB-a d.d., HFP-a i njegovih pravnih sljednika te Republike Hrvatske.”
NADLEŽNI SU GODINAMA UPOZORAVANI – ODLUKE NIJE BILO
Posebno je važno naglasiti da Slaven Čolak i društva Fantazija tijekom tih osam godina nisu šutjeli niti pasivno čekali.
DORH-u, USKOK-u, Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske, Državnoodvjetničkom vijeću i drugim nadležnim institucijama upućivani su brojni pisani zahtjevi, predstavke i zamolbe kojima se tražilo da se konačno donese meritorna državnoodvjetnička odluka u zakonom propisanom roku i prekine višegodišnje postupanje po prijavama HFP-a.
Slaven Čolak, Fantazija projekt d.o.o. i ostala društva Fantazija godinama su se obraćali i Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske sa zahtjevima za provođenje inspekcijskog nadzora nad radom Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu, USKOK-a i DORH-a, uključujući upravo predmet KR-DO-686/2010, kasnije KR-DO-704/2015.
Prema dokumentaciji na kojoj se temelji kaznena prijava, unatoč tim opetovanim upozorenjima i zahtjevima, nije uslijedila pravodobna reakcija koja bi dovela do donošenja odluke, pa je predmet ostao otvoren sve do 30. svibnja 2018. godine.
To je posebno značajno jer je zakonska obveza državnog odvjetništva bila upravo suprotna: postupati bez odugovlačenja i o kaznenoj prijavi donijeti odluku u zakonom propisanom roku.
Za tih više od osam godina predmet nije postojao samo kao broj u državnoodvjetničkom upisniku.
Obuhvaćao je Slavena Čolaka, društva Fantazija, njihove odgovorne osobe, Ugovor o pravu građenja, vlasništvo nad objektima, kapital društava, kredit HPB-a i samu realizaciju projekta Fantasyland.
I upravo je pitanje odgovornosti Republike Hrvatske za takvo višegodišnje postupanje i njegove posljedice trebalo biti predmetom građanske parnice Slavena Čolaka protiv CERP-a i Republike Hrvatske.
Drugim riječima, Čolak je od suda tražio da konačno ispita odgovornost državnih institucija za predmet koji je otvoren 2010. godine i tek 30. svibnja 2018. završen odbacivanjem svih prijava HFP-a i njegovih pravnih sljednika kao neosnovanih.
Više od osam godina postupanja – a na kraju su prijave odbačene kao neosnovane.
Upravo o posljedicama tog postupanja Čolak je tražio meritornu sudsku odluku.
Do nje nikada nije došao.
VIŠE OD 200 MILIJUNA KUNA ULAGANJA, PROCJENE, BDO I MILIJUNSKE IZGUBLJENE DOBITI
Kaznena prijava nije građena samo na općim tvrdnjama o šteti.
Slaven Čolak je od 3. travnja 2008. godine stekao vlasništvo nad 100 % poslovnih udjela u društvima Fantazija projekt d.o.o., Fantazija vodeni park d.o.o., Fantazija hoteli d.o.o., Fantazija zabavni park d.o.o. i Fantazija sport d.o.o., zbog čega su posljedice onemogućavanja realizacije projekta i umanjenja vrijednosti predmetne imovine neposredno povezane i s njegovim imovinskim pravima.
Navedena dokumentacija bila je sastavni dio zahtjeva za mirno rješenje spora i sudskih postupaka, pa su nadležna tijela i sudovi raspolagali dokumentiranim podacima o stvarnom opsegu izvršenih ulaganja, vrijednosti imovine i gospodarskim posljedicama postupanja koja su predmet tužbenih zahtjeva. U njoj se navodi opsežna financijska dokumentacija, ugovori, računi, procjene i revizorski materijali.
Prema toj dokumentaciji, do 2009. godine u projekt i nekretninu Šmidhen bilo je uloženo više od 200 milijuna kuna, odnosno oko 25,9 milijuna eura.
Procjena ZANE UNICREDIT GROUP iz 2011. godine vrijednost predmetne imovine utvrdila je na više od 45 milijuna eura, a BDO Savjetovanje izradilo je 21. lipnja 2017. procjenu naknade štete.
Prema BDO procjeni navedenoj u kaznenoj prijavi, samo izgubljena neto dobit društava Fantazija vodeni park, Fantazija hoteli i Fantazija zabavni park iznosila je približno 21,75 milijuna eura godišnje.
Ukupni tužbeni zahtjev na dan podnošenja iznosio je 2.659.105.025,24 kuna, odnosno 352.923.886,82 EUR.
O njemu nije donesena meritorna presuda.
