Ivani Bodrožić smeta Kolona sjećanja: Monstruozno je to što radite

Ivana Bodrožić, hrvatska književnica rođena u Vukovaru, oglasila se na društvenim mrežama uoči obilježavanja 18. studenoga, Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje. Smeta joj način kako se obilježava obljetnica pada Vukovara.

“Svake godine u ovo vrijeme kad mi počne zvoniti mobitel, za medije i ostale zainteresirane, imam jednu, istu izjavu: Zamislite osobu koju su teško pretukli i silovali, u mirnodopsko vrijeme, neka to bude mlada djevojka, naprimjer, koja je od nasilnika i ubojice uspjela pobjeći, jedva preživjevši traumu.

Zamislite sad, idućih trideset godina, ona na svaku obljetnicu zločina sjeda za stol sa svojom obitelji, susjedima, sugrađanima i oni je potiču da im svake godine iznova i iznova prepričava detalje užasa. Sjedi tako pred kamerama, novinari postavljaju pitanja, zadižu joj majicu da vide ožiljke, ajde, sjetite se još kojeg strašnog detalja, kako vam je ono zabio nož, je li boljelo jako.

Istovremeno, ispred njezine kuće postavljena je izložba s fotografijama zločinca, s opisom zločina, kako mu slučajno ne bi umaknula kad izađe, kako ne bi počela živjeti, kako joj ne bi palo napamet da je ona više od žrtve. Čini li vam se to normalno? Čini li vam se to moralno?

Iz kojeg onda razloga već trideset godina, a zadnjih desetak sve monstruoznije izvlačite tu jadnu djecu u kaputićima iz kolone?

Odakle vam pravo da žrtve rata prisiljavate da jedini njihov identitet bude izgrađen oko traume koju su proživjeli, kako vam nije neugodno oduzimati im sve druge ljudske karakteristike i tjerati ih da se osjećaju kako je njihovo najveće životno postignuće bilo to što su pukim slučajem preživjeli pakao rata.

To nikakve veze s pijetetom i suosjećanjem nema, ali ima s najgorim političkim profiterstvom, medijskim parazitiranjem novinara koji bez mozga i kičme skupljaju sve strašnije i nikad otkrivene priče, i s onim dijelom društva koji svoj kičasti i isprazni osjećaj domoljublja upražnjava s plastičnim lampionima”, napisala je Ivana Bodrožić na Facebooku.

Jedna od glupljih objava ove godine, a nije da se gluposti nismo nagledali.

U Hrvatskoj su vrlo glasne osobnosti koje si utvaraju da znaju što drugi misle. Zna li Ivana Bodrožić što Vukovarci žele?  Ili si utvara da zna? Je li citirala ikoga iz Vukovara koji se slaže s njenim stavom?

Je li itko prisiljen, kako ona tvrdi, da “jedini njihov identitet bude izgrađen oko traume koju su proživjeli”?

Možda Vukovarci, u većini, žele upravo ovakvu komemoraciju za žrtve obrane Grada, za stradale civile, za ubijene na Ovčari. I oni i cijela Hrvatska. Ispričati svoju priči i biti u Koloni sjećanja u kojoj se odaje počast i sućut žrtvama stradalima u Vukovaru i cijeloj Hrvatskoj.

Ivana piše da je monstruozno “izvlačite tu jadnu djecu u kaputićima iz kolone”. Vjerujem da mnogima nije ugodno sjećati se trauma koje su proživjeli, ali nije monstruozno sjećati se svojih mrtvih. Monstruozno bi bilo zaboraviti ih.

Bodrožić je osobno pogođena ratom – njezin otac Ante Bodrožić ubijen je na Ovčari, a sama je bila prognana iz Vukovara s majkom i bratom. Ta iskustva opisala je u romanu “Hotel Zagorje”.

Ističe da trauma ne smije biti javni spektakl, već prostor osobnog dostojanstva i tišine

M. Marković/Foto: pxll