Perica Jurič: Manolić je bio dobar čovjek

24 kolovoza, 2026 maxportal
Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

U Maclju je u subotu održana komemoracija i posljednji ispraćaj 500 hrvatskih žrtava koje su 1945. pobili partizani. Riječ je o 500 mladih muškaraca, među kojima je bilo i maloljetnika.



Njihovi posmrtni ostaci ekshumirani su u grobnicama na području Republike Slovenije. Na kostima su utvrđeni tragovi nasilne smrti, višestruki prijelomi, udarci tupim predmetima te prostrijelne i strijelne ozljede.

Pokop nedužnih žrtava komentirao je Perica Jurič, jedan od utemeljitelja HDZ-a i prvi šef tajne službe Republike Hrvatske nakon 1990. godine. Na toj je dužnosti bio nešto duže od šest mjeseci, a Tuđman ga je smijenio nakon jednog neobičnog razgovora.

Jurič je napisao: “Pokojni Josip Manolić mi je pričao da je Komisija Sabora za žrtve 2. svjetskog rata provodila iskapanja i kriminalistička istraživanja za dvije lokacije u Hrvatskoj – Macelj i Bjelovar.

Na području Bjelovara su tražili njegovu odgovornost, a na području Maclja odgovornost dr. Franje Tuđmana. Gledam sprovod prvih 500 žrtava, vojnika NDH, koji su bili muslimanske i katoličke vjere. Gle čuda, sada su svi katolici. DNK metoda čini čuda. Možda su Slovenci samo izručili 500 katolika i to građana RH. Ili u svemu ima puno političke predstave.”

Josip Perković, Perica Jurič, Hrvoje Šarinić, Ivan Krmpotić, Josip Boljkovac, Franjo Tuđman i Josip Manolić/ Foto: privatni izvor

Nakon objave razvila se žestoka rasprava.

Jedan korisnik ga je upitao: „A jel’ ti drug Manolić još što ispričao i ostavio u oporuci? Bilo bi lijepo da s nama podijeliš!“

Jurič je odgovorio: „Naši svakodnevni razgovori iz doba rata su uredno dokumentirani. Taj materijal nije u mom posjedu, ali postoji. Puna torba malih kazeta.“

Milan Vuković mu je poručio: „Kakav Tuđman, on je tada bio balavac. Imaš znano ime i prezime, zasluge. Ne degradiraj se čudnim tekstom.“

Jurič je odgovorio: „Problemi politike i društva nastali su pod teretom nacionalne prošlosti, ratova i propagande. Te teme su uzrok današnjih podjela.“

U raspravu se uključio i Bare Bartul Vidić: „Kome se ti – i u konačnici zašto – opravdavaš?“

Ivan Šimić je dodao: „U njegove dvije objavljene knjige je puno toga rečeno, samo treba znati čitati.“

Pero Lovrenović je podsjetio na masovne likvidacije u Generalskom Stolu: „Iz Generalskog Stola i okolice 45. je nestalo 700 mladih ljudi. Pokrali su iz crkve knjige o krštenju. U rujnu idemo na lokaciju Stratište, mjesto egzekucije Lužanjak. Dovezli su 1800 ljudi vlakom, odveli ih do jama i pobili. Optužnica je pripremljena, ali još čekamo.“

Gordana Maršić oštro je napala Jurića: „Srami se jadu. To su nečiji očevi, sinovi, snovi, nadanja, mladost, a tebi politički bodovi. Skini kapu pred tom žrtvom.“

Jurič je uzvratio: „Meni ne trebaju politički bodovi. Prvi sam u našoj kući koji borbu za Hrvatsku nije platio glavom. Stoga sam oprezan i pomalo sarkastičan. Činjenica je da su se Hrvati uglavnom međusobno ubijali i ta mržnja bi trebala prestati.“

Mirela Pandžić mu je odgovorila: „Prestat će jedino kada svaki zločin bude jednako osuđen – ustaški, partizanski, četnički. Neće ići kako je Manolić zamislio: ‘bilo pa prošlo’. Teror, otimačina, indoktrinacija, egzekucije, emigracija… Sve je to ostalo. Osuditi svakog zločinca bez obzira na ideologiju minimum je mentalne higijene.“

Jurič je uzvratio: „Baš ti bivši komunisti i komunističke službe su priveli demokratske promjene. U Ustav RH ugradili su načela bivše države koja i danas vrijede.“

Miky Miky je napisao: „Ne bih se složio da su se Hrvati većinom međusobno ubijali. Komunistički režim je totalitaran i zločinački. Manolić, Perković, Mustač – preobukli su košulje kad je pao Berlinski zid. Hrvatska je dobila novu staru vlast.“

Jurič je odgovorio: „Da Tuđman nije prihvatio ustanove i kadrove bivšeg režima, ne bi bilo ovakve Hrvatske.“

Renato Mikelic ga je pitao: „Ti Perice više vjeruješ Manoliću nego Rimokatoličkoj Crkvi?“

Jurič je odgovorio: „Tako je bilo. A RKC se nije spominjala. Manolić je bio pošten čovjek.“

Na kraju je dodao: „Bio sam u ratu u Vukovaru kod Merčepa i Zadre, u Opuzenu kod Daidže i ostalih, po svim kriznim točkama. Ne očekujem priznanje od ideološki ostrašćenih ljudi na vlasti i mržnjom zadojenog naroda.“

M. Marković/Foto: hrt


Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  


-->