Milo Đukanović: “Opasna je uloga SPC-a, a Crna Gora će obnoviti svoju crkvu”

SPC Crnu Goru predstavlja kao srpsku državu, a Crnogorce kao ‘cvijet srpstva’. Patrijarh Porfirije je u Moskvi Putinu zahvalio na podršci koju je pružio SPC-u u Crnoj Gori i molio ga da ne zaboravi na Balkan kada bude stvarao “ruski svet”.

Crna Gora je obnovila svoju državnost i mislim da danas nema nikoga tko je i elementarno politički informiran, a da ne razumije da će Crna Gora obnoviti i svoju crkvu, rekao je bivši predsjednik Crne Gore Milo Đukanović, dugogodišnji premijer i lider Demokratske partije socijalista, počasni predsjednik DPS-a, u intervjua Televiziji E povodom 20. obljetnice obnove neovisnosti Crne Gore.

U emisiji “Trag u vremenu” rekao je da je o tome imao priliku razgovarati s vrlo relevantnim globalnim pravoslavnim adresama u svijetu, koje, kako ističe, nemaju sumnje da je Crna Gora imala svoju crkvu, da je u određenim povijesnim okolnostima bila zatvarana, kao što su se crkve zatvarale kroz povijest, ali su potom obnavljane.

Opasna uloga SPC

Đukanović se osvrnuo i na kritike dijela javnosti u vezi s njegovim ocjenama o Srpskoj pravoslavnoj crkvi kao parapolitičkoj organizaciji.

– Činjenica da sam ateist ne znači da bezrezervno ne poštujem vjersko pravo svake osobe, a time i vjersko pravo svakog vjernika SPC. Ali ako netko očekuje da ću zbog toga šutjeti, o nekim pitanjima koja su odavno izašla iz kanonske autonomije crkve i duboko zašla u područje države i društva, vara se. U konačnici, nisam imao pravo šutjeti, imao sam obvezu govoriti i o tome sam javno govorio”, kaže Đukanović.

U emisiji je Đukanović podsjetio i na ulogu Srpskoj pravoslavnoj crkvi koju joj je dodijelila država Srbija, spominjući u svojim strateškim dokumentima Strategiju Srbije o odnosima s dijasporom i Srbima u regiji. Tim dokumentom, ističe, Srpska pravoslavna crkva dobila je važnu misiju ne samo u promicanju srpske kulture i običaja, već i u zaštiti srbijanskog naroda tamo gdje je ugrožen.

“A sjetit ćemo se, ratovi su ovdje uvijek počinjali kada neko ustanovi da je njegov narod u susjedstvu ugrožen”, kaže Đukanović.

Još opasnija, napominje, jest uloga Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori u arbitriranju oko prava Crne Gore na državnost i nacionalni identitet.

“SPC je tumačila da je ona starija i da je najzaslužnija za nastanak i trajanje crnogorske države, dajući time za pravo velikodostojnicima da Crnu Goru predstavljaju kao srpsku državu, a ne kako je definirano Ustavom, kao građansku. Te da Crnogorci zapravo nemaju svoj nacionalni identitet, nego da smo samo cvijet srpstva. Znam, mnogi mi zamjeraju na vrlo reskim definicijama SPC kao parapolitičke organizacije ali, kao što znate, nisam sklon etiketiranju, pa svaka ocjena ima i svoje objašnjenje. Uostalom, o tome uvjerljivije govori srpski patrijarh od mene” navodi Đukanović.

Kao predsjednik i premijer bio u obavezi govoriti

Na pitanje je li vjerska ili politička poruka srpskog patrijarha Porfirija prilikom posjete predsjedniku Rusije Vladimiru Putinu u kojoj mu zahvaljuje na pomoći koju je pružio podršku SPC-u u Crnoj Gori i moli ga da ne zaboravi na Balkan “kada bude stvarao “ruski svet”, Đukanović odgovara da je to izvor njegovog nesporazuma sa SPC-om.

Zbog toga je, kako kaže, bio u obavezi, kao predsjednik i premijer da opominje da je Crna Gora u povijesti imala svoju Crnogorsku pravoslavnu crkvu, koja je nestala nakon što je nestala crnogorska država. Pokazao je i originalni zapisnik sa sastanka Svetog sinoda CPC od 16. prosinca 1918. godine koji to potvrđuje.

“U njemu stoji da budući da se ‘narod Crne Gore na Podgoričkoj skupštini opredijelio za prisajedinjenje Srbiji i za stvaranje Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca i autokefalna pravoslavna crkva Crne Gore donosi odluku da se ujedini sa srpskom pravoslavnom crkvom i da postane sastavni dio pravoslavne crkve Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca’. I to je manje – više očekivano. Da kada nestane država, i ovo bude jedna od posljedica”, naveo je Đukanović.

Ali, podsjeća Đukanović, Crna Gora je u međuvremenu obnovila državnost i smatra da danas nema nikog tko zrelo politički razmišlja i tko je elementarno obaviješten, ”tko ne shvaća da će Crna Gora obnoviti i svoju crkvu.”

