Ministar s pravom proganja rad suda u Šibeniku, ali zašto bježi od nadzora u slučaju Fantasylanda i Slavena Čolaka?

Širi dalje

Današnja odluka Ministarstva pravosuđa o pokretanju stegovnih postupaka protiv dviju sutkinja Općinskog suda u Šibeniku (što svakako treba pohvaliti) dokaz je da mehanizmi kontrole postoje i da se nadzor može provesti, pa čak i u roku od 24 sata.

Time se otvara legitimno pitanje: zašto isti ti mehanizmi zakazuju, odnosno zašto se svjesno blokiraju, kada grupacija Fantasyland i Slaven Čolak godinama podnose dokaze o institucionalnom kriminalu i teškim zlouporabama unutar DORH-a, USKOK-a i Trgovačkog suda u Zagrebu.

Izostanak inspekcijskih nadzora nad radom DORH-a, USKOK-a i Trgovačkog suda u Zagrebu u slučaju grupacije Fantasyland i Slavena Čolaka stvara opasan presedan u kojem institucije ostaju bez nadzora, a pojedinci trpe ogromne štete.

Ministarstvo pravosuđa sustavno ignorira prijava za teški institucionalni kriminal, što ukazuje na ozbiljne disfunkcije pravnog sustava.

Kronologija ignoriranja i izostanak nadzora

Slučaj grupacije Fantasyland i njezina predsjednika Uprave, Slavena Čolaka, jedan je od najdugotrajnijih i najkompleksnijih pravosudnih procesa u novijoj hrvatskoj povijesti. Nakon višegodišnjih kaznenih postupaka i medijskih afera u sklopu akcije “HPB Bankomat”, Čolak je dočekao oslobađajuću presudu, dok su optužbe protiv njega i njegovih tvrtki odbačene. Tijekom cijelog tog procesa, Slaven Čolak je javno i putem prijava ukazivao nadležnim instancama na zlouporabe i nezakonitosti unutar samog DORH-a i USKOK-a te hrvatskih sudova.

Slaven Čolak i grupacija Fantasyland postali su simbol borbe protiv institucionalnog kriminala, a ignoriranje njihovih prijava Ministarstva pravosuđa ostaje mrlja na hrvatskom pravosudnom sustavu koja traži hitnu reviziju i odgovornost nadležnih tijela.

Izostanak reakcije Ministarstva pravosuđa na višestruke prijave o nezakonitostima DORH-a, USKOK-a i Trgovačkog suda u Zagrebu u slučaju grupacije Fantasyland i Slavena Čolaka predstavlja ozbiljan udarac pravnoj sigurnosti i povjerenju javnosti u institucije.

Nakon pravomoćnog oslobađajućeg ishoda u maratonskom kaznenom postupku „HPB Bankomat”, koji je trajao više od 15 godina i u kojemu su Slaven Čolak i projekt Fantasyland prošli kroz neviđenu medijsku i pravosudnu kalvariju, otvara se pitanje institucionalne odgovornosti. Unatoč brojnim zahtjevima i dokumentiranim prijavama o zlouporabama, Ministarstvo pravosuđa nikada nije provelo inspekcijski nadzor niti je utvrđivalo odgovornost unutar represivnog i sudskog aparata.

Zaštita sustava umjesto utvrđivanja istine

Ponašanje nadležnih tijela u ovom slučaju poprima konture institucionalne zaštite onih koji su involvirani u provođenje kaznenog progona i vođenje sudskih postupaka. Kada se prijave o zlouporabama i nezakonitostima ignoriraju, a predmeti na Trgovačkom sudu u Zagrebu vode uz očigledna odstupanja od zakona i pravne prakse, država šalje poruku da je pravni sustav podložan interesnim lobijima. Umjesto da preispita postupanje tužitelja i sudaca, Ministarstvo pravosuđa svojim nečinjenjem zataškava radnje koje su dovele do enormnih šteta.