NASTALA ŠTETA – PROCJENA BDO SAVJETOVANJE d.o.o. I DRUGA DOKAZNA DOKUMENTACIJA
Iz dokazne dokumentacije priložene tužbi, uključujući Procjenu vrijednosti naknade štete BDO Savjetovanje d.o.o. od 21. lipnja 2017., proizlaze konkretne financijske posljedice onemogućavanja realizacije projekta Fantasyland Šmidhen.
Šteta je utvrđivana po više osnova, uključujući:
-
-
- smanjenje vrijednosti poslovnih udjela;
- onemogućavanje realizacije ugovora o prijenosu 50 % poslovnih udjela društava Fantazija, sklopljenih s partnerima iz Ruske Federacije 7. rujna 2010. godine, u vrijednosti od 25.900.000,00 EUR; smanjenje vrijednosti preostalih 50 % poslovnih udjela, čija je vrijednost 7. rujna 2010. godine iznosila 55.300.000,00 EUR;
- onemogućavanje povećanja vrijednosti preostalih poslovnih udjela;
- onemogućavanje realizacije ugovora o dugoročnom financiranju projekta Fantasyland u iznosu od 174,1 milijun EUR;
- izgubljenu dobit društava Fantazija;
- troškove financiranja i poslovanja;
- gubitak tržišne pozicije, poslovnog ugleda i reputacije;
- te druge oblike imovinske štete.
-
Iz dokumentacije proizlazi da je ukupna vrijednost 100 % poslovnih udjela društava Fantazija na dan 7. rujna 2010. godine iznosila 81.200.000,00 EUR.
Iz priložene procjene BDO Savjetovanje d.o.o. proizlazi i da je samo izgubljena neto dobit društava Fantazija vodeni park d.o.o., Fantazija hoteli d.o.o. i Fantazija zabavni park d.o.o. procijenjena na približno 21,75 milijuna EUR godišnje.
Iz izračuna sadržanog u tužbi i pripadajuće dokazne dokumentacije proizlazi da bi društva Fantazija projekt d.o.o., Fantazija vodeni park d.o.o., Fantazija hoteli d.o.o., Fantazija zabavni park d.o.o. i Fantazija sport d.o.o. u razdoblju 2011.–2021., da nije bilo predmetnih štetnih radnji, ostvarila ukupnu neto dobit od 4.060.914.692,88 kuna, odnosno nakon oporezivanja 3.248.731.754,30 kuna.
Na temelju navedene dokazne dokumentacije tužbom je zahtijevana naknada štete po sljedećim osnovama:
-
-
- 188.566.999,90 kuna po osnovi smanjene vrijednosti poslovnih udjela i onemogućene realizacije ugovora o prijenosu 50 % poslovnih udjela, što je s pripadajućim kamatama i troškovima na dan podnošenja tužbe iznosilo 329.992.249,82 kuna;
- 402.712.513,30 kuna po osnovi smanjene vrijednosti preostalih 50 % poslovnih udjela, što je s pripadajućim kamatama i troškovima na dan podnošenja tužbe iznosilo 704.746.898,27 kuna;
- 1.624.365.877,15 kuna po osnovi protupravno onemogućenog povećanja vrijednosti preostalih 50 % poslovnih udjela.
-
JE LI POSTOJALA KOORDINACIJA? TRAŽE SE KOMUNIKACIJE, METAPODACI I PODACI eSPISA
Kaznena prijava ide i korak dalje. Od USKOK-a i državnog odvjetništva traži se da se ne zadovolje čitanjem sudskih odluka, nego da istraže kako je cijeli procesni rezultat nastao.
Traži se pribavljanje podataka o dodjeli predmeta sucima i drugostupanjskim sudovima, utvrđivanje jesu li suci izvršili uvid u oba povezana spisa, ispitivanje svih šest prijavljenih dužnosnika, ispitivanje drugih državnih odvjetnika i osoba koje su pregledavale ili odobravale podneske te informatičko vještačenje elektroničke komunikacije i metapodataka.
Traži se i pribavljanje izvornih podataka sustava eSpis relevantnih za zakonitost dodjele predmeta.
Važno je pritom naglasiti: prijava ne proglašava unaprijed dokazanim postojanje tajnog dogovora među prijavljenima.
Upravo suprotno. Od DORH-a i USKOK-a zahtijeva da utvrde je li postojala komunikacija, koordinacija, dogovor, supočiniteljstvo, pomaganje, poticanje ili drugi oblik zajedničkog djelovanja.
To je sada posao istražnih tijela. Ali konačni procesni rezultat već je činjenica koja proizlazi iz opisanih sudskih odluka: obje su tužbe odbačene i nema meritorne odluke.
