Masonska afera razotkrila veliki problem: Jelenića se ne može goniti čak i ako opako prekrši zakon

Masonska afera smijenjenog glavnog državnog odvjetnika Dražena Jelenića ukazala je na još jedan veliki problem, točnije prazninu u hrvatskom Zakonu o kaznenom postupku. Dražena Jelenića nitko ne sumnjiči za kršenje zakona, iako je prešutio svoje članstvo u masonskoj udruzi.

Naime, taj Zakon ne predviđa nikakvu neovisnu istragu protiv bilo koga u državnom odvjetništvu, pa tako ni protiv glavnog državnog odvjetnika ako se posumnja da je počinio kazneno djelo, piše Ana Raić Knežević  na portalu Telegram.

Prije nekoliko godina postojao je prijedlog da se neovisna istraga uvrsti u Zakon o kaznenom postupku te da se propiše kako će glavnog državnog odvjetnika istraživati sud i policija, no ta promjena nije prihvaćena. Do danas se ništa nije promijenilo.

Na tu rupu u zakonu upozorila je u svom znanstvenom radu profesorica Zlata Đurđević, predstojnica katedre za Kazneno procesno pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu.

Dražena Jelenića nitko u ovom trenutku ne sumnjiči za kršenje zakona, iako je evidentno prešutio svoje članstvo u masonskoj udruzi. No, taj njegov potez nije kazneno djelo. Sada kada je njegovu smjenu potvrdio i Sabor, oporba traži da se u Zakon o državnom odvjetništvu uvede obveza sigurnosne provjere kandidata za glavnog državnog odvjetnika.

Ako se to i dogodi svejedno će ostati rupa u ZKP-u. Kad bi se eventualno posumnjalo da je glavni državni odvjetnik pogodovao nekome od članova svoje masonske udruge, Hrvatska bi bila u problemu jer to ne bi imao tko kvalitetno istražiti. Moglo bi se doduše pokušati, no neovisna istraga, prema europskim standardima, ne bi mogla biti provedena.

Naime, glavni državni odvjetnik na čelu je represivnog aparata. To znači da je po funkciji upoznat, ili barem može biti, sa svakim potezom svojih podređenih. Preko njih i s radom policajaca. Tako bi, primjerice, mogućnost da netko iz Državnog odvjetništva zatraži od suda da izda mjere tajnog nadzora glavnog državnog odvjetnika, bila ozbiljno upitna.

Iako je na manjkavost ZKP-a profesorica Zlata Đurđević upozorila još u srpnju 2013., kada je objavljen njezin znanstveni rad s osvrtom na rezultate rada radne skupine Ministarstva pravosuđa na usklađivanju Zakona o kaznenom postupku s Ustavom Republike Hrvatske, do danas se ništa nije promijenilo. Profesorica Đurđević, koja je bila na čelu te radne skupine, tvrdi kako je unatoč predlaganju konkretnijih zakonskih rješenja za osiguranje neovisnosti istrage, taj prijedlog odbijen.

Đurđević podsjeća kako je i prije izmjena Zakona o kaznenom postupku Europski sud za ljudska prava u više slučajeva kaznio Hrvatsku zbog nepostojanja neovisne istrage.

“Neovisnost znači postojanje hijerarhijske ili institucionalne neovisnosti, kao i stvarne. Neovisnost mora biti potpuna i u pravu i u praksi. To podrazumijeva da osobe koje su umiješane u događaj ne mogu biti uključene u prikupljanje dokaza”, piše profesorica Đurđević. Zatim pojašnjava da tako policijski istražitelji ne mogu biti dio iste jedinice kao osobe koje istražuju. Drugim riječima ne mogu istraživati svoje kolege.

“Neovisnost istrage posebno je važna za uspostavu javnog povjerenja u monopol države pri provedbi svojih ovlasti”, dodaje bivša čelnica radne skupine. To isto sugerirao je i Ustavni sud Republike Hrvatske kada je, poznatom odlukom iz 2012., neustavnima proglasio čak 43 odredbe tadašnjeg Zakona o kaznenom postupku.

I u toj odluci Ustavnog suda podsjećalo se na nužnost učinkovite i neovisne istrage, što je po mišljenju profesorice Đurđević trebalo biti jasno ugrađeno u novi Zakon o kaznenom postupku. To se međutim nije dogodilo. Da netko i istraži glavnog državnog odvjetnika slučaj bi, zbog rupe u zakonu, mogao pasti na Ustavnom sudu ili Europskom sudu za ljudska prava.

Zlata Đurđević dalje piše kako nije prihvaćena konkretnija smjernica da se regulira neovisna istraga protiv policajaca koje bi trebali istraživati Državno odvjetništvo i policajci neovisni o osumnjičenicima, ili pak zatvorskih službenika, koje bi trebali istraživati suci izvršenja zatvorskih kazni i državno odvjetništvo.

Najveći je pak nedostatak, smatra profesorica, ostao upravo u istrazi protiv službenika Državnog odvjetništva. “Naime, u slučaju kada postoji sumnja da je kazneno djelo počinio službenik državnog odvjetništva, samo državno odvjetništvo poduzimat će protiv njega kazneni progon i istragu.

S obzirom da je državno odvjetništvo hijerarhijska, centralizirana i monokratska organizacija, sustav u kojem monopol kaznenog progona ima Državno odvjetništvo ne može osigurati neovisnu istragu protiv državnog odvjetnika, osobito protiv viših državnih odvjetnika ili glavnog državnog odvjetnika”, upozorila je i predložila da izvide i istragu protiv državnog odvjetnika provodi policija i sud što je, međutim, odbijeno, piše Ana Raić Knežević, jedna od boljih poznavatelja pravosudnog sustava u Hrvatskoj.

R.I. /Foto: pxll