Kategorije Premium sadržaj

Pupovčev glasnogovornik se hvali otkrićem: Žrtva je rođena 1992., a ubijena 1991.

Širi dalje

Povodom 35. obljetnice stradanja Škabrnje i Nadina na društvenoj mreži X razvila se rasprava oko dokumentiranja i objave poimeničnog popisa žrtava koje su na tom području stradadale tijekom srpske agresije na Hrvatsku 



Raspravu je potaknuo glasnogovornik Srpskog narodnog vijeća (SNV) Eugen Jakovčić, koji je prozvao ravnatelja Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata (HMDCDR) Antu Nazora i tu instituciju ustvrdivši da „spavaju zimskim snom“ dok Documenta objavljuje poimenični popis žrtava ubijenih 18. i 19. studenoga 1991. te u kasnijim razdobljima.

Postavlja se, međutim, pitanje čime se točno hvali Jakovčić – popisom koji se u velikoj mjeri svodi na prepisane podatke o žrtvama koji su već godinama objavljeni i javno dostupni u najmanje tri relevantna izvora.

“Dok Ante Nazor i njegov centar spavaju zimskim snom, Documenta Zagreb je jučer, na 35. obljetnicu stradanja mještana Škabrnje i Nadina, objavila poimenični popis žrtava Škabrnje i Nadina, koje su ubijene 18. i 19. studenog 1991. te u kasnijim periodima”, objavio je Kakovčić uz link na tekst o  uločinu u Škabrenji i Nadinu uz koji je i fotografija spomenika s popisom žrtava.

Na to je reagirao povjesničar Domagoj Knežević, podsjetivši da su istraživači HMDCDR-a Ivan Brigović i Ivan Radoš još prije 16 godina, točnije 2010. godine, u znanstvenom časopisu Kroatologija objavili opsežan izvorni znanstveni rad o zločinu Jugoslavenske narodne armije i srpskih postrojbi nad Hrvatima u Škabrnji i Nadinu 18. i 19. studenoga 1991. godine.

Osim u tom znanstvenom radu, službeni popis poginulih, ubijenih i smrtno stradalih branitelja i civila godinama je javno dostupan i na mrežnim stranicama Općine Škabrnja, a imena svih stradalih trajno su upisana i na Središnjem križu i spomen-obilježju te u Spomen-sobi Memorijalnog centra u Škabrnji.

Stradanje Škabrnje i Nadina dogodilo se u jeku otvorene agresije na Republiku Hrvatsku u jesen 1991. godine. U rano jutro 18. studenoga 1991., istoga dana kada je slomljena obrana Vukovara, jake snage 9. kninskog korpusa JNA pod zapovjedništvom Ratka Mladića, potpomognute srpskim teritorijalnim i paravojnim postrojbama, pokrenule su snažan topničko-tenkovski i pješački napad na slabo branjenu Škabrnju.

Nakon što su slomile otpor malobrojnih domaćih branitelja, napadačke su postrojbe ušle u mjesto te sustavno išle od kuće do kuće i izvlačile civile iz podruma i skloništa. Tom su prilikom bez milosti ubile više desetaka nenaoružanih mještana, mahom žena, djece i starijih osoba, dok su preživjele civile protjerali ili odveli u zatočeništvo, a selo opljačkali i spalili.

Već sljedećeg dana, 19. studenoga 1991., isti se scenarij ponovio i u susjednom selu Nadin. Pripadnici JNA i srpskih paravojnih snaga upali su u mjesto te ubili četrnaest hrvatskih civila, mahom starije životne dobi, i nekolicinu branitelja, nakon čega su Nadin u potpunosti razorili i spalili.

Teški ratni zločini u Škabrnji i Nadinu ostali su jedni od najtragičnijih simbola stradanja civilnog stanovništva u Domovinskom ratu, a stradanja mještana nastavila su se i u godinama koje su uslijedile, kako tijekom okupacije i oslobodilačkih akcija, tako i od zaostalih minsko-eksplozivnih sredstava nakon povratka prognanika na svoja ognjišta.

Detaljna usporedba službenog popisa Općine Škabrnja i popisa koji je objavila Documenta otkriva pritom značajne razlike – na službenom popisu nalazi se čak 28 imena više nego na popisu Documente za Škabrnju.

Službeni popis Općine Škabrnja sadrži ukupno 96 imena podijeljenih u četiri jasno definirane kategorije: 25 poginulih i ubijenih hrvatskih vojnika iz Škabrnje, 55 ubijenih i poginulih civila, 10 pripadnika Hrvatske vojske iz drugih mjesta poginulih u obrani Škabrnje tijekom 1993. godine te 6 mještana stradalih u minskim poljima nakon povratka 1996. i 1997. godine. S druge strane, popis Documente za Škabrnju obuhvaća 70 imena, uz zaseban popis od 19 žrtava za susjedni Nadin.

Popis žrtava koje je objavio Eugen Jakovčić

Uočene su i pojedine razlike u podacima kod osoba koje se nalaze na oba popisa, poput godine smrti Petra Škare (na službenom popisu 1991., a kod Documente 30. siječnja 1992. uz napomenu da je preminuo od upale pluća), dok se u dijelu popisa Documente za Nadin potkrala i greška u unosu datuma kod Ike Čirjak,

kojoj je kao datum rođenja upisan 1. siječnja 1992., a kao datum smrti 19. studenoga 1991. godine.

Možda je tipfeler, ali kad su u pitanju autori SNV bilteta ni putovanje kroz vrijeme nije isključeno.

Cjelovit uvid u dostupne izvore potvrđuje da dokumentiranje zločina i žrtava Škabrnje i Nadina nije nikakva novost, već se temelji na dugogodišnjem radu hrvatskih povjesničara i službenim evidencijama lokalne zajednice, koje ujedno donose najširi obuhvat branitelja, civila i poslijeratnih žrtava vezanih uz stradanje tog kraja.

Hvaliti se da si “otkrio” poimenični popis žrtava koji je godinama javno dostupan u četiri izvora – znanstvenim radovima, na mrežnim stranicama Općine Škabrnja, u Memorijalnom centru i na samom spomen-obilježju – otprilike je kao da se netko pohvali objavom rezultata utakmice Hrvatska – Češka i pritom prozove sportsku redakciju da “spava zimskim snom” jer je utakmicu prenosila uživo.

M. Marković/Foto: N1/Općina Škabrnja

 


Širi dalje
Komentiraj
Podjeli
Objavljeno od

Najnovije

Hrpa kamenja zlata vrijedna: Zašto je Prevlaka važnija nego što se čini

Više od dva desetljeća nakon potpisivanja Protokola o privremenom režimu, teritorijalni spor između Hrvatske i…

3 sata prije

Provokacija na obljetnicu Vukovara: Crna Gora bi u Europu, ali bi ponijela i teritorijalne apetite iz ’91.

Postoje datumi kada pristojne države šute. Postoje datumi kada diplomacija, ako već nema što pametno…

6 sati prije

U Europu bez odgovornosti: Crna Gora bi u EU, a sporove s Hrvatskom ostavila za poslije

Kada crnogorski ministar pravde Bojan Božović poruči kako europski put Podgorice ne smije biti talac…

7 sati prije