463.035.130,85 EUR – I ZAHTJEV DA SE ISPITA IMOVINA ODGOVORNIH
Financijska težina kaznene prijave dodatno povećava njezin javni značaj.
Slaven Čolak u njoj postavlja imovinskopravni zahtjev od ukupno 463.035.130,85 EUR na dan 14. kolovoza 2026.
Struktura zahtjeva je: 352.923.886,82 EUR glavnice
plus 110.111.244,03 EUR zakonskih zateznih kamata obračunatih od 27. svibnja 2021. do 14. kolovoza 2026.
te daljnje zakonske zatezne kamate na glavnicu od 15. kolovoza 2026. do potpune isplate.
Zahtjev je usmjeren prema Republici Hrvatskoj, ali i prema prijavljenim i drugim odgovornim fizičkim osobama ako se u postupku utvrde zakonske pretpostavke njihove osobne imovinske odgovornosti. I tu kaznena prijava povlači potez koji cijelom slučaju daje dodatnu težinu.
Čolak traži da se ispita imovina osoba prema kojima bi zakonski bilo dopušteno odrediti mjere osiguranja.
Traži se utvrđivanje njihovih nekretnina, bankovnih računa i novčanih sredstava, poslovnih udjela, dionica i vrijednosnih papira, pokretnina veće vrijednosti, tražbina i drugih imovinskih prava, kao i eventualnih prijenosa imovine povezanim ili trećim osobama ako postoje okolnosti koje bi upućivale na opasnost otežavanja budućeg namirenja.
A kada se za to ispune zakonske pretpostavke, prijava traži privremene mjere koje mogu obuhvatiti zabranu otuđenja ili opterećenja nekretnina i drugih prava, odgovarajuće upise u javne registre te zabranu raspolaganja novčanim sredstvima.
Drugim riječima, ne traži se samo istraga.
Traži se, pod zakonskim uvjetima, i konkretno osiguranje imovine kako eventualno buduće namirenje zahtjeva od 463 milijuna eura ne bi bilo onemogućeno prijenosom, otuđenjem ili opterećenjem imovine.
OVO VIŠE NIJE SAMO PREDMET SLAVENA ČOLAKA
Najveća pogreška bila bi ovaj slučaj svesti na spor jednoga poduzetnika i Republike Hrvatske.
Jer ako dokumentacija doista pokazuje da jedan državni zastupnik može u dva povezana postupka zastupati međusobno isključive procesne teze, da sudovi mogu prihvatiti obje, da druga tužba može pasti zbog prve, a zatim prva zbog vlastite preuranjenosti, onda javnost ima pravo postaviti pitanje koje nadilazi Fantasyland, Slavena Čolaka i 463 milijuna eura.
Može li građanin u Hrvatskoj biti siguran da će sud ikada odlučiti o biti njegova zahtjeva ako se procesna pravila mogu složiti tako da mu se zatvore sva vrata?
Suci nisu nedodirljivi zato što nose sudačku dužnost.
Državni odvjetnici nisu oslobođeni odgovornosti zato što zastupaju državu.Neovisnost pravosuđa nije privilegij koji pravosudnog dužnosnika stavlja iznad zakona.Ona postoji upravo zato da bi se zakon primjenjivao neovisno, jednako i bez straha.
Kaznena prijava zato otvara pitanje gdje završava dopušteno pravno stajalište, a gdje počinje zlouporaba službene ovlasti. Odgovor više ne smije dati još jedna procesna formalnost.
Odgovor moraju dati DORH i USKOK kroz stvarne, potpune i neovisne izvide I kriminalistička istraživanja.
-
-
- Tko je znao za oba predmeta?
- Tko je čitao oba spisa?
- Tko je odobravao procesnu strategiju Republike Hrvatske?
- Kako su predmeti dodjeljivani?
- Je li bilo komunikacije između osoba uključenih u predmete?
- Zašto su prihvaćena dva međusobno isključiva procesna prigovora?
- Zašto nitko nije zaustavio procesni slijed čiji je konačni rezultat bio uklanjanje obje tužbe?
-
I najvažnije:
Kako je moguće da se u državi koja se poziva na vladavinu prava o zahtjevu vrijednom više od 352 milijuna eura glavnice godinama vode postupci, donose prvostupanjske i drugostupanjske odluke – a da sud nikada ne kaže je li taj zahtjev osnovan ili nije?
