Književnica Ivana Bodrožić je na N1 govorila o svom romanu “Hotel Zagorje”, a osvrnula se i na vrijeme koje je provela u Vukovaru za vrijeme rata, što je utjecalo i na njeno pisanje.
Predstava Hotel Zagorje dobila je i nagradu hrvatskog glumišta, a Bodrožić smatra da je velika zasluga ansambla.
“Jako sam sretna zbog toga. Jako sam ponosna na cijeli ansambl kazališta Gavella, smatram da je to prvenstveno njihova zasluga. Mislim da su napravili izuzetnu predstavu”, kazala je Bodrožić.
Nakon premijere prišao joj je i Vladimir Šeks koji je kazao da je imao veliku odgovornost u to vrijeme.
“Bio je to ‘awkward moment’. Nakon te predstave koja je emotivno razorna i vraća nas u vrijeme 90-ih, našao se Šeks koji je nakon premijere došao da mi objasni kako je bilo njemu kad je morao sudjelovati u razmjeni sudionika i donositi velike odluke te kako je strašnu odgovornost imao za vrijeme 90-ih. U tom trenutku sam mu rekla da nije to večer u kojoj želim slušati kako je njemu bilo teško i njegove žalopojke.
HDZ i Vladimir Šeks već 30 godina imaju toliko medijskog prostora da smatram neumjesnim da i tu večer slušamo njegovu muku. Ljubazno, ili ne toliko ljubazno, sam ga odbila. On sam i njegova generacija i HDZ-ovi političari u velikoj mjeri su odgovorni za ono što je moja generacija živjela 90-ih i što moja djeca žive dan-danas”, rekla je Bodrožić.
“Da biste nekome oprostili, netko vas mora zamoliti za oprost”
Njen otac jedna je od žrtava s Ovčare, a Bodrožić kaže da oprosta za to nema.
“Ne postoji trenutak u kojem prestajete nekoga čekati. Različite tragedije se ljudima u životu događaju. Međutim, mi smo ustrojeni na taj način da preživimo stvari i krenemo dalje, htjeli ili ne. Čekanje nekoga je određen tip agonije koji je teško prepričljiv jer ne postoji trenutak kad prestanete nekog čekati nego se malo po malo mirite s tim, ali se zapravo nikad niste pomirili na onaj iscjeljujući način. Nisam to oprostila, to je nešto što je neoprostivo”, kazala je i dodala:
“To što ja nisam oprostila egzekutorima s Ovčare, to što nisam oprostila onima koji su huškali i sa srpske i hrvatske strane i koji su poticali na rat, to nemojmo brkati s tim što ljudi često misle da ako nekome nešto ne oprostimo to ekstendiramo na cijelu naciju. To nema veze sa srpskom manjinom u Hrvatskoj niti sa Srbima u Srbiji koji nemaju veze sa zločinima. To moramo neprestano naglašavati. Kod nas je nekako usvojeno mišljenje da ako si imao ratne traume i ako si na toj nekoj strani koja je oštećena, tvoj bol i frustracija se protežu na pripadnike cijele nacije, što je potpuno suludo. Pri tome, da biste nekome oprostili, netko vas mora zamoliti za oprost, to je ta dinamika i ravnoteža. Međutim, tu nema prostora za to, ali to nema veze s nacionalizmom koji od 90-ih vlada i u Hrvatskoj i Srbiji.”
O Koloni sjećanja
Komentirala je i pomirljive političke poruke kojih se u posljednje vrijeme može čuti u javnom prostoru.
“Smatram da su to dobrodošle geste i pozdravljam ih, ali ostajati na gestama ljudima ne donosi ništa konkretno”, kazala je Bodrožić i dodala:
“Nažalost, te se geste kod nas svedu na krajnji cinizam, a oni koji pokažu iskrenost, oni postanu meta i na jednoj i na drugoj strani.”
Objasnila je i zašto nikad nije sudjelovala u Koloni sjećanja. “Nikad nisam bila jer moje sjećanje na mog oca i moj intimni pijetet je meni preintiman i prevrijedan da bih ga dijelila u koloni s korumpiranim političarima. Nemam ništa zajedničko ni s Plenkovićem ni sa Željkom Markić ni s Hasanbegovićem ni sa svim tim ljudima kojima Vukovar i Kolona služe kao poligon za skupljanje političkih bodova.”
Kazala je i kako gleda na to da je 18.11. državni praznik.
“Što se mene tiče, mislim da nema potrebe za slobodnim danom i mislim da će on završiti kao i svi slobodni dani države koja nema pravi dignitet da se u njoj svi građani osjećaju dobro i da se na neki način osjećaju zahvalno. Mislim da će taj praznik završiti kao is vi drugi državni praznici i da to neće imati nikakve veze s Vukovarom”, smatra Bodrožić.
Megy M. /Foto: cropix
