Ivan Kujundžić: Split i Hrvatska nisu prćija Orjune i Pupovca

Quo vadis, Hrvatska, trenutak je istine? Je li hrvatska policija “uspjela” još koga uloviti, je li SOA štogod detektirati u i oko in(s)cidenta u Splitu? Na danima srpske kulture; sve još miriše na nju.., mislim na BIA-e i njene Orjuna suradnike. Pitam ovo s obzirom i na svastiku s Poljuda?

Teško se oteti dojmu kako je i ovdje dobro isplanirana akcija i nepropisno prijavljena kao događaj kroz “kulturu” zapravo manifesta visokog rizika i s čega tu nije bilo policije ni dektive?

A pitao sam i de iure barda Boška pa se skoro sa mnom pokoška i kaže, kultura se ne sagledavanje samo iz Arta, već je kultura ukupnosti svih nacionalnih dobara, zasijanih ari i pohranjenih memorija u knjigama tisućljetnih ambara i zaključuje; što je vojska u ratu, kultura je u miru!

Po tome ispada kako 40. srpskih kulturnih centara jamče toliko četa, ako ne i više? Super!

Ova kulturna manifestaciju, da je imala dobre namjere, ne bi se ni planirala u neprikladno vrijeme, u Splitu i uopće u Hrvatskoj, koja se ovih dana s dubokim poštovanjem oprašta od svojih mučki pobijenih i nestalih i nakon 35.g. ekshumiranih branitelja, među kojima je posebne emocije ovih dana pobudio dragovoljac HOS-a, naš prijatelj Francuz, Jean Michael Nicollier i time ulazimo u dane posebnog pijeteta

i sjećanja na žrtve Škabrnje i Vukovara.

I dok su nam emocije i misli bile uz obitelj Nicolier, na pogrebu, hrvatskog branitelja i viteza HOS-a, Jana Michaela, u Vukovaru, nisam želimo pridavati važnost i skretati pozornost na jedan događaj bez voznog reda, u kom su grupa mladića ušli u neki prostor i izvijestili nazočne o prekidu program, otpjevavši početni stih Bojne Čavoglave potom veselo se razišli a da nikom nije pala dlaka s glave.

I od toga Pupovac dio strukture vlasti pravi od kamilice problemom nacionalne sramote.

A zapravo ni izbliza incident sličan svakodnevnom nasilju nad Europljanima, a pitanje je kad će i kod nas biti masovna pojava, preko kojih se prelazi šutnjom, bez ikakva glasa i mainstreama redakcija i slova.

Ova inverzija odgovornosti, kao i vršenjem pritisaka na sudbene vlasti s epilogom selektivnog hapšenjem prosvjednika u Splitu, s “dana srpske kulture”, među kojima je i jedan hrvatski branitelj čija obitelj još traži svog sina ratnika, nestalog na Trpinjskoj cesti, dalo je ovoj akciji karakter i političkog procesa i manifesta.

A kako svaka akcija ima i svoju reakciju, oštar odgovor su noćas dok ovo pišem, uputili u Otvorenom pismu Milanoviću i Plenkoviću i Bobanu, koordinacija braniteljskih udruga Grada Splita i Splitsko dalmatinske županije, u kom traže trenutačno puštanje na slobodu Petra Gojuna i drugih pritvorenih, kao i prestanak šutnje na akcije narativa “srpskog sveta” jer, poručuju:
“Kada nepravda postane zakon — otpor postaje dužnost”.

U pismu uz niz ozbiljnih naglasaka na nepravdu, pridružuju se Torcidi, koja za subotu najavila skup na splitskoj Rivi… E’ s Torcidom nema pregovora!

Dakle, ako naivno promatramo ovaj događaj, svi su zakazali, rekao bih svi osim moguće BIA-e i ozbiljne sumnje kako je ova u naravi operacija djelo “naših” orjunaških struktura, koji su ovdje vidjeli šansu borbe protiv nove subkulture Thompsonova i HOS-ovih insigniji i Za dom pozdrava.