UREDNIŠTVO DOZNAJE: POKRENUTE I PRAVNE RADNJE ZA NAKNADU VIŠE OD 463 MILIJUNA EURA
Kako uredništvo doznaje, Slaven Čolak nije ostao samo na kaznenoj prijavi protiv pet sudaca i zamjenice općinskog državnog odvjetnika. Istodobno su poduzete i odgovarajuće građanskopravne radnje protiv Republike Hrvatske radi naknade štete zbog nezakonitog i nepravilnog rada sudova, postupajućih sudaca, državnog odvjetništva i zastupnice Republike Hrvatske.
Dana 17. kolovoza 2026. nadležnom državnom odvjetništvu podnesen je zahtjev za mirno rješenje spora, kao zakonom propisana procesna pretpostavka prije podnošenja nove tužbe protiv Republike Hrvatske, a vrijednost predmeta spora iznosi 463.188.219,97 EUR, uz pripadajuće daljnje zakonske zatezne kamate.
Riječ je, dakle, o zasebnom pravnom putu kojim se od Republike Hrvatske zahtijeva naknada štete zbog postupanja istih pravosudnih dužnosnika i istog procesnog slijeda koji je predmet kaznene prijave. U zahtjevu su poimenično navedeni Nataša Lefort, Ivan Matančević, Sanja Prosenica, Sanja Krovinović, Nives Grubišić Đogić i Zlatana Bihar.
Uredništvo će dokumentaciju o tim dodatnim pravnim postupcima objaviti zasebno, dok se uz ovaj prvi članak javnosti objavljuje kaznena prijava u cijelosti, kako bi svaki čitatelj mogao neposredno vidjeti na kojim se činjenicama, sudskim odlukama i dokumentima temelje iznesene optužbe.
Kako doznajemo, cjelokupna dokumentacija o prijavljenim nezakonitostima, postupanju hrvatskih pravosudnih institucija i poduzetim pravnim radnjama bit će dostavljena i nadležnim institucijama i instancama Europske unije, od kojih će se zatražiti da u okviru svojih nadležnosti razmotre predmet i postupanje institucija Republike Hrvatske.
DORH I USKOK SADA SU PRED TESTOM KOJI SE NE MOŽE RIJEŠITI ŠUTNJOM
Kaznenom prijavom od DORH-a i USKOK-a izričito se traži evidentiranje predmeta, potpuni i nepristrani kazneni izvidi, pribavljanje svih sudskih i državnoodvjetničkih spisa, podataka eSpisa, ispitivanje svih prijavljenih osoba, utvrđivanje drugih odgovornih osoba te, ako se utvrdi zakonom potreban stupanj sumnje, pokretanje kaznenog progona.
Zato ovaj predmet više nije test samo za šest prijavljenih pravosudnih dužnosnika.
To je test za cijelo hrvatsko pravosuđe. Jer pravna država ne dokazuje svoju snagu time što štiti institucije od neugodnih pitanja. Dokazuje je tako što ih postavlja i najmoćnijima.
A kada su predmet kaznene prijave upravo suci i predstavnik državnog odvjetništva, postoji samo jedan odgovor koji može vratiti povjerenje javnosti: potpuna istraga, potpuna transparentnost i odgovornost svakoga za koga se dokazima utvrdi da je prešao granicu zakona.
Sve drugo ostavilo bi pitanje teže od samih 463 milijuna eura: ako građanin tvrdi da mu je pravosudni sustav zatvorio oba puta do suda – tko će onda suditi pravosuđu?
Nastavak slijedi.
Kaznena prijava podnositelja Slavena Čolaka od 17. kolovoza 2026. podnesena DORH-u i USKOK-u protiv:
-
- Nataše Lefort, zamjenice općinskog državnog odvjetnika u Zagrebu,
- Ivana Matančevića, suca Općinskog građanskog suda u Zagrebu,
- Sanje Prosenica, sutkinje Županijskog suda u Zadru,
- Sanje Krovinović, sutkinje Općinskog građanskog suda u Zagrebu,
- Nives Grubišić Đogić, sutkinje Općinskog suda u Novom Zagrebu,
- Zlatane Bihar, sutkinje Županijskog suda u Sisku.
Pogledajte video zapise sa završne riječi Slavena Čolaka u predmetu tzv. „HPB Bankomat:
-
- Video zapis sa završne riječi Slavena Čolaka br. 1
- Video zapis sa završne riječi Slavena Čolaka br. 2
- Video zapis sa završne riječi Slavena Čolaka br. 3
- Video zapis sa završne riječi Slavena Čolaka br. 4
- Video zapis sa završne riječi Slavena Čolaka br. 5
- Video zapis sa završne riječi Slavena Čolaka br. 6
- Video zapis sa završne riječi Slavena Čolaka br. 7
- Video zapis sa završne riječi Slavena Čolaka br. 8
M.M. /Foto: Ilustracija A!











