Kad novinar piše o brodu Jadran kao Vučurević o Dubrovniku ’91.

Za vikend mi je u ruke dospjela Slobodna Dalmacija (31.10. / 1.11.) gdje pročitah tekst Jadrana Kapora pod naslovom “Jedan bazen i podrtina od broda bit spora Hrvatske i Crne Gore“.

Prvo što mi je zasmetalo bio je naslov teksta. Pisati o jedrenjaku Jadran kao o “podrtini od broda” podsjetilo me na izjavu ratnog gradonačelnika Trebinja Božidara Vučurevića koji je potkraj 1991., dok su snage JNA i srpsko-crnogorske razbojničke družine brutalno granatirale Dubrovnik, izjavio: “Ako bude trebalo, napravit ćemo još ljepši i stariji Dubrovnik.”

Jednako star – prciznije dvije godine je stariji – je talijanski jedrenjak Amerigo Vespuci kojem su prošle godine – nakon povrtaka s putovanja oko svijeta tijekom kojeg je obišao trideset luka na pet kontinenata-  u Trstu priredili veličanstven doček.

Taj doček, uz stotine brodica i prelete zrakoplova nas Hrvate je podsjetio na doček Gorana Ivaniševića u Splitu 2001. godine nakon što je osvojio Wimbledon.

Kapor dalje piše: „Hrvatska je desetljećima izbjegavala otvarati sporna pitanja s Crnom Gorom.“ Ta tvrdnja apsolutno ne stoji. U MORH-u i MVEP-u postoji obilna dokumentacija koja Kaporovu tezu u potpunosti demantira i demaskira.

Posebno su ružne i netočne konstatacije: „Brod koji gotovo nikome nije bio važan, danas je podjednako važan stanovnicima Berana i Splita, Čakovca i Kotora. Hrvatska je u međuvremenu sagradila školski brod ‘Kraljica mora’ koji se sada nalazi na mrtvome vezu. Ako država ne zna što će s Titovim ‘Galebom’, a ne zna ni što će sa svojom ‘Kraljicom mora’, ima li ikakvu ideju što bi s ‘Jadranom’?“

Idemo redom.

1.”Brod koji gotovo nikome nije bio važan…“ – apsolutno ne stoji. Na prvom sastanku Savjeta projekta sukcesije vojne imovine, održanom u MORH-u 24. rujna 1992., kapetan bojnog broda Kuzma Pecotić jasno je rekao: „Hrvatsku ratnu mornaricu ne zanima restitucija niti jedne diobene stavke, osim š/b ‘Jadran’. Za cjelokupnu diobenu masu potražujemo financijsko obeštećenje, a samo za brod ‘Jadran’ tražimo njegov povratak.“

Od tada do danas traje neprekidna borba da se brod vrati. Kaporova tvrdnja je zato netočna i zlonamjerna – napisana tako da hrvatskoj javnosti sugerira kako je riječ o hiru aktualne diplomacije, a ne o finalu dugogodišnjih nastojanja brojnih hrvatskih dužnosnika.

2.”Hrvatska je u međuvremenu sagradila školski brod ‘Kraljica mora’ koji se sada nalazi na mrtvome vezu.“ Točno – ali Kapor prešućuje ključnu činjenicu: brod je improvan, nesiguran za plovidbu, i zato ga nitko ne želi. Ovako napisano ostavlja dojam da Hrvatska ima svoj brod pa još traži Jadran. A uspoređivati Kraljicu mora i Jadran je kao uspoređivati Moskvića i Rimčevu Neveru. I to Kapor dobro zna.

3. Ako država ne zna što će s Titovim ‘Galebom’, a ne zna ni što će sa svojom ‘Kraljicom mora’, ima li ikakvu ideju što bi s ‘Jadranom’?“ I ova tvrdnja je zlonamjerna. Kapor je preiskusan da ne bi razlikovao brod na mrtvom vezu poput Galeba, koji samo proizvodi troškove, od broda koji je u plovidbi 250–300 dana godišnje – na obuci kadeta, pomorskih škola, fakulteta i protokolarnim dužnostima.

Republika Hrvatska savršeno dobro zna za što će koristiti š/b Jadran, koliko će koštati porezne obveznike, a koliko će brod sam privrediti. Onog dana kada Jadran ponovno bude usidren u Lori, hrvatska javnost bit će o svemu obaviještena – pravovremeno i točno. A jedrenjak Jadran neće biti trošak, zaradit će svaki cent.  I bit će putujuća ambasada Hrvatske.

4. Postoji i niz drugih Kaporovih tvrdnji koje se lako osporavaju. Da je htio, mogao je doći do relevantnih podataka – ali tada ne bi mogao isporučiti ovakav uradak čija je svrha promijeniti mišljenje dijela čitatelja.

U slučaju pisanja Jadrana Kapora, inače vanjskopolitičkog urednika Slobodne, uvjeren sam da nema nikakve agenturne pozadine. Upućeni me uvjeravaju da se objašnjenje svodi na obiteljske veze i poznatu misao “nema besplatnog ručka”.

Ponovimo za kraj: pisati o jedrenjaku Jadran kao o “podrtini od broda” podsjeća na Vučurevićeve ratne izjave o Dubrovniku – „srušit ćemo ga i sagraditi još stariji“.

Volio bih da mu misao vodilja nije bila Vučurevićeva rečenica, nego izreka: „Prevlaka je hrpa kamenja koja zlata vrijedi.“ Jer upravo tako izgleda situacija u kojoj naizgled bezvrijedna nakupina krša ima golemu povijesnu, pravnu i teritorijalnu težinu jer definira granicu i suverenitet.

M. Marković/Foto. V. Bašić SD