Slom načela nepristranosti

Projekt grupacije Fantasyland trebao je predstavljati jedan od najvećih turističko-zabavnih projekata u Hrvatskoj, smješten na prostoru bivšeg kupališta Šmidhen u Samoboru. Međutim, cijeli je pothvat sustavno devastiran kroz pravne i financijske blokade. Tijekom godina, u javnost su dospjele brojne optužbe i prijave na račun Trgovačkog suda u Zagrebu, a USKOK-ove optužnice srušene su na sudu, što sugerira da se pravosudni mehanizam koristio za uništavanje privatne investicije, a ne za suzbijanje kriminala.

Činjenica da DORH i USKOK nisu sankcionirali vlastite propuste, već ustraju u pravnim bitkama koje za državu stvaraju ogromne financijske obveze, ukazuje na patologiju unutar pravosuđa.

Put prema apsolutnoj odgovornosti države

Zbog nepostojanja unutarnjeg nadzora koji bi istražio nezakonitosti koje je prijavio Slaven Čolak i tvrtke iz grupacije Fantasyland, pravna je bitka preusmjerena na odštetne zahtjeve. Država će, u konačnici, zbog nezakonitog i nepravilnog rada svojih tijela morati snositi enormne odštete. No, financijska kompenzacija ne može popraviti štetu nanesenu gospodarstvu i izgubljenom vremenu.

Kritika upućena Ministarstvu pravosuđa stoga nije samo pitanje jedne pravne bitke ili jedne tvrtke, već egzistencijalni test za Republiku Hrvatsku. Ako Ministarstvo nastavi ignorirati prijave o samovolji pravosudnih dužnosnika i tužitelja, pravda će u Hrvatskoj ostati tek selektivno primjenjiv alat.

Kada Ministarstvo zaprimi konkretne, dokumentirane i ponovljene prijave o zlouporabama, svjesno ignoriranje tih prijava i neprovođenje nadzora prelazi iz domene administrativnog nemara u domenu zlouporabe položaja i ovlasti (čl. 291. KZ-a) ili nesvjesnog rada u službi (čl. 339. KZ-a). Propust da se istraže nepravilnosti izravno omogućuje nastavak nezakonitog postupanja nižih tijela (DORH-a, USKOK-a, sudaca) i produbljuje štetu za oštećene subjekte.

Ovakvo ponašanje u javnosti s pravom otvara pitanje predstavlja li ono sustavnu zaštitu institucionalnog kriminala. Kada najviša tijela izvršne i pravosudne vlasti, unatoč ustavnoj obvezi, ne koriste svoje zakonske mehanizme za sankcioniranje devijacija unutar sustava, ona prestaju biti zaštitnici prava građana i postaju suučesnici u održavanju statusa quo, štiteći pojedince unutar aparata od kaznene i stegovne odgovornosti.

Vezano uz navedenu temu, zatražili smo kratki komentar Slavena Čolaka, predsjednika uprave grupacije Fantasyland.

Gospodine Čolak, Vaša grupacija godinama šalje dokumentirane prijave o zlouporabama u DORH-u, USKOK-u i na Trgovačkom sudu u Zagrebu, no Ministarstvo pravosuđa nije provelo niti jedan jedini inspekcijski nadzor. Kako tumačite to nečinjenje i smatrate li da u postupanju samog Ministarstva ima elemenata kaznenog djela?

„Apsolutno. Nečinjenje Ministarstva pravosuđa ovdje nije nikakav administrativni nemar, već svjesno, namjerno i kažnjivo ignoriranje zakonskih obveza. Zakon o sudovima i Zakon o državnom odvjetništvu daju ministru jasne ovlasti i dužnost da pokrene nadzor kada zaprimi prijave o teškim zlouporabama i nezakonitostima. Kada te prijave ignorirate u više predmeta tijekom niz godina, svjesno dopuštate nastupanje enormne štete za privatnu imovinu i državni proračun.

Prema Kaznenom zakonu, to je čisto kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti te nesvjesnog rada u službi kroz nečinjenje. Ministarstvo je imalo pravnu obvezu djelovati, a izabralo je šutnju kako bi zaštitilo aktere unutar sustava.“

Video zapisi završne riječi Slavena Čolaka u predmetu tzv. „HPB Bankomat“ iz 2023. godine