Zaključuje da je imao prilike da o tome razgovara s vrlo relevantnim globalnim pravoslavnim adresama u svijetu, kod kojih, kako ističe, nema nikakve dileme da je Crna Gora imala svoju crkvu, da je u određenim povijesnim okolnostima ta crkva ugašena, kao što su se kroz čitavu povijest gasile crkve, ali nakon toga su se te crkve i obnavljale.

Ugovori s vjerskim zajednicama

Na pitanje da li bi, kada je riječ odnosima sa SPC danas postupio drugačije, Đukanović podsjeća da je Vlada Igora Lukšića 2011. krenula da rješava pitanja odnosa s crkvom

“Te godine je potpisan Temeljni ugovor s rimokatoličkom crkvom. Potom su potpisani ugovori s islamskom i sa židovskom vjerskom zajednicom. Počeli su i razgovori s Mitropolijom crnogorsko-primorskom o potpisivanju ugovora. Iz Mitropolije su – podsjeća Đukanović – nastupili s argumentacijom da je crkva starija od države, da je ona formirala Crnu Goru implicitno osporavajući legitimitet Vlade da se bavi tim poslom.”

“U najboljem slučaju željeli su da oni budu autori Ugovora. Zbog toga je taj posao ostao nedovršen”, kazao je Đukanović.

Dvije godine kasnije, po preuzimanju premijerske funkcije, krenule su pripreme krovnog dokumenta – Zakona o vjerskim zajednicama.

“Vrlo marljivo se  radilo na tom pitanju  2014. godine organizirana je javna raspravu o nacrtu zakona koja je neslavno završena demonstracijom grube netolerancije upravo od Crnogorsko-primorske Mitropolije. Bilo je čak i nasilja prema mitropolitu Crnogorske pravoslavne crkve Mihailu.

I naredna vlada se tim poslom bavila vrlo odgovorno. Sjećam se da su nadležni ministar Zoran Pažin, i ministar Srđan Darmanović, kao član Venecijanske komisije, dugo pregovarali s Venecijanskom komisijom kao krovnim pravnim autoritetom u Europi, da dobijemo njihovu suglasnost za koncept toga zakona. I na kraju smo tu suglasnost i dobili”, podsjeća Đukanović.

O Amfilohiju: “Razgovarali smo kao civilizirani ljudi, ali su razlike bile nepremostive”

Bivši predsjednik Crne Gore komentirao je navode o njegovim odnosima s mitropolitom Amfilohijem. Ističe da su sumnjičenja prema Amfilohiju za njihove “tajne dogovore” dolazila iz samog vrha SPC. Istovremeno, suverenisti su, kaže sumnjičili njega.

“Crnogorci, vrlo skloni prvačenju, kao da su se trudili da prepoznaju nekog sumnjivog, a ja sam im valjda bio najvidljiviji, jer sam uvijek bio predsjednik ili premijer. No, nije bilo mjesta tom osumnjičenju. Znate moj stav i prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi i prema mitropolitu Amfilohiju. On je bio i ostao savršeno jasan i javan”, rekao je Đukanović.

Napominje da je s mitropolitom Amfilohijem imao pristojan odnos “kakav bi trebalo da se podrazumijeva između nekog tko je, svjetovni lider i duhovnog lidera najbrojnije vjerske zajednice u Crnoj Gori”.

“Mi smo se češće razlikovali nego što smo se slagali i naša razlike nisu bile zato što je on bio Srbin, a ja Crnogorac. Bez obzira na to što je Amfilohije negirao crnogorski nacionalni identitet, on je u velikom dijelu bio vrlo tipičan Crnogorac, violentan i uvijek sklon da se suprotstavlja autoritetima.

Sjetimo se samo njegovog odnosa prema Miloševiću, pa i prema Vučiću, prema raznim patrijarsima u različitim periodima novije povijesti. Čovjek s integritetom, ali u političkom i nacionalnom smislu velikosrbin, i zbog takvog opredjeljenja intimno, duboko se protivio Crnoj Gori kao nezavisnoj državi i crnogorskom nacionalnom identitetu”, kazao je Đukanović.

S takve političke pozicije izricao je, podsjeća on, i one potpuno neprihvatljive ocjene o manjinskim narodima u Crnoj Gori.

“Kao nesporno obrazovan čovjek, morao je znati da je jedina izgledna šansa za društveni prosperitet Crne Gore i Zapadnog Balkana pripadnost europskom sistemu vrijednosti, a govorio je da je Europa trula civilizacija, a da je NATO zapravo Četvrti Reich i preporučivao Crnoj Gori sigurnosni kišobran Rusije.

Mi smo razgovarali kao civilizirani ljudi, ali su razlike među nama ipak bile veoma duboke i nepremostive”, zaključio je konstatira Đukanović.

M.M. /Foto: YT