A oni su znali, kako je ovo ozračje i vrijeme i mjesec studeni, dani sjećanja na žrtve velikosrpske agresije na Hrvatsku i sada nam ponajmanje trebaju dani srpske kulture u Splitu, osim ako su bili idealni odabir za “vojne vježbe” srbijanske Bezbednosno informativne agencije (BIA) uz pomoć splitske Orjune, kao njihove “pete kolone”, u Splitu i Hrvatskoj.
I sad kad se zbio događaj prosvjeda hrvatske mladeži uslijed lošeg pozorišta, vlastima je to problem za najveću kvalifikaciju kaznenog djela. Ma najte dajte?Agitira se s najviših razina, natječu se u osudi i žalopojkama vrhovnik Milanović i Plenković, natiču

Pupovac i Obuljenka i tako otvoreno utječući na pravosudne institucije i sudski proces, kao da su Turudić i sudci Pijetao i kokoši ili tor ovaca bez etike i sudačke časti za pravdom. U juriš na Split poput Vicka Krstulovića 45., upao je Pupovac u spašavanje srpske djece.

E’ sad nije lipo koristiti djecu za svoje neostvarene svjetove no etnobiznismen Milorad Pupovac se ne da i ovo “kvalifikuje” pod teško kazneno djelo i pogledom mržnje prema srpskoj manjini, što nikako ne stoji.

Zapravo, u pozadini je politika etno biznismena Pupija, koji ovim nastoji getoizirati srpsku manjinu, bojeći se od pozitivne asimilacije u hrvatsko društvo.

Taj proces je sveprisutna u zajednici, u kojoj se zdravorazumski živi i poštuje čovjek i domovina i njegov identitet nasuprot ovom zlu sijanja laži i novih mržnji i pretenzija srpskog sveta prema Hrvatskoj. Tako se ta većina srpske manjine, sve više odupire etno biznismenima “srpske manjine” ukorjenjujući se u političke Hrvate, u Zagrebu i Splitu i drugdje.

U tom političkom otporu, u nekoliko skupina i Porfirijevih “savjeta“, ostaju posljednji zanesenjaci jugoslavenstva, predvođeni notornim Dejanom Jovićem, koji još gaji mit jugoslavenstva, čiji se mit rastače poput pješčanika s Delibatske pješčare?!.
I naravno sad guraju srpsku djecu u svoje projekte za “obranu otadžbine”.

U neprikladno vrijeme, ne za svetog Nikolu ili ne daj Bože kad se u Hrvatskoj obilježavaju dani sjećanja na djecu stradali od velikosrpska agresije na Hrvatsku, pa da tim “Danima srpske kulture”, u Splitu, uz pjesmu i zvuke bubnjeva budu poučeni o jednoj drugoj “kulturi” rata i stradanja svojih vršnjaka, u ratu Hrvatskoj,

Pa da im Pupovac i SNV, prikažu barem jedan hrvatski dokumentarac iz Vukovarske bolnice, recimo Pipin, Glavu gore, ruke na leđa ili Nade Prkačin, Štafeta smrti, knjige Vilima Karlovića ili Tanje Belobrajdić, Nisu zaboravljeni i dr…

Tu kulturu, koja prikazuje sijanja smrti svakako treba prikazati ali doista u najboljoj vjeri jer to ih u školi nisu učili o “kulturi JNA” i rekvijema cvijećem iz Beograda ispraćenih tenkova i topova smrti. Nisu to bili ovi zvučni topovi s prosvjeda u Beogradu, već stvarnih ratni topovi, s razornim punjenim eksplozivima na Vukovar i Hrvatsku.

Stoga nemojte draga djeco da vas ubuduće ove vucibatine uvlače u svoje svjetove, barem nemojte to dozvoliti u neprikladno vrijeme sjećanja na žrtve rata, koje su počinili vaši sunarodnjaci i stoga je očekivati poseban pijetet prema svim nevinim žrtvama a mi to činimo posebno prema djeci i hrvatskim braniteljima.

U Hrvatskoj, tijekom srbijanske agresija ubijeno je više od četiri stotine djece i ta djeca nikada ne će do Splita.Pa vam za ovu prigodu i za kraj na razmišljanje jedan citat od sunarodnjaka, koji se s ovom bolnom tema ljudski nosi:

“Quo vadis, omladino, braneći “kulturno dobro” iz koga su krenula sva nekulturna zla koja su snašla Hrvatsku, Bosnu i Kosovo, pa se kao bumerang vratila tamo odakle su krenula. U Beograd!

Ivan Kujundžić/Foto: